Petra Radin je svestrana je umjetnica koja je redovito angažirana za režiju i koncept velikih javnih manifestacija, od vojnih mimohoda, gradskih proslava do specijalnih kazališnih projekata, kao što su povijesna uprizorenja i kulturne manifestacije, pri čemu unosi autorski pečat i elemente multimedije. Pored toga što je izvodila predstave za djecu u potresom pogođenim područjima, često sudjeluje i kreira kulturne i projekte namijenjene široj zajednici (umirovljenici, osobe s invaliditetom, mladi bez adekvatne podrške). U svoju bogatu biografiju upisat će i ovogodišnji Pula film festival.

Nedavno ste režirali zatvaranje i izuzetno uspješnu Svečanu dodjelu nagrade na 72. Pulskom filmskom festivalu koja je i najizbirljivije ostavila bez daha. Po čemu je drugačija od prijašnjih godina?

Tek ove godine sam imala prilike prvi puta raditi za Pulski filmski festival. Iznimno sam sretna zbog toga jer je to grad mog djetinjstva, tu su rođeni moj nono, nonna, otac, sestra i nećak. Ako idemo dalje u prošlost, tu su rođeni i živjeli svi moji preci po ocu i oni su bili stalni, iako su se države i vlasti mijenjali. Vezana sam za taj Grad, posebice za Pulski filmski festival koji sam gledala s prozora naše obiteljske kuće, u ulici iznad Arene. Tu sam se provlačila između rešetki kao i ostatak male ulične bande i gledala filmove pod zvijezdama, izvaljena na travi. To su bili dani kada sam vjerovala da je sve moguće i taj osjećaj sam prenijela na ovogodišnju dodjelu. Svaku večer bih u mislima ili u stvarnosti sjela na tu travu i smišljala dodjelu.

Zahvalna sam što mi je taj zadatak povjerio umjetnički direktor Pulskog filmskog festivala, Danijel Pek. Još prije pola godine me pozvao na sastanak i rekao da bi volio da to bude nešto posebno, i da slobodno šaljem prijedloge, bez rezerve što je moguće, a što ne. Ljepše povjerenje nisam mogla dobiti i tako rade pravi lideri, jer uz tu slobodu ide i ogromna odgovornost. E, sad, zamislite, s jedne strane obiteljski korijeni i s druge strane osoba koja je imala nominaciju za Oscara, dobitnik Cannesove Zlatne palme i nagrade Cesar i Europske filmske nagrade, producent Danijel Pek. Odgovornost. Što je bilo drugačije? Pa, sve. Za početak cijela dodjela je bila u znaku hrvatskog skladatelja koji nas je napustio ove godine, Alfi Kabilja, a koji je zadužio hrvatski film.

Uveli ste i prezentere.

Tu sam posebno ponosna jer su se odazvali velikani poput Rade Šerbedžije, Bogdana Diklića, Mirjane Bohanec, Vinko Brešan, Ivan Maloča, genijalna brača Nenad i Alen Sinkauz, prošlogodišnji dobitnici Zlatne Arene – Judita Franković Brdar i Vladimir Tintor, mlade zvijezde filmova Dnevnik Pauline P. I Ljeto kada sam naučila letjeti – Katja Matković i Klara Hrvanović, glumci Lara i Vedran Živolić te Tihana Lazović Trifunović i Janko Popović Volarić koji su bili i članovi glavnog žirija, a s njima i Silvestar Kolbas, Tomislav Pavlic i Jelena Paljan. Voditeljice Csilla Barath Bastaić i Ana Begić briljirale su duhovitošću i nevjerojatnim talentom, i ovo mi je prvi puta da radim s njima, ali nadam se ne i zadnji. S njih dvije, bih i na kraj svijeta! Od online proba do proba uživo bio je prisutan smijeh, kreativa, talent i profesionalnost. Voljela bih njih dvije zajedno vidjeti u nekom sitcomu ili na filmu.

Tko je zaslužan za emotivan, britko seciran i duhovit scenarij?

Scenarij je napisao Borna Sor, autor emisije News Bar i pritom svima nama olakšao posao jer smo imali sidro. Također, prva i vrlo ugodna suradnja, i isto tako se nadam ne i zadnja. Vidiš vidiš, mogli bismo povezati prošlu i ovu želju, pa da Borna napiše neki ludi ženski sitcom ili predstavu. Svakakve ideje mi padaju na pamet uz Bornino pero, a nadam se i da ću ostvariti svoju dugo željenu želju da napravim lutkarski sabor. Naglasak u dodjeli je bio i na glazbi i svjetlu i tu smo išli i do najsitnijih detalja. Glazbeni producent, aranžer, skladatelj i pijanist – Filip Gjud je sa svojim orkestrom bio prisutan za vrijeme cijele ceremonije. Napravio je jingleove iz filmova za koje je Alfi Kabiljo pisao glazbu, napravio aranžmane za skladbe Što će biti s nama sutra i Neka cijeli ovaj svijet iz Jalte, a koje je maestralno izvela sopranistica Josipa Bilić, koja je uz Tonija Nežića bila dio i posebnog broja posvećenog velikom skladatelju, čija je obitelj bila prisutna na dodjeli.

Posebno emotivan dio bile su stajače ovacije cijele dvorane upućene Alfiju Kabilju.

On je već dobio nagradu za životno djelo na Puli, iznad toga više nema. Ali smo mogli dati jedan lijepi hommage njegovom radu. Sven Kučinić, oblikovatelj svjetla radio je 33 sata bez prestanka u dvorani da bi ta dodjela imala ritam i bila popraćena svjetlom do najmanjeg detalja. Gdje smo ga ostavljali u dvorani Ciscutti Istarskog Narodnog kazališta, tu smo ga i nalazili sljedećih dana. Ipak se tu radi o tridesetak nagrada iz studentskog, regionalnog i glavnog programa koje su trebale teći. Glazba i svjetlo su tu imale ogromnu ulogu. Ove godine smo se i opraštali od projekcijske kabine koja je pola stoljeća prikazivala filmove u Areni. Za tu prigodu je Sanja Padjen napravila divan film koji je uživo pratila skladba legendarnog Puležana Sergia Endriga, u izvedbi njegovog sugrađanina Tonija Nežića, basa poznatog sve do milanske Scale. Sanja Padjen je uz Idu Skoko i Izvan Fokusa zadužena za videoprodukciju. Vizualni identitet i tehničku izvedbu upotpunio je tim stručnjaka: scenograf Branko Lepen, dizajner zvuka Zoran Žiger, voditelj tehnike Sergej Turčinov, koordinator tehnike Miodrag Flego te majstor scene Goran Šaponja. Majstori svjetla su Elvis Butković i Dario Družeta, a za zvuk je bila zadužena IDD Produkcija. Savjetima i poznavanjem filmskog svijeta pomogla nam je urednica kulture Večernjeg lista Milena Zajović. Tehničku i produkcijsku realizaciju poduprli su asistent režije Jurica Ester te asistentica produkcije Vita Friščić. Za festivalsku produkciju zadužen je Vibor Juhas, protokol večeri Marijana Dabo Percan, a za stajling voditeljica i sopranistice zadužen duo iz modnog branda Mateyaneira.

Samo nebo mi se otvorilo kada nam je dodijeljen producent dodjele Marin Leo Janković bez kojeg bi se sve ovo raspalo. (smijeh) Šalu na stranu, toliko detalja, toliko kreativnih i vrhunskih umjetnika trebalo je voditi, a to je mogao samo Marin Leo Janković. Ta razina multitaskinga, smirenosti i profesionalnosti se rijetko viđa u Hrvatskoj. Nadam se da nam ga neće ukrasti. Ispred Javne ustanove Pula film festival stoji ravnateljica Tanja Miličić, dok je umjetnički direktor Danijel Pek. Izbor programa potpisuje Mario Kozina, a producentica festivala je Tina Zenzerović.

Gdje sam ja bila za vrijeme dodjele? S ekipom, iza zavjesa, jer redatelji su zapravo bauštela. Bila sam sa ekipom – od scenskih radnika do voditeljica, prezentera i dobitnika Zlatnih Arena. Najveći kompliment mi je bio kada mi je majstor scene Goran Šaponja rekao da su svi rado radili jer sam uvijek bila s njima i odašiljala pozitivu i entuzijazam. Posebno sam se veselila kada su moji prijatelji Nina Violić, Filip Šovagović, Vladimir Gojun te Zrinka Cvitešić dobili nagradu i plakala kada je naš Alfi ispraćen kako zaslužuje. Sama dodjela na kojoj i je bio najveći naglasak bila je prepuna emocija i svi dobitnici su se posebno zahvaljivali što su imali prilike reći nekoliko riječi iako je bila dodjela u prijenosu Hrvatske radio televizije. Na kraju krajeva, mi smo tu zbog njih – umjetnika koji su ove godine ostavili ogroman trag u filmskoj umjetnosti, i sav ovaj trud bio je zbog njih.

Ovdje je okupljena krema entuzijasta i umjetnika koji vjeruju u onaj svijet u koji sam vjerovala kada sam bila mala, izvaljena na travi pulske Arene, očiju uprtih u film pod zvijezdama. Nadam se da ćemo tako nastaviti. Posebno sam sretna što je nagradu publike dobio film 'Bumbarovo ljeto', jer je dječji, progovara o ljubavi i prijateljstvu, jer je aktualan i jer je sniman na mom omiljenom Zlarinu.

I samo kratko, vrlo aktualno pitanje – s obzirom na to da ste vi režirali prošli vojni mimohod od kojeg mnogima i danas prolaze trnci, što očekujete od ovogodišnjeg?

Bit će veličanstven. Pod sigurnom je redateljskom palicom Krešimira Dolenčića koji je i moj prijatelj. Danas ću otići na probu zagrliti ga, donijeti mu energetske kuglice i čaj. Tako je i on pratio moj rad, mi smo iznad svake politike.

Kakvi su vam planovi za dalje?

Sada je obitelj na redu. I zasluženi odmor.