Vikinzi su oko 1000. godine stigli do današnje Kanade te su uspostavili bazu za daljnja istraživanja Sjeverne Amerike. Do tog kontinenta došli su pet stoljeća prije Kristofora Kolumba, postupno prelazeći Atlantik preko Islanda i Grenlanda, a ne izravnom plovidbom između Europe i Amerike.

Dugo su glavni izvori o tim putovanjima bile nordijske sage, priče koje su potomci Vikinga zapisali stoljećima nakon opisanih događaja, a danas se smatra da one sadrže i vjerodostojne povijesne podatke. Važnu potvrdu donijela su arheološka istraživanja nalazišta L’Anse aux Meadows na Newfoundlandu u Kanadi, gdje je 1960. godine otkriveno vikinško naselje. Istraživanje, objavljeno 2021., primjenom nove metode datiranja pokazalo je da su Vikinzi ondje boravili prije točno 1000 godina.

Od Islanda do Vinlanda

Nordijci su stigli na Island oko 870. godine, a oko stoljeća poslije i na Grenland. Odatle ih je do Baffinova otoka u današnjoj Kanadi dijelilo oko 320 kilometara preko Davisova prolaza. Prema sagama, taj su otok nazivali Helluland, odnosno 'zemlja kamenih ploča', dok su Labrador zvali Markland, 'zemlja šuma'. Dalje prema jugu nalazilo se područje koje su nazvali Vinland, 'zemlja vinove loze'.

Zapisi upućuju na to da nisu posjećivali samo jedno mjesto, već su istraživali više područja i godinama ostajali ondje. Arheološki nalazi također sugeriraju da njihovi dolasci nisu završili nakon prve ekspedicije.

'Većina ljudi pretpostavlja da su Leif Eriksson i njegovi ljudi došli u Vinland, odustali i vratili se, nakon čega se o Novom svijetu više ništa nije čulo', rekao je Robert McGhee, arheolog iz Kanadskog muzeja civilizacije, za BBC-jevu emisiju 'Timewatch'. No arheološki dokazi upućuju na to da su Nordijci povremeno putovali u Sjevernu Ameriku još dva ili tri stoljeća nakon prvih dolazaka.

Erik Crveni i kolonizacija Grenlanda

Prema sagama, Erik Crveni došao je na Island oko 960. godine, nakon što je njegov otac protjeran iz Norveške zbog ubojstva. Godine 982. i sam je protjeran s Islanda nakon nasilnog sukoba sa susjednim zemljoradnikom, a izgnanstvo ga je potaknulo na istraživanje Grenlanda, gdje je osnovao trajno naselje.

Grenlandska nordijska kolonija opstala je približno 500 godina i postala polazište za daljnje plovidbe prema Sjevernoj Americi. Među istraživačima je bio i Erikov sin Leif Eriksson, kojemu se pripisuje jedna od najpoznatijih ekspedicija u Vinland.

Povjesničarka srednjovjekovne plovidbe Kirsten Seaver istaknula je da su putovanja između Grenlanda i Sjeverne Amerike bila dio šire pomorske aktivnosti tijekom srednjeg vijeka. Prema njezinim riječima, oko 1480. godine postojali su pokušaji da se do Sjeverne Amerike stigne izravno, bez uobičajene rute preko Grenlanda.

Je li Kolumbo znao za Vinland?

Postoje naznake da je Kolumbo prije svojeg putovanja 1492. godine mogao znati za ranije europske plovidbe prema Sjevernoj Americi. Seaver je ukazala na pismo engleskog trgovca Johna Daya, napisano tijekom zime 1497. i 1498. godine, u kojem se spominje uspješno putovanje Johna Cabota u Sjevernu Ameriku 1497. godine. Day je pritom, prema povjesničarki, kao nešto poznato naveo to da su mornari iz Bristola godinama plovili prema sjevernim dijelovima tog područja.

Arheolog Robert McGhee iznio je i mogućnost da je Kolumbo namjerno odabrao dulju rutu preko otvorenog Atlantika kako bi zaobišao područje današnje Kanade. Prema njegovu tumačenju, njegov je cilj bio stići do bogatstava Dalekog istoka, a ne istraživati već poznate sjevernoameričke obale. Ipak, to ostaje teorija, a dostupni dokazi ne potvrđuju sa sigurnošću što je znao niti zašto je odabrao upravo tu rutu.

Vikinška putovanja tako pokazuju da je europsko istraživanje Sjeverne Amerike počelo mnogo prije Kolumba. Njihove su plovidbe ostale zabilježene u sagama i arheološkim nalazima, iako se o njima stoljećima znalo znatno manje nego o ekspediciji iz 1492. godine.