Izložba 'Picasso – remek-djela iz Muzeja Picasso, Pariz' otvorena je sinoć u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori. Prva retrospektivna izložba tog umjetničkog genija 20. stoljeća u našoj metropoli izazvala je neviđen kulturni interes, a red za izložbu protezao se skoro do kule Lotršćak (200 metara)
Je li takav interes bio izazvan iskrenim zanimanjem za neposredni susret s remek-djelima slavnog slikara i jedne od napopularnijih ličnosti 20. stoljeća ili je razlog bila mogućnost da se u večeri otvorenja besplatno pogleda izložba čija će cijena ulaznice biti između 50 i 75 kuna (i koja će za većinu naših građana biti preskupa) – samo su neka od pitanja koja već više od sto godina posvuda prate fenomen zvan Picasso.
Kako bilo, izložba Pabla Picassa (1981-1973) najskuplji je projekt u kulturi ikad ostvaren u Hrvatskoj, a njegova cijena iznosi devet milijuna kuna – po dva milijuna kuna dali su Ministarstvo kulture RH i grad Zagreb, a pet milijuna kuna pokrili su sponzori. To je dosad najopsežnija izložba Picassovih djela u regiji, a ako je suditi prema broju posjetitelja na otvorenju, planovi ravnateljice Klovićevih dvora Marine Viculin o isplativosti projekta mogli bi se i ostvariti.
Osim Pariza, Muzej Picasso ima i Barcelona, zatim njegov rodni grad Málaga te njemački gradić Münster. No ono što razlikuje pariški Muzej Picasso od ostalih jest što je njegova zbirka u cijelosti donacija slavnog slikara i sadrži Picassova djela koja je on, jer ih je smatrao bitnima za svoje stvaralaštvo, zadržavao za sebe.
Ravnateljica tog pariškog muzeja, Anne Baldassari, ujedno je i kustosica izložbe koju je pripremila edukativno s ciljem da se obuhvati cjelokupno Picassovo stvaralaštvo, od prvih slika iz 1895. koje radi kao četrnaestogodišnjak, do posljednjeg autoportreta 'Nedjelja' iz 1971. godine, nastalog nešto više od godinu dana prije smrti, u devedeset i prvoj umjetnikovoj godini. Baldassari je postav zamislila didaktički, u želji da se što bolje razumije Picassov umjetnički proces, njegova neiscrpna energija, istraživački duh, inovativnost te raznovrsnost stilova i postupaka. Izložba je koncipirana kronološki kako bi se, između ostalog, pokazalo kako je tehnički izuzetan crtač, u jednom trenutku svog umjetničkog razvoja, 'razbio' konvencije percepcije stvarnosti i pretvorio se u umjetničkog genija.
Unatoč širokom vremenskom periodu koji obuhvaća, izložbom dominiraju portreti, mnoge obiteljske teme, motivi žena i djece ('Paulo kao Harlekin', 'Paulo kao Pierrot', 'Paloma crta', 'Claude crta', 'Palome i Francoise', 'Slikar i dijete', 'Dijete se igra kamionom'), što potvrđuje da se radi o autorskoj koncepciji Anne Baldassari koja je naglasak stavila na jednog 'mekanijeg' Picassa. Pretpostavljajući valjda da je nama, ovdje na Balkanu, dosta ratova i raskomadanih tijela.
U dvanaest izložbenih dvorana nalazi se ukupno 56 djela - 49 slika i sedam skulptura te 40-ak fotografija i dokumentarni film.
Akademski period obuhvaća prve Picassove slike nastale u La Coruñi: 'Čovjek s kapom' i 'Djevojka bosih nogu'. Rađene u tradiciji akademskog, realističnog stila španjolskog slikarstva, pokazuju izuzetan talent mladog umjetnika.
Tijekom plavog razdoblja (1901-1904) umjetnik portretira ljude s margine: prosjake, starce, prostitutke, putujuće pjevače, akrobate itd. Karakteristične su vitke, izdužene ljudske figure, a platna odišu atmosferom osamljenosti, neimaštine, beznađa i tuge koja je simbolički izražena deformacijom likova u gotovo monokromnim modrim tonovima. U tom periodu nastaju slike: 'Portret muškarca' i 'Čitanje pisma'.
Za ružičastu fazu (1904-1907.) karakteristični su ljupki dječji likovi i vitki akrobati, a iz tog perioda prisutan je i stalni Picassov motiv: žena (kao akt, portret, ležeća figura, ili dio kompozicije). Tijekom te faze nastaje i prvo kubističko djelo 'Gospođice iz Avignona' - završeno 1907. godine - koje nažalost nije prikazano na izložbi, ali zato možemo vidjeti skice za tu kompoziciju, odnosno ženske portrete u kojima je očit utjecaj afričke i oceanijske umjetnosti, tj. primitivnih drvenih maski. Na tim studijskim skicama uočava se kako Picasso počinje stvarati novi jezik slikarstva te istražuje drugačiju percepciju stvarnosti, pokušavajući iskazati nevidljivu i teško dohvatljivu stvarnost. Kubističku fazu zastupaju sjajni 'Muškarac s brkovima' iz 1914. te 'Glava muškarca' iz 1908. godine.
Boravak u Rimu, domovini klasične umjetnosti, tijekom Prvog svjetskog rata, inspirira ga za povratak figuraciji i realizmu, pa nastaje takozvana klasicistička ili neoklasična faza (1917-1923). Slika oble likove velikih volumena i plodotvorna ženska tijela, a tu fazu najbolje reprezentira slika 'Obitelj na plaži' iz 1922, zatim sjajan 'Portret supruge Paula Rosenberga i njezine kćeri'. Paul Rosenberg bio je utjecajni trgovac umjetninama i prvi Picassov zastupnik. Iz te faze su i i slike 'Glava žene' iz 1921. te 'Paulo kao Harlekin'.
Tijekom takozvanog romantičnog perioda (1923- 1945) bavi se temom interijera, motivom bika i borbe s bikovima, motivima iz podsvijesti i fantastike. Boje njegovih slika variraju od mediteranskog šarenog kolorita pa do monokromije, a pred Drugi svjetski rat nastaju i portreti dviju umjetnikovih muza. Portret Dore Maar z 1937. koja se nalazi i na plakatu izložbe te portret Marie Thérèse Walter iz iste godine. Zanimljivo je kako Doru Maar portretira u kubističkoj stilizaciji, crno-plave kose, u ljubičastoj haljini i tužnom zelenom sjenom posred lica kao ženu koja zrači pogledom, snagom volje i životnošću, dok Marie Thérèse Walter slika nježnijim bojama i mekšim obrisima, evocirajući blagost i nedužnost.
Iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata izložena je brončana skulptura 'Trudna žena'. Inspiraciju za tu arhetipsku figuru trudnice umjetnik je pronašao u tijelu svoje tadašnje supruge Françoise Gilot s kojom je imao i dvoje djece, Palomu i Claudea, čiji se portreti nalaze na nekoliko izloženih slika.
'Doručak na travi' rađen po Manetovom remek-djelu nastaje krajem 50-ih godina u periodu kada Picassa inspiriraju djela slavnih prethodnika (Rembrandta, Goye, Van Gogha, Cezannea, Velasqueza). Napravio je dvadeset i sedam slika potaknut Manetovim djelom, a izložena pokazuje kako je Picasso rastvorio, prekrojio i sastavio to djelo na vlastiti način te nam otkriva istu mentalnu operaciju koju je Picasso provodio u konstrukciji slike još od prvih kubističkih gitara.
S djelima nastalima pred sam kraj života završava i zagrebačka izložba. Među njima su: 'Zagrljaj' iz 1970, 'Majčinstvo' iz 1971. te 'Nedjelja, 3. 10. 1971.' - duhoviti autoportret starca s pomalo djetinjim licem u kubističkom stilu i s nekoliko detalja koji predstavljaju reminiscenciju i hommage njegovim miljenicima: Van Goghu, Matisseu, Cézanneu.
Izložbu prate mnoge fotografije koje dokumentiraju Picassov privatan život. Na njima su zabilježena druženja s prijateljima, primjerice s Jeanom Cocteauom, Jacquesom Prévertom ili šetnja plažom sa suprugom Françoise Gilot (fotografija R. Capa), a neke je fotografije snimio i sam Picasso, poput portreta samoukog naivnog slikara Henrija Rousseaua.
Muzej Picasso pripremio je dvije izložbe, jednu s većim i jednu s manjim brojem radova, koje putuju svijetom s ciljem da osiguraju dio novčanih sredstava potrebnih za obnovu i proširenje pariškog muzeja. Restauracija i radovi završavaju ovoga ljeta, nakon čega zbirka više neće napuštati Pariz i matični muzej. Zato je zagrebačka izložba, iako opsegom manja, jedinstvena prilika za upoznavanje s najvećim umjetničkim genijem, brendom i ikonom 20. stoljeća – Pablom Picassom.
Izložba je otvorena do 7. srpnja.
Tportal.hr je za svoje čitatelje pripremio 3x2 ulaznice!
Dobitnici će ulaznice podizati na porti HoTo tornja, Savska cesta 32.
Po dvije ulaznice su osvojili:
Davor Lesjak
Tomislav Belinić
Tihomir Klarić
