Malo tko se od nas zapita, gledajući umjetnine, muzejsku građu i izloške po hrvatskim muzejima, kakvo je njihovo stvarno podrijetlo. Podrazumijevamo da je to sve „naše“, da nam je oduvijek pripadalo. Međutim, i u Hrvatskoj postoji značajan broj muzealija kojima se danas ponosimo, a koje su u naše muzeje dospjele otimačinom i pljačkom tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. I vlasti NDH i one kasnije jugoslavenske oduzimale su imovinu neprijateljskim narodima, skupinama i pojedincima.

Sustavno istraživanje muzejske građe iz razdoblja rata i poraća

Prije tri godine Ministarstvo kulture i medija pokrenulo je poseban projekt o porijeklu umjetnina i drugih predmeta koji su u hrvatske muzeje pristigli u vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega. Hrvatski su muzealci rezultate istraživanja objavili u časopisu Muzeologija, koji je u cijelosti posvećen istraživanju provenijencije muzejske građe iz tog razdoblja. Maja Kocijan, ravnateljica Muzejskog dokumentacijskog centra, u razgovoru za tportal objašnjava do kojih su saznanja došli.

„Ovaj projekt, kako je istaknula i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, predstavlja ‘velik i važan prvi korak u ispravljanju nepravdi učinjenih prije više od sedam desetljeća’. Za naše je muzeje to prvi ozbiljan iskorak u sustavno bavljenje ovom temom“, rekla je Kocijan.

Cilj projekta, koji je Muzejski dokumentacijski centar provodio u suradnji s dr. sc. Ljerkom Dulibić iz Strossmayerove galerije i dr. sc. Antonijom Mlikotom sa Sveučilišta u Zadru, bio je prikupiti dokumentaciju i izvore o predmetima koji su tijekom i nakon rata pohranjeni ili raspoređeni u muzeje na temelju propisa NDH, a kasnije i na temelju odluka Komisije za sakupljanje i očuvanje kulturnih spomenika i starina (KOMZA) ili drugim putem.

Umjetnine i muzealije često su u muzeje dospijevale neetičkim metodama – bile su nezakonito oduzimane i zaplijenjene, a prethodno su pripadale Židovima, Srbima i drugim građanima čija se imovina našla na meti ustaškog režima, ali i vlasti nakon rata.

Devet hrvatskih muzeja uključeno u istraživanje

„Analizom arhiva KOMZA-e u istraživanje je uključeno devet muzeja koji se najčešće spominju u kontekstu premještanja i pohrane građe tijekom i nakon rata: Muzej za umjetnost i obrt, Arheološki muzej u Zagrebu, Etnografski muzej, Hrvatski povijesni muzej, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU, Muzej grada Zagreba, Muzej Slavonije i Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka (PPMHP)“, navodi Kocijan.

Budući da je nakon rata nova vlast preuzela imovinu koju je zaplijenio ustaški režim, ali je istodobno i sama oduzimala imovinu drugim skupinama i pojedincima, nije bilo moguće zasebno istraživati samo židovsku imovinu.

„Zato smo odlučili obuhvatiti sve predmete koji su u muzeje dospjeli od 1941. do 1958. godine. Posebna je pažnja posvećena privatnoj pokretnoj imovini koja je tada muzealizirana, s ciljem identifikacije i analize okolnosti njezina ulaska u muzejske funduse“, pojašnjava Kocijan.

Moralna obveza: ne zaboraviti ljude i nepravde koje su im učinjene

Naglasak je bio na istraživanju dokumentacije. Neki su muzeji već utvrdili okvirni broj predmeta iz tog „spornog“ razdoblja, dok su drugi tek na početku.

„Stanje dokumentacije razlikuje se od muzeja do muzeja – u nekima je potpuno neobrađena ili ne postoji, dok je u drugima sređena i digitalizirana. Zbog toga je Ministarstvo kulture i medija zatražilo nastavak projekta jer se ne radi samo o znanstvenom radu, već i o moralnoj obvezi da se ne zaborave ljudi i nepravde koje su pretrpjeli“, naglašava Kocijan.

Primjer vile Fröhlich na Tuškancu: ‘oduzmite sve osim tri predmeta’

U NDH je, podsjeća Kocijan, donesen niz zakona po uzoru na nacističku Njemačku, kojima se pod izlikom zaštite kulturne baštine zapravo sustavno oduzimala imovina, osobito ona židovska i srpska.

„Privatne zbirke su popisivane, prisilno predavane ili oduzimane i pohranjivane u državne muzeje. Samo mjesec dana nakon uspostave NDH donesena je odredba kojom su Srbi i Židovi iz određenih dijelova Zagreba morali iseliti. U njihove su kuće useljavali ustaški, njemački ili talijanski dužnosnici. Kolega Luka Strašak iz riječkog muzeja otkrio je da dva komada namještaja potječu iz vile židovske obitelji Fröhlich, u koju se uselio Slavko Kvaternik. Njegova supruga je vlasnicima ‘dozvolila’ iznijeti tri predmeta koji su im ‘služili kao obiteljske uspomene ili za osobnu uporabu djece’“, kaže Kocijan.

KOMZA i drastične razlike u evidenciji: od 24 do 264 predmeta

KOMZA je nastavila oduzimati imovinu i nakon rata, no inventarne knjige muzeja su često manjkave. U nekim muzejima nedostaju cijele godine, predmeti su upisivani retroaktivno, a oznake s njih su nestajale prilikom restauracija.

„Kolegica iz Etnografskog muzeja je u početku pronašla 24 predmeta označena kao KOMZA, a detaljnim istraživanjem broj je narastao na 264“, ističe Kocijan.

Hitleru poklonjeni predmeti iz zagrebačkih muzeja

Iako to nije bila glavna tema projekta, otkriveno je i da je Pavelić Hitleru prilikom prvog susreta darovao predmete iz zagrebačkih muzeja – zastavu i šah Fridricha II te kutiju za pisanje, koje su iz fundusa izvadili emisari NDH samo dan nakon imenovanja vlade. O tome su već ranije pisali autori iz Strossmayerove galerije kroz projekt TransCultAA.

Blago iz Zadra nikada nije vraćeno

Profesorica Antonija Mlikota otkrila je da su 14 sanduka s vrijednim predmetima iz zadarskog Arheološkog muzeja 1944. odvezena u Veneciju. Tamo su ih pronašli pripadnici američkog Odreda za baštinu, popisali i predvidjeli za povratak – no sanduci nikada nisu vraćeni u Zadar.

Heimatmuseum: od kulturne ustanove do promicatelja nacizma

Osječki Heimatmuseum se tijekom rata transformirao iz legitimnog zavičajnog muzeja njemačke manjine u instrument nacističke ideologije. Više od stotinu sanduka s građom otpremljeno je u Češku, nakon rata su stigli do Beograda, potom Zagreba, a dio je vraćen u Osijek.

Nacistička pljačka bez presedana

„Najbolja mjera protiv pljačke umjetnina je – izbjegavati ratove“, kaže Kocijan. Nacistička Njemačka otuđila je oko 650.000 umjetnina, a broj ukupno otuđenih predmeta – kada se uračunaju i knjige, sakralni predmeti i namještaj – mjeri se u milijunima. Dio tih predmeta bio je namijenjen Hitlerovu planiranom muzeju u Linzu, dio je završio kod nacističkih dužnosnika, u muzejima, na tržištu, a dio su nakon rata prisvojili čak i pripadnici savezničkih snaga, osobito Sovjeti.

Nakon rata – tišina i zaborav

„Deseci tisuća djela prisilno su prodani i završili u zbirkama diljem svijeta, pa i u zemljama koje su se borile protiv nacista“, kaže Kocijan. Dodaje da je prioritet nakon rata bio ponovno otvoriti muzeje i normalizirati život.

„U Njemačkoj, kao i u Hrvatskoj, mnogi ravnatelji i kustosi koji su tijekom rata surađivali s režimima ostali su na svojim pozicijama i nakon 1945.“, zaključuje Maja Kocijan, ravnateljica Muzejskog dokumentacijskog centra.