U javnosti je Agatha Christie gradila sliku tihe, povučene i dobrodušne dame u krznenom kaputu koja voli vrtlarenje, pse i obiteljski mir. No iza tog uglađenog, gotovo staromodnog imidža krila se autorica koja je s iznimnim užitkom smišljala priče o trovanjima, prijevarama i zločinima. Bila je izrazito sramežljiva, no u intervjuu za BBC, snimljenom u njezinu stanu u Londonu, otkrila je da je upravo nekonvencionalno djetinjstvo potaknulo njezinu maštu.

Rođena 1890. godine kao Agatha Miller u imućnoj obitelji, uglavnom se školovala kod kuće. 'Nikad zapravo nisam imala pravo obrazovanje', rekla je, uz napomenu da je tek sa 16 godina kratko pohađala školu u Parizu. Upravo je dosada, priznala je, bila ključna za nju: izmišljala je priče, glumila likove i pisala već kao tinejdžerica. Prvi roman objavila je kad joj je bila 21 godina – 'Zagonetni događaj u Stylesu' iz 1920. godine, kojim je svijetu predstavila Herculea Poirota.

Christie nije slučajno često birala otrov kao sredstvo ubojstva. Tijekom Prvog svjetskog rata radila je kao medicinska sestra i potom u bolničkoj ljekarni te je stekla znanje o lijekovima i toksinima. U njezinu opusu otrov se pojavljuje u više od 40 slučajeva ubojstava, pokušaja ubojstava ili samoubojstava.

Struktura njezinih priča gotovo je uvijek bila precizna: zatvoren krug osumnjičenih, zločin koji razotkriva skrivene odnose i detektiv – Poirot ili Miss Marple – koji u završnoj sceni dovodi sve u red.

Nestanak i jedna od najvećih potraga u britanskoj povijesti

Godina 1926. bila je prekretnica u njezinu životu. Objavila je 'Ubojstvo Rogera Ackroyda', roman koji joj je učvrstio status, ali privatno je doživjela slom: umrla joj je majka, a suprug je zatražio razvod.

Boreći se s tugom i spisateljskom blokadom, Christie je i sama postala predmetom misterija. Tako je hladne prosinačke noći njezin slupani automobil pronađen u Surreyju pokraj kamenoloma. Policija je u njemu našla njezin krzneni kaput i vozačku dozvolu, ali njoj nije bilo traga. Uslijedila je jedna od najvećih potraga u britanskoj povijesti, u koju se uključio i Arthur Conan Doyle, liječnik i tvorac najpoznatijeg detektiva na svijetu - Sherlocka Holmesa. Doyle je čak angažirao vidovnjakinju da se poveže s Agathom pomoću jedne od njezinih rukavica.

Deset dana kasnije pronađena je u hotelu u Harrogateu, 375 kilometara od mjesta nesreće. Nikada nije objasnila što se dogodilo. Teorije su se gomilale: je li njezin nestanak bio posljedica gubitka pamćenja, proračunatog pokušaja da osramoti muža ili čak reklamni trik? Christie je odlučila ne razjasniti misterij u svojoj autobiografiji, napisavši samo: 'Dakle, nakon bolesti, došli su tuga, očaj i tuga. Nema potrebe zadržavati se na tome.'

Slično je bilo kada je riječ o tajnama njezina stila u pisanju i metodama, izjavivši BBC-ju 1955. godine: 'Razočaravajuća istina je da nemam puno metoda. Svoje nacrte tipkam na starom vjernom stroju koji godinama posjedujem, a diktafon smatram korisnim za kratke priče ili za preradu čina drame, ali ne i za složeniji posao pisanja romana.'

Ljubav, Bliski istok i 17 romana u devet godina

Godine 1930. udala se za arheologa Maxa Mallowana i s njim putovala Bliskim istokom. Ta su putovanja i upoznavanje drevnih kultura izravno nadahnuli romane poput 'Smrti na Nilu'. U razdoblju osobne stabilnosti njezina se produktivnost povećala – u devet godina napisala je čak 17 romana.

Christie je tvrdila da je pravi posao u pisanju razmišljanje. 'Mislim da se pravi posao obavlja u smišljanju razvoja priče i brizi o njoj dok ne ispadne kako treba. To može potrajati. Zatim, kada prikupite sav svoj materijal, sve što preostaje jest pokušati pronaći vremena za pisanje. Tri mjeseca čine mi se sasvim razumnim vremenom za dovršetak knjige, ako se čovjek može odmah posvetiti tome.'

Kazališni impresario, sir Peter Saunders, koji je producirao njezinu uspješnu dramu 'Mišolovka', rekao je 1955. godine za BBC-jev radio da Christie ima izvanredan dar za stvaranje potpuno oblikovanih scena i priča u glavi. 'Jednom sam je pitao: 'Kako napreduje nova drama?' 'Gotova je', rekla mi je. Ali kada sam je pitao smijem li je pročitati, odgovorila je tako razoružavajuće: 'Oh, nisam je napisala.' Iz njezine perspektive, drama je od početka do kraja bila razrađena do posljednjeg detalja. Pisanje je bio čin pukog fizičkog rada.'

To je mišljenje podržao osnivač Penguin Booksa, sir Allan Lane, rekavši da u 25 godina bliskog prijateljstva nikada nije 'čuo klik njezina pisaćeg stroja... unatoč zapanjujućoj količini i kvaliteti koju ona stalno proizvodi'. Kazao je da je, bilo da se radilo o organiziranju svakodnevnog rada u kampu na ekspediciji u mezopotamskoj pustinji ili o ručnim radovima navečer, 'dok je radila sve te raznolike stvari, u njezinoj glavi stvarala se neka nova drama ili roman Agathe Christie'.

Iako je Christie vjerovala da se knjiga može dovršiti u tri mjeseca, rekla je da se drame 'bolje pišu brže'. U vrijeme stvaranja BBC-jeva profila autorice iz 1955. godine, tri njezine drame prikazivale su se na londonskom West Endu. 'Mišolovka' je već obarala rekorde na blagajnama, samo tri godine nakon premijere, a započela je s izvođenjem kao BBC-jeva radiodrama pod nazivom 'Tri slijepa miša' te je emitirana 1947. godine kao dio večernjeg programa.

Pisanje drama bilo je 'mnogo zabavnije od pisanja knjiga', prema Christie. Rekla je: 'Ne morate se brinuti o dugim opisima mjesta i ljudi ili o tome kako rasporediti materijal. I morate pisati prilično brzo da biste održali raspoloženje i kako bi razgovor prirodno tekao.'

Najdugovječnija predstava u Velikoj Britaniji

Godine 1973. Christie je prisustvovala proslavi 21. rođendana 'Mišolovke' u londonskom hotelu Savoy. Prisutan je bio i njezin izvorni glavni glumac Richard Attenborough, a predvidio je da bi se 'mogla prikazivati ​​još 21 godinu'. Dodao je: 'Ne bih je stavio u istu klasu kao katedralu sv. Pavla, ali Amerikanci sigurno odlučuju da je ono što trebaju učiniti ako dođu u London otići i pogledati 'Mišolovku'.' Nakon što je 1957. godine postala najdugovječnija predstava u Velikoj Britaniji, jedino što ju je moglo zaustaviti bila je pandemija covida 2020., a u ožujku 2025. godine proslavila je svoju 30.000. izvedbu i izvodi se dandanas.

Attenborough je također dao intervju za BBC-jev profil autorice iz 1955., rekavši da je Christie 'gotovo posljednja osoba na svijetu koju biste povezali sa zločinom ili nasiljem ili bilo čime što ledi krv u žilama ili je dramatično'. Sažimajući njezinu misteriju, kazao je: 'Jednostavno nismo mogli preboljeti činjenicu da je ova prilično tiha, precizna, dostojanstvena dama mogla natjerati naše tijelo da se naježi te fascinirati ljude diljem svijeta svojim majstorstvom napetosti i darom za stvaranje takve atmosfere terora na pozornici i ekranu.'