Kad je prije nekoliko mjeseci osnivač i voditelj kazališne skupine ili kazališnog brenda Montažstroj Borut Šeparović najavio da će novu predstavu raditi s ljudima starijim od 55 godina, takozvanom generacijom 55+, činilo se to kao dobra autoreferencijalna šala.

Pogotovo onima koje to odmah podsjeti na njegovu predstavu s tinejdžerima 'Generacija 91-95' koja je izvrsno prošla kod domaće publike i postala jednim od uspješnijih naslova u proteklih nekoliko sezona hrvatskoga glumišta. No nije bila riječ o šali. Starije se lako zaboravlja u brzom društvu koje svaki dan želi sve mlađa i sve ljepša lica, i to je Šeparoviću bio inspiracijski poticaj za projekt koji nije samo predstava, nego i svojevrstan antropološki laboratorij.

Zamišljen kao niz radionica kojima starije osobe ponovno otkrivaju svoje potencijale, projekt '55+' sa znakovitim podnaslovom 'Godine nisu važne' počeo je pozivom na audiciju u svibnju ove godine, a nastavio se nizom radionica za odabranih sedamdesetak sudionika.

U suradnji sa zagrebačkim centrima za kulturu organiziran je niz dramskih, plesnih i novomedijskih radionica koje su vodili stalni ili povremeni suradnici Montažstroja, od fotografa i dizajnera Damira Žižića, preko suvremenih plesačica Nataše Mihoci i Petre Milojković, do dramske pedagoginje Ive Milley. Cilj nije bio da se od kandidata naprave glumci, plesači ili umjetnici, nego da se u njima potakne kreativnost da bi se što bolje pripremili za zadatke u finalnom proizvodu projekta – predstavi i dokumentarnom filmu. A zadatak je zapravo vrlo jednostavan: u minuti iznijeti najvažniji događaj u svome životu.

U proces rada uključena je od samog početka i novinarka HRT-a Ivana Dragičević Veličković. Ona i Šeparović zajedno snimaju i dokumentarni film o cijelom projektu, ali nije uvijek samo iza kamere jer je i jedna od voditeljica grupnih razgovora pomoću kojih se pokušava osloboditi stariju populaciju osjećaja bespotrebnosti i pomoći joj da ponovno stekne svoj glas.

S obzirom da tu 'izgubljenu generaciju' više nitko ništa ne pita, osim možda svake četvrte godine kad postanu bitan dio biračkoga tijela, projekt '55+' ima, pored umjetničke, važnu socijalnu komponentu. No to je već standardna karakteristika Šeparovićevog rada u kazalištu, bez obzira potpisuje li ga svojim imenom ili brendom Montažstroj.

U predstavama kao što su 'Timbuktu', 'Srce moje kuca za nju' ili spomenutoj 'Generaciji 91 – 95', on je već omogućio vidljivost i čujnost beskućnicima, nezaposlenim ženama i adolescentima.

U prezentaciji gotovo dvomjesečnoga rada na projektu, održanoj u Međunarodnome centru za usluge u kulturi u novozagrebačkome naselju Travno, sudjelovalo je sedamdesetak polaznika većinom izuzetno sceničnih i zanimljivih osobnosti.

Među njima, naravno, postoji cijeli niz podgrupa: od uobičajenih tipova čija naizgledna stereotipnost i dalje može iznenaditi zanimljivom pojedinošću ili 'mračnom tajnom', do potpunih otkrića, kako u scenskom, tako i u biografskom smislu. Svi oni i dalje imaju priliku postati mamac za publiku predstave kojom projekt i završava, a koja bi trebala premijerno igrati 23. i 24. rujna u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.