PUBLICISTIKA: 'PET PODUZETNIKA'

Pet za pet iz kapitalizma

  • Autor: Mario Bošnjak
  • Zadnja izmjena 25.06.2013 12:55
  • Objavljeno 25.06.2013 u 09:00
Naslovna stranica 'Pet poduzetnika'

Naslovna stranica 'Pet poduzetnika'

Izvor: Promo fotografije / Autor: Novi Liber

Nova knjiga nakladnika Novi Liber 'Pet poduzetnika' donosi intervjue s pet poduzetnika: Ivicom Todorićem, Miodragom Kostićem, Fadilom Novalićam, Zoranom Jankovićem i Emilom Tedeschijem

Knjiga 'Pet poduzetnika' nakladnika Novi Liber trinaesti je naslov u biblioteci Sa zrnom soli u kojoj se 'objavljuju odabrana publicistička djela istaknutih domaćih autora o aktualnim političkim, kulturnim i općedruštvenim temama Hrvatske i drugih zemalja'. Na svakom od tih izdanja, uz zanimljivo sročen naslov, bilo je istaknuto i ime autora, ali ovaj put toga nema. Urednici su očitu dilemu da li objaviti na naslovnoj stranici petorku intervjuiranih poduzetnika ili intervjuere riješili tako da su prvi imenovani završili u podnaslovu uz unutrašnji naslov, a drugi u kazalu, pa se tako doznaje da je s Ivicom Todorićem razgovarao Slavko Goldstein, s Miodragom Kostićem Petar Arbutina, s Fadilom Novalićem Zdravko Latal, sa Zoranom Jankovićem razgovarali su Milan Gavrović i Slavko Goldstein, a isti dvojac intervjuirao je i Emila Tedeschija.

To što na koricama nema autora može značiti i da se dopušta misliti da su predstavljena petorica zapravo nešto kao zatajeni autori - priče o njima samima predstavljene su samim njima. To bi se dalje u istoj hipotezi moglo ponajprije odnositi na prvointervjuiranog među njima - Ivicu Todorića, najvećeg među najvećim poduzetnicima u regiji. Upravo zbog toga ova knjiga ima upravo savršen tajming pojavljivanja. Promovirana je u tjednu kada je Agrokor preuzeo Mercator. Ivica Todorić postao je tako prvi poduzetnik u regiji, predsjednik uprave koncerna koji zapošljava 60 tisuća ljudi. Knjiga je zaključena prije toga, ali poslovna filozofija izlagana u svih pet poglavlja zapravo je sadržana u zajedničkoj ideji o nezanemarivoj nužnosti ekonomskih integracija u regiji. Todorić je u tom smislu najeksplicitniji jer on ima i naviše iskustva s poslovanjem i širenjem u regiji, u koju on ne svrstava samo zemlje bivše Jugoslavije. Njegova je ideja vodilja da se netko već davno morao sjetiti pa svim 'državama u bližem okruženju predložiti: živimo u vrlo teškom ekonomskom trenutku, kriza je sama po sebi dovoljno veliko breme, pa hajdemo političke i međudržavne probleme zamrznuti na neko vrijeme. Barem na deset godina, dok nam svima ne bude bolje.


Nemojmo komplicirati stvari, idemo zajedno vidjeti kako možemo čitavu regiju pogurati na višu ekonomsku razinu. A to je najlakše postići zajedništvom najbližih susjeda i dijela regije u kojemu čovjek može najbrže ostvariti poslovni uspjeh, čemu itekako pomažu i iskustva iz prošlosti prepuna minulog rada, kooperacije, ljudskih kontakata i sinergije.' Upravo citirano doima se veoma idealističkom vizijom, a to u ekonomskim nacionalnim i internacionalnim relacijama i nije baš nešto što zajamčeno donosi vidljiv i brz boljitak. Jer kakva je to politika u kojoj nema ekonomije i ekonomija koja je imuna ne međudržavne probleme. Teško je zamisliva, ali Todorić to očito smatra dostižnim i u cijelom razgovoru oprimjeruje i, valja reći, veoma uvjerljivo razlaže i slaže svoj poslovni kredo koji mu očito funkcionira. U razgovoru je on veoma ozbiljna, ali i opuštena diskurza, očito pun povjerenja u jednako ozbiljna sugovornika. Da tome nije bilo uvijek tako, dâ se iščitati na ovim istim tportalovim stranicama u komentaru Đurđice Klancir 60 tisuća golubova u vrtu Ivice Todorića' gdje ona zapisuje sljedeće: 'Za slovenski dnevni list Finance Ivica Todorić je izgleda morao dati običan intervju, kakav valjda već godinama nije dao u Hrvatskoj. Morao je odgovarati na posve konkretna pitanja i potpitanja, a da bi pokazao koliko je običan čovjek, kojeg su valjda zlonamjernici upakirali u dvorce, helikoptere i zaštićene otočne oaze, istaknuo je da voli gotovo svakodnevno - hraniti golubove. Novinarka Petra Sovdat uopće nije pokazala razumijevanja za njegovu želju da ne odgovori na neko pitanje konkretno. Pa nam je lijepo napisala da je na njezino pitanje o otpuštanjima u Mercatoru morala slušati dugačak uvod na temu 'Agrokor je…'. Pitanje je postavljala ponovno i ponovno, dok nije dobila nekakav suvisao odgovor. Odnosno, dok nije ogolila da o tome predsjednik uprave Agrokora zapravo ne želi govoriti. Ili ne želi govoriti u slavljeničkom tjednu.'

Pixsell

Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Pixsell


Ivica Todorić

To što je Todorić često bio nedostupan za sve tzv. nedogovoreno novinarstvo rezultiralo je da je njegovo najširoj javnosti najisturenije poduzeće, najveći trgovački lanac Konzum, postao česta tema komentara na društvenim mrežama, oštrih satiričara amatera od kojih je, čini se, najuspješniji po broju prenošenja pisac fantomskih vijesti o fantastičnim proširenjima djelatnosti Konzumovih blagajnica. Tako on javlja da će se na blagajni Konzuma, osim plaćanja računa i dizanja gotovine, moći napraviti i CT mozga, te da se upravo pregovara s Kaptolom da se uvede mogućnost i da se sakrament ispovijedi dijeli na istim blagajnama, a za vrlo male novce moći će se, kaže anonimni satirik, obaviti i medicinske pretrage u healthfriendly Maxi Konzumima, i to pomoću prilagođenih čitača za artikle, pa čak i psihijatrijske seanse, ali za to će biti obučene samo posebne blagajnice kojima će plaća skočiti za cijelih sto kuna.

Ali čini se da sve te javne i nejavne, satiričke i nesatiričke kritike nekako kao da ne dopiru do Ivice Todorića, nimalo to ne ometa njegov poznati radoholizam, njegovu strategiju širenja i modernizacije svih njegovih poduzeća koje je preuzeo jer se mora priznati da mu nijedna od tih brojnih akvizicija nije propala, a mnoge su se u njegovu koncernu stabilizirale i modernizirale. Primjer važnosti modernizacije, koji on rado ističe, jesu njegove automatizirane štale u kojima osam zaposlenika opslužuje tisuću i više goveda. To može možda nekoga podsjetiti i na one blagajnice uz Anonimčeve satire, ali ne može se zanijekati da se sve više njegovih poduzeća širi po regiji, posluje rentabilno, pa raste i broj zaposlenih.

Pixsell

Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Pixsell


Miodrag Kostić

Poduzetnik iz Srbije u ovoj galeriji najvećih Miodrag Kostić primjer je biznismena kojemu nije dovoljno širenje na regiju, nego za svoju glavnu specijalnost, a to je proizvodnja, distribucija i trgovina šećerom, odabire prekooceanske destinacije na nekoliko kontinenata. Osobni i poslovni profil tog vojvođanskoga Crnogorca, privrednika svjetske reputacije, karakterizira svojevrsni avanturizam, od nogometaša do magnata došao je zahvaljujući urođenom aktivizmu, radoznalosti, želji da bude prvi u onome za što se odluči i da onda u tome bude i najekspeditivniji. Pri tome je u svemu imao osjećaj za neku ljudsku mjeru rasta, kako bilježi intervjuer. A u tu mjeru stalo je i to da se njegov holding MK Group bavi strateškim vođenjem poslovanja i korporativnim upravljanjem u poljoprivredi i poljoprivrednim industrijama, turizmu, obnovljivim resursima energije, upravljanju nekretninama, IT tehnologiji i financijama. Širenje u regiji doseže mu tako sve do Ukrajine, Rusije i Bjelorusije. Za sada.

U razgovoru s Fadilom Novalićem dominira tema kako se sačuvala i razvijala jedna od najboljih bosanskohercegovačkih tvrtki, prvo u ratu, a onda i u miru. Riječ je o grupaciji tvornica, koje su danas u sustavu slovenskoga Cimosa, grupacije koju je Novalić proširio na Sarajevo, Zenicu, Novi Travnik i Srebrenicu. Novalić u razgovoru vrlo živo opisuje kako su u ranome poraću slovenski partneri dolazeći na odsudni razgovor o novom partnerstvu u Gradačac morali zbog porušenih mostova prijeći Savu skelom punom ovaca. To nije ipak omelo da se dogovori završe uz janjetinu koja je, zaključili su, imala okus isti kao prije rata. Literarno gledano, to je najupečatljiviji prizor u cijeloj knjizi. A Fadil Novalić se u opisanim ratnim i poratnim uvjetima uspio orijentirati na sve uspješnije poslovanje u regiji.

Pixsell

Pixsell

Izvor: Cropix / Autor: Vjekoslav Skledar/Cropix


Zoran Janković

Zoran Janković proslavio se fenomenalnim usponom ljubljanskoga Mercatora od 1997. do 2009. i prvi je primjer za uspjeh koji je posljedica širenja u regiji. Janković je danas gradonačelnik Ljubljane, za što je bio tri puta uzastopce izabran. Politička karijera mu je više nego burna, ali uspješna jer je i grad vodio poslovno kao i poduzeće. No razgovor u ovoj knjizi potpuno je okrenut njegovoj poslovnoj karijeri u Mercatoru gdje je većinu radnika poznavao po imenu iako je već tada bila itekako proširena u regiju.

Pixsell

Pixsell

Izvor: Cropix / Autor: Promo Atlantic


Emil Tedeschi

Emil Tedeschi dobio je u ovoj knjizi najviše prostora, čak 58 stranica. Intervjueri su očito smatrali da je on možda najbolji primjer za ovaj pledoaje za ekonomske integracije u regiji. Priča počinje od praobiteljske tradicije o prodaji smokava i maslinova ulja u jadranskom zaleđu pa ide do osnivanja male samostalne firme i ustrajna širenja u regiji sve do Hamburga pa onda i do, za širu javnost, spektakularnoga preuzimanja Droge Kolinske, što se smatra jednom od najvećih regionalnih akvizicija. Ono što je karakteristično za Tedeschijev Atlantic je nizanje veoma postupnih proširenja koja su bila zapravo priprema za veliki skok naprijed. Mnogi su tek tada u široj javnosti prvi put čuli za Emila Tedeschija mlađeg i njegov već uznapredovali Atlantic kojemu je dotad najpoznatiji akvizirani brend bio Cedevita. Ono što on ističe jest da poslovanje izvan matične zemlje nije nikakvo osvajanje, a najmanje osvajanje teritorija, nego je riječ o tome da je kupljeno nešto što je netko htio prodati. Jer ako se u međunarodnome poslovanju takve vrste vide pobjede i porazi, onda je posrijedi samo poraz zdrave pameti. Tako kaže Emil Tedeschi.

I svi za pet iz kapitalizma!

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!