Osječanin Srđan Lukačević nije ni slutio prije osam godina kamo će ga odvesti funkcija u Službi nabave Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek (GISKO). Nadimak Đelo rodio se iz prijateljskog zadirkivanja.

'Ti sada odabireš knjige, to znači da si Đelo, Đelo Hadžiselimović, ali za knjige - tako su me onda počeli zvati i kolege u knjižnici, a kako je Osijek mali grad, sve se pročulo pa mi se sad s tim nadimkom obraćaju i na ulici', govori za tportal osječki knjižničar Srđan Lukačević.

Već gotovo osam godina svoje preporuke redovito mjesečno sažima u kolumni 'Đelo od GISKO-a' kako bi čitateljima predstavio najfriškije naslove koji su stigli na police osječke knjižnice.

'Ne, nikada se još nisam, niti smo se u knjižnici imali prilike upoznati s pravim Đelom Hadžiselimovićem, ali nikad se ne zna...', kroz smijeh odgovara Lukačević.

Ovaj knjižničar ne slaže se s tvrdnjom da je čitanost u padu. Pretpostavlja kako je gospodarska kriza utjecala na kupovinu knjiga, ali se ljudi s druge strane nisu odrekli učlanjenja u knjižnice u kojima za male iznose posuđuju naslove koje i koliko god žele.

'U svim istraživanjima analiziraju se podaci o broju prodanih knjiga, što nikako ne može značiti i to koliko ljudi čitaju, a nisu obuhvaćeni brojevi o posudbi u knjižnicama. Kada bi se i to uključilo, mislim da bi podaci bili puno drugačiji od ovih dramatičnih s kojima se izlazi u javnost. Nama su se recimo povećali broj korisnika i broj posudbe građe na svim odjelima', tumači on.

Takav skok ne pripisuje samo svojem, nego radu cijele knjižnice jer se koriste svim modernim pristupima i društvenim mrežama, uvažavajući pravila struke, kako bi privukli što više čitatelja među police s knjigama.

'Čitanje po mom mišljenju doprinosi općem razvoju čovjeka. Ljudi sve više čitaju kvalitetnu književnost, žele razgovarati o ljubavi, licemjernom društvu, solidarnosti, prijateljstvu, nedosanjanim snovima, ali čitaju i krimiće, u kojima - za razliku od stvarnog života - kriminalci dospiju pod ruku pravde, budu osuđeni, a pravda na neki način zadovoljena. Dragi su im i ljubavni romani jer svi, priznali to ili ne, težimo za nekom ljubavi ili joj se nadamo, a to pronalazimo u knjigama', govori osječki 'Đelo od GISKO-a'.

Poseže se sve više i za putopisima jer se, kaže Lukačević, tako najjednostavnije putuje u sve dijelove svijeta.

'Volim također poticati ljude na čitanje jer im tako može sinuti i neka poslovna ideja. Ne moraju nužno čitati zbog toga neku stručnu literaturu, poslovne knjige, može to biti i najobičniji roman u kojem će prepoznati ideje ili likove koji će ih potaknuti da zavrte neku svoju poslovnu priču', odgovara nam ovaj knjižničar koji godišnje pročita između 50 i 60 knjiga.

Priznaje kako sve naslove ne stigne prelistati.

'Puno je i previše toga. Produkcija je i dalje dobra, ali se uhvatim u trenutku da pored svoje fotelje imam dva štosa knjiga. Sve ih grabim i namjeravam pročitati, ali je to naravno nemoguće', objašnjava Lukačević, dodajući da se nikada ne odvaja od svojega notesa te u njega bilježi naslove koje treba i želi pročitati, a pored njih i filmove koje treba pogledati te glazbu koju treba poslušati.

Jednostavnije mu je složiti neki osobni popis dobrih naslova, za razliku od preporuka 'Đele od GISKO-a'.

'Tu mi je malo škakljiva situacija jer se puno puta nađu naslovi koje osobno možda ne bih pročitao, ali su kvalitetni, a želim pokriti što širi spektar osoba koje bi oni mogli zanimati. Onda između naslova koji su stigli prošli mjesec biram za svakoga ponešto. Gledam da su kvalitetni, ono što bih i sam pročitao, možda i ne na prvu, ali su svakako vrijedni', objašnjava svoj princip rada.

Kaže kako Osječani vrlo rado čitaju i knjige zavičajnih autora, a među najomiljenijima su im romani Ivane Šojat, Drage Hedla, Jasne Horvat, Julijane Matanović i Stjepana Tomaša.

A što osobno voli čitati 'Đelo od GISKO-a', pitamo ga.

'Osobno preferiram biografije i autobiografije. Obožavam Marlona Branda, a najdraži mi je 'Razgolićeni Brando' Darwina Portera koji govori o Brandonovu životu. Sjajan pomaknuti lik. Na taj način dobiješ potpuno drugačiji uvid u sve te poznate likove, sa svim njihovim manama, prednostima, vrlinama. Vidiš da su to ljudi od krvi i mesa, da imaju probleme kao i mi, mali ljudi, a s druge strane uspjeli su napraviti zavidne karijere, utjecati na brojne živote drugih', odgovara Lukačević, dodajući da je posljednje pročitao romansiranu životnu priču o Gali Dali.

'Za razliku od svih dosadašnjih romana koji su govorili o njenim životnim partnerima, poznatim nadrealistima među kojima se ističe Salvador Dali, ovdje nju upoznajemo kao osobu, upoznajemo sve te slavne pisce, slikare. Do sada smo znali kako je Dali sjajan umjetnik, a ovdje otkrivamo i što je volio te kakve je strahove imao', ugurao je Lukačević na popis svojeg omiljenog žanra i ovaj naslov.

Ljude ne voli nagovarati na čitanje.

'To ne želim raditi jer svaki pritisak ili nagovor stvara suprotni efekt. Ono što probam jest neposredno ukazati na postojanje knjiga i knjižnica te što više informacija o knjigama proširiti putem društvenih mreža, tekstova, ma gdje god stignem. Uhvate se ljudi. Dođu nam novi korisnici, javljaju nam se', kazuje.

Na pitanje što nikada ne bi preporučio kaže nam kako je tu u malo nezgodnoj situaciji.

'Voditelj sam nabave, osoba koja nabavlja literaturu za širi spektar ljudi pa ne smijem imati neko svoje previše kritično mišljenje. Ne mogu odlučivati o tome što će se svidjeti nekom drugom. Ni ne volim to raditi. No svakako treba paziti na sadržaj, grafičko oblikovanje, autora, izdavače, prilikom naručivanja nezaobilazno gledam recenzije, ali da bih se usudio nekome sugerirati da nešto nije dobro, to ne bih', smatra Srđan Lukačević.

Ističe za kraj kako je iza nas burna izdavačka godina u kojoj je primjetna kriza u izdavaštvu jer su se neki izdavački ugasili, ali su se istovremeno pojavili novi. Unatoč svemu, smatra Srđan Lukačević, ova godina iznjedrila je brojne naslove koje treba pročitati, a među njegova prva tri naslova su 'Nordijska mitologija' Neila Gaimana, 'Pokopani div' Kazua Ishiguroa te 'Gala - Dali' Carmen Dominge.