Miroslava Krležu bismo, iz sasvim praktičnih razloga, radije čitali kao pisca nekog prošlog vremena. Bilo bi ugodnije kada bi njegove dijagnoze društvene gluposti, nasilja, licemjerja i pristojno odjevene pokvarenosti pripadale povijesti. No gotovo devedeset godina nakon objavljivanja romana Na rubu pameti, njegov je svijet i dalje neugodno prepoznatljiv, a njegov junak, čovjek koji zbog jedne izgovorene istine postaje neprijatelj zajednice, možda nam je bliži nego što bismo željeli priznati.

Krleža kao naš suvremenik

Upravo iz te prepoznatljivosti polazi nova predstava zagrebačkog Kazališta Komedije, Na rubu pameti / Roll over Krleža, koju prema Krležinu romanu iz 1938. godine, u adaptaciji Viktora Ivančića, režira Ivica Buljan. Susret Krležine društvene satire, Ivančićeva autorskog rukopisa i Buljanova kazališta otvara prostor za novo čitanje jednog od ključnih romana hrvatske književnosti, ali i za suočavanje s mehanizmima društvene moći koji su se tijekom desetljeća možda presvukli, ali nisu nestali.

Krležin Doktor pedeset i dvije godine živi kao uzoran, gotovo nevidljiv građanin. Ima uredan brak, urednu kancelariju i, što je najvažnije, uredno šuti. Sve do večeri kada, za stolom svojega poslodavca Domaćinskog, izgovori jednu rečenicu kojom prekida dugogodišnji sporazum s okolinom. U društvu u kojem se ubojstvo može prepričavati kao zabavna anegdota, a pljačka slaviti kao poslovni uspjeh, njegov najveći prijestup nije ono što je učinio, nego ono što je odbio prešutjeti.

Iz te naizgled jednostavne geste razvija se sukob pojedinca s čitavim društvenim poretkom. Doktorova pobuna razotkriva zajednicu koja može tolerirati nasilje, nepravdu i korupciju, ali postaje neumoljiva kada ih netko imenuje. Istina tako postaje prijetnja, a konformizam uvjet društvenog opstanka.

Krleža između kabareta i sudnice

U Ivančićevoj adaptaciji važnu scensku ulogu dobiva Sjena, Doktorov dvojnik, svjedok i komentator, koja prati njegov put kroz društvo što ga je odlučilo kazniti zbog neposluha. Sudnica, ulica, hotel, vinograd, kabaret i televizijski ekran postaju različita lica istog društvenog mehanizma u kojem moć određuje pravila, većina čuva vlastitu udobnost, a onaj tko naruši privid reda postaje problem koji treba ukloniti.

Buljan pritom nastavlja istraživanje teme koja se provlači kroz njegove ranije predstave, među kojima su Lisica, Neprijatelj naroda i Herscht 07769: što se događa s pojedincem koji zajednici kaže ono što ona ne želi čuti? U središtu je ponovno sukob između osobnog uvjerenja i kolektivnih očekivanja, u kojem odbijanje pristanka na zajedničku laž postaje razlog za društveno izopćenje.

Predstava se pritom ne zamišlja kao klasična psihološka drama. Gorki humor, kabaretska oštrina te fizička energija glumačkog, plesnog i glazbenog ansambla trebali bi Krležinu prozu prevesti u scenski jezik koji spaja različite izvedbene registre. Umjesto muzejske rekonstrukcije književnog klasika, najavljuje se kazališni obračun sa sadašnjošću, u kojem se povijesna 1938. i suvremena 2026. susreću bez utješne vremenske distance.

Četiri filma o pristajanju na zlo

Da je riječ o temi koja daleko nadilazi kazališnu pozornicu, pokazuje i suradnja Komedije s Kulturnim informativnim centrom, gdje je tijekom listopada organiziran filmski ciklus "Na rubu pameti". Četiri velika ostvarenja svjetske kinematografije, koja su ujedno poslužila kao dio pripreme kazališnog ansambla ususret premijeri u Komediji 4. studenoga, publici otvaraju pogled u intelektualno i umjetničko zaleđe predstave, povezujući Krležinu kritiku društva s filmskim istraživanjima poslušnosti, straha i moralnog kompromisa. Kako je na otvaranju ciklusa primijetio ravnatelj KIC-a Hrvoje Hribar, "Krleža piše iz dana u dan sve bolje i živo prati razvoj događaja."

Izabrani filmovi povezuju se upravo preko pitanja koje pokreće Krležin roman: kako sasvim obični ljudi postaju sudionici nepravde i koliko je malo potrebno da pristojan građanski život preraste u suučesništvo? U programu su Konformist Bernarda Bertoluccija, Peti pečat Zoltána Fábrija, Mefisto Istvána Szabe i Bijela vrpca Michaela Hanekea. Različitih estetika i povijesnih konteksta, sva četiri filma istražuju odnos pojedinca prema autoritetu, odgovornost za vlastite izbore i često neprimjetan prijelaz od prilagođavanja do moralne kapitulacije.

Koliko košta savjest?

Bertoluccijev Konformist prati čovjeka čija potreba da bude prihvaćen i pripada većini završava pristajanjem uz fašizam. Szabóov Mefisto sličnu pogodbu smješta u kazališni svijet, gdje se umjetnička ambicija postupno pretvara u služenje nacističkoj vlasti. Uspjeh pritom postaje zamjena za savjest, a talent se pokazuje posve neovisnim o moralnoj hrabrosti. Fábrijev Peti pečat propituje razliku između moralnih načela o kojima je lako raspravljati i odluka koje valja donijeti kada nasilje postane neposredna stvarnost. Hanekeova Bijela vrpca istražuje dublje korijene autoritarnosti, prikazujući zajednicu u kojoj se poslušnost odgaja, poniženje normalizira, a represija prenosi s generacije na generaciju.

Filmovi tako nude četiri različita pogleda na svakodnevne mehanizme kojima se nasilje opravdava, prihvaća ili prenosi dalje. Od potrebe za pripadanjem i profesionalne ambicije do straha i odgoja za poslušnost, svaki iz drukčije perspektive istražuje odnos pojedinca i zajednice prema autoritetu, nasilju i vlastitoj odgovornosti.

Suradnja KIC-a i Komedije omogućila je publici i susret s redateljem Ivicom Buljanom, koji je uz projekcije razgovarao s filmskim kritičarem Hrvojem Pukšecom, povezujući filmske teme s redateljskim odlukama i nastankom predstave. Time je filmski program postao svojevrsni javni nastavak kazališnih proba, prilika da publika upozna neke od umjetničkih i tematskih poticaja koji stoje iza novog uprizorenja Krležina romana.

Pobuna koja počinje jednom rečenicom

U vremenu u kojem ratovi postaju svakodnevna medijska pozadina, autoritarnost se predstavlja kao učinkovitost, a pripadnost sve češće zamjenjuje argument, Krležina kritika društvenog konformizma dobiva novu oštrinu. Povijesne okolnosti nisu iste, ali mehanizmi opravdavanja, relativiziranja i prešućivanja ostaju zapanjujuće slični.

Zato Na rubu pameti / Roll over Krleža ne najavljuje tek još jedan susret kazališta s književnim klasikom. U spoju Ivančićeve adaptacije, Buljanove režije i filmskih referencija otvara se prostor za pitanje koje proizlazi iz Krležina romana, a koje ni danas nije izgubilo na neugodnosti: što se događa s društvom u kojem je lakše živjeti s nepravdom nego s čovjekom koji na nju upozorava?

Glumački i autorski ansambl

U autorskoj ekipi predstave su dramaturg Vid Adam Hribar, scenograf Robert Fenrich, kostimografkinja Ana Savić Gecan, skladatelj Mitja Vrhovnik Smrekar i dirigent Krešimir Batinić. U glumačkom ansamblu nastupaju Dubravka Ostojić, Jasna Bilušić, Ružica Maurus, Dražen Bratulić, Ognjen Milovanović, Jan Kovačić, Ivan Magud, Roko Sikavica, Adnan Prohić i Damian Humski, uz članove baletnog i orkestralnog ansambla Komedije.

Filmski ciklus završava u četvrtak, 15. listopada, u 18 sati, projekcijom Hanekeove Bijele vrpce u Kulturnom informativnom centru. Ulaz na projekciju je besplatan.