Trideset centi. Toliko nas ponekad dijeli od povoljnijeg proizvoda na polici. I vjerojatno se nećemo pretjerano uzrujati ako ih platimo više. Ali što ako istu razliku plaćamo nekoliko puta tjedno, mjesecima? Odjednom više ne govorimo samo o sitnišu, nego o novcu koji je mogao ostati u novčaniku.
Kada razmišljamo o uštedi, obično nam na pamet padaju veće odluke. Odgodit ćemo kupnju novog uređaja, usporediti cijene prije rezervacije putovanja ili pričekati popust na nešto skuplje. Istodobno, proizvode koje svakodnevno stavljamo u košaricu često kupujemo gotovo automatski.
Mlijeko, kava, nešto za doručak, namirnice za ručak, pokoja sitnica za kućanstvo. Svaki od tih iznosa možda se čini zanemarivim, no postoji jedna važna razlika između njih i velikih, povremenih troškova: male kupnje stalno se ponavljaju.
A upravo se tu krije računica na koju vrijedi obratiti pozornost.
Koliko zapravo vrijedi trideset centi?
Uzmimo jednostavan primjer. Ako proizvod koji kupujemo dvaput tjedno svaki put platimo 30 centi manje, tijekom četiri tjedna uštedjet ćemo 2,40 eura. Nije iznos koji će nam promijeniti život, ali zamislimo da se slična razlika ponavlja kod deset proizvoda koje redovito kupujemo.
Deset proizvoda, 30 centi manje na svakome i jedna kupnja tjedno znače 12 eura u četiri tjedna. Ako takvu kupnju ponavljamo tijekom cijele godine, odnosno 52 tjedna, razlika se penje na 156 eura.
Naravno, to je ilustrativan izračun. Naše se potrebe mijenjaju, ne kupujemo uvijek iste količine, a ni cijene nisu zauvijek nepromjenjive. Ipak, primjer pokazuje koliko učestalost kupnje utječe na ukupnu potrošnju.
Zato pitanje nije samo koliko je neki proizvod snižen, nego i koliko ga često kupujemo.
Veliki popust ne znači uvijek i veliku uštedu
Svi poznajemo onaj trenutak kada u trgovini ugledamo proizvod s istaknutim popustom i pomislimo da bi ga bila šteta propustiti. Iako nije bio na popisu za kupnju, završava u košarici. Jer povoljno je, a možda će nam jednom zatrebati.
Problem je u tome što kupnja nečega što nam ne treba nije ušteda samo zato što je proizvod bio snižen.
S druge strane, niža cijena namirnice koju kupujemo svakog tjedna ima drukčiji učinak. Ne mijenjamo svoje navike niti povećavamo potrošnju zbog akcije. Jednostavno manje plaćamo ono što bismo ionako kupili.
Tu je važna i razlika između povremenih akcija i trajno sniženih cijena. Za razliku od vremenski ograničenih akcija, trajno snižavanje cijena odnosi se na smanjenje redovnih cijena odabranih proizvoda, iako to ne znači da se one u budućnosti ne mogu promijeniti. To, dakako, ne znači da se cijena više nikada ne može promijeniti.
Upravo je na takvom pristupu Lidl izgradio aktualnu inicijativu trajnog snižavanja cijena odabranih proizvoda, pri čemu sniženja dosežu do 33 posto, a ponuda trajno sniženih artikala kontinuirano se proširuje.
Od doručka do ručka: Gdje se vidi razlika?
Koliko takve promjene znače u praksi, najlakše je vidjeti na konkretnim proizvodima.
U Lidlovu katalogu trajno sniženih cijena, među proizvodima predstavljenima od 12. listopada, nalaze se namirnice koje mnogi redovito koriste, od doručka do pripreme jednostavnog ručka.
Primjerice, Vita D'or margarin od 250 grama snižen je s 0,69 na 0,46 eura, što je 33 posto niža cijena. Pilos tekući jogurt Proviact od 180 grama umjesto 0,35 eura stoji 0,25 eura.
Niže cijene obuhvaćaju i proizvode za pripremu obroka. Combino listovi za lazanje od 500 grama sniženi su s 1,79 na 1,39 eura, dok je cijena Kania Fix mješavina za pripremu jela, dostupnih u pakiranjima od 29 do 50 grama, smanjena s 0,69 na 0,49 eura.
Među trajno sniženim proizvodima nalazi se i Solevita proteinski mousse od 180 grama, čija je cijena pala s 1,69 na 1,15 eura, odnosno za 31 posto.
Na prvi pogled riječ je o različitim proizvodima, ali upravo je u tome poanta. Ne kupujemo svi iste namirnice niti imamo jednake prehrambene navike. Nekome će više značiti niža cijena jogurta koji redovito kupuje, a nekome povoljniji sastojci za pripremu obiteljskog ručka.
Pritom vrijedi pripaziti na jednu stvar: postotak sniženja ne govori nam uvijek koliko ćemo eura stvarno uštedjeti. Sniženje od 33 posto na jeftinijem proizvodu može značiti tek nekoliko desetaka centi, dok i manji postotak na skupljem artiklu može donijeti veću razliku u novčaniku.
Napravili smo malu računicu: Evo koliko ostaje u novčaniku
Da ne ostane sve na teoriji, pogledali smo koliko se može uštedjeti na pet proizvoda iz aktualne Lidlove ponude trajno sniženih cijena. Usporedili smo cijene margarina, jogurta, listova za lazanje, proteinskog moussea i mješavine za pripremu jela.
Prije sniženja za svih pet proizvoda trebalo je izdvojiti ukupno 5,21 euro, dok njihova nova ukupna cijena iznosi 3,74 eura. Razlika je 1,47 eura na samo jednoj kupnji.
Ako bismo istih pet proizvoda kupili četiri puta, ušteda bi iznosila 5,88 eura, pod pretpostavkom da cijene ostanu nepromijenjene. A to je tek pet artikala. Kada se slične razlike pojave i kod drugih proizvoda koje redovito kupujemo, njihov učinak na kućni budžet može postati još izraženiji.
Naravno, ne kupuje svako kućanstvo iste namirnice niti ih troši jednakom brzinom. Ova računica zato nije prikaz prosječne potrošačke košarice, nego jednostavan primjer koji pokazuje kako se male razlike u cijenama mogu zbrojiti. Pritom je najvažnije kupovati ono što nam doista treba, a ne povećavati potrošnju samo zato što je nešto sniženo.
Na kraju ipak gledamo ukupan račun
Kada završimo kupnju i pogledamo račun, uglavnom ne razmišljamo o tome koliko smo uštedjeli na jednom proizvodu. Zanima nas koliko smo ukupno potrošili i jesmo li za svoj novac dobili ono što smo planirali.
Upravo zato pojam povoljne košarice među kupcima ima posebnu težinu. A zanimljivo je vidjeti i kako hrvatski potrošači procjenjuju trgovačke lance kada je riječ o ukupnoj povoljnosti kupnje.
Prema neovisnom Hendalovu istraživanju javnog mnijenja provedenom za Lidl Hrvatska, Lidl je zauzeo prvo mjesto među devet trgovačkih lanaca kada su građani odgovarali na pitanje za koji lanac smatraju da mjesečno ima najjeftiniju košaricu.
Za Lidl se odlučilo 32,1 posto ispitanika, a na rezultatima tog istraživanja temelji se i komunikacija „Najpovoljnija košarica u Hrvatskoj je u Lidlu!“*.
Pritom je važno naglasiti da je riječ o mišljenju ispitanika, odnosno percepciji kupaca, a ne izravnoj usporedbi cijena identičnih proizvoda u različitim trgovinama.
Ušteda ne mora početi velikim odricanjem
Možda najkorisnija stvar koju možemo napraviti za vlastiti kućni budžet nije odustajanje od svega što volimo, nego malo bolji pregled onoga što redovito kupujemo.
Već i jednostavan popis najčešćih namirnica može nam pomoći da prepoznamo gdje trošimo najviše, koje proizvode kupujemo iz navike i na čijim se cijenama mogu ostvariti razlike.
Zato vrijedi pogledati i ponudu trajno sniženih proizvoda, poput one koju Lidl kontinuirano proširuje. Ne zato da bismo kupili više, nego da bismo provjerili možemo li ono što nam ionako treba platiti manje.
Jer dobra kupnja nije nužno ona u kojoj smo jednom dobili najveći popust. Ponekad je to ona u kojoj iz tjedna u tjedan jednostavno ne plaćamo više nego što moramo.
*Napomena o istraživanju: „Najpovoljnija košarica“: „Najpovoljnija košarica u Hrvatskoj je u Lidlu!“ temelji se na neovisnom istraživanju javnog mnijenja Hendal Omnibus, koje je za Lidl Hrvatska provela agencija Hendal u kolovozu 2026. godine. Istraživanje je provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske (N = 500). Ispitanici su među devet navedenih trgovačkih lanaca odgovarali na pitanje: „Što mislite koji od navedenih trgovačkih lanaca mjesečno ima najjeftiniju košaricu? To znači da u tom trgovačkom lancu možete obaviti najpovoljniju prosječnu kupnju.“ Lidl je zauzeo prvo mjesto s 32,1 posto odgovora. Rezultat predstavlja percepciju potrošača, a ne objektivnu usporedbu cijena jednakih košarica u različitim trgovačkim lancima.
Prilog je napravljen u produkciji Tnative tima tportala u skladu s najvišim profesionalnim standardima u suradnji s Lidlom Hrvatska.