"Oh, kako mi nedostaje ta tišina." Ovu rečenicu na početku filma Neobično pametna stvorenja ne kaže nijedno ljudsko biće, ma kako ljudi često poželjeli upravo tišinu u vrevi svoje svakodnevice. Misao je to jedne – hobotnice. Hobotnice koja čezne za oceanom u kojem je nekoć nesputano živjela, a upravo se to morsko biće nalazi u središtu zapleta drame koja slovi kao favorit za najbolji televizijski film na 78. dodjeli nagrada Američke akademije televizijskih umjetnosti i znanosti.

Neobično topli apsurd

Hobotnica je mužjak, zove se Marcellus, i u zatočeništvu je, odnosno u akvariju, već više od 1.400 dana, a u filmu čini sve kako bi pomogao postarijoj čistačici Tovi Sullivan da prevlada svoju najtežu životnu traumu. Premda zaplet djeluje na rubu apsurda, riječ je o uspjelom spoju rafinirane melodrame, odmjerneog humora i fantastičnih elemenata koji služe da se jedna ozbiljna životna situacija narativno omekša te poveže u slatko-gorku priču o gubicima i novim počecima.

Osim središnje životinje koja je u filmu zaživjela kao ravnopravan protagonist uz lik Tuve, a koju tumači dvostruka dobitnica Oscara i trostruka dobitnica Emmyja Sally Field, Neobično pametna stvorenja kao svoje adute nude poznatu glumačku ekipu te promišljenu ravnotežu između oporog i optimističnog. Kao i novi dokaz da se filmične priče nalaze u odgovarajućim predlošcima, konkretno u romanima koje je moguće lako prenijeti na mali ili veliki ekran. Ovo je produkcijski mogao biti i kinofilm, ali je ipak završio na malim ekranima.

Formula koja streaming gigantima uvijek pali

Tako će se kao televizijski film natjecati za nagradu Emmy u tradicionalno jednoj od najatraktivnijih kategorija ovog maloekranskog pandama Oscaru. Hoće li doista i osvojiti statuetu, ovisi i o tome kako je članstvo Akademije vrednovalo ostala četiri naslova u konkurenciji. To su akcijska politička komedija Heads of States čiji je redatelj Ilya Naishuller, pa još jedna melodrama, Miss You, Love You Jima Rusha, romantična humorna drama Ljudi koje upoznajemo na odmoru Bretta Haleyja i politički akcijski triler Jack Ryan: Ghost War redatelja Andrewa Bernsteina.

I dok je potonji nastao temeljem zapleta i likova pisca Toma Clancyja, Neobično pametna stvorenja filmska su prilagodba istoimenog romana (eng. Remarkably Bright Creatures) iz 2022. američke spisateljice Shelby Van Pelt koja ga je objavila kao svoje debitantsko djelo postigavši velik uspjeh među čitateljima uz dosad nekoliko milijuna prodanih primjeraka.

Stigavši pritom na ljestvicu bestselera The New York Timesa, nije iznenađenje da je servis za streaming Netflix prije dvije godine odlučio adaptirati njezin prvijenac angažiravši redateljicu Oliviju Newman, koja je prethodno režirala dramu s elementima trilera Djevojka iz močvare s veoma dobrim odjekom u kinima. I to je bila ekranizacija debitantskog romana, i to Delije Owens, koji je od 2018. prodan u više od dvadeset i dva milijuna primjeraka.

Sarkazam s tri srca i osam krakova

Producenti su očito igrali na sigurno, od rado čitanog predloška preko redateljice s uspjehom u takvim projektima do zanimanja filmske publike za netipične drame u kojima je priroda generator zbivanja. K tome, Netflix je distribuirao i Oscarom nagrađeni južnoafrički dugometražni dokumentarni film Hobotnica i ja iz 2020. čiji su autori Pippa Ehrlich i James Reed, a koji je senzibilizirao publiku na priče o hobotnicama ukazavši na niz njihovih neobičnih osobina.

Kao najinteligentniji beskralježnjaci na planetu, hobotnice se u tom smislu uspoređuju s inteligencijom psa, imaju tri srca, iznimnu mogućnost regeneracije, odlučuju te osjećaju i živcima koji se nalaze u njihovih osam krakova, a sposobne su bježati na suho u potrazi za hranom. Kada u uvodu filma Marcellus pobjegne iz svog akvarija u zamišljenom gradu Sowell Bayu u američkoj saveznoj državi Washington te se pritom zaglavi, spasit će ga tamošnja postarija čistačica Tuva te time započeti prijateljstvo koje njih dvoje prakticiraju na različite načine, ali s istim ciljem: uvijek pomoći jedno drugom.

Marcellus je u filmu narator, ali i kreator radnje s obzirom na način interakcije s ljudskim likovima koje sarkastično smatra manje inteligentnima od hobotnica. Prema njemu, glavna je karakteristika ljudi slabost u komuniciranju jer unatoč mnogobrojnim riječima koje su im na raspolaganju, ljudi teško uspijevaju izreći ono što bi trebali u vlastitom interesu. Tako jedna hobotnica svojom percepcijom ljudi iza stakla akvarija te pojedinim postupcima gradi čvrstu mrežu odnosa na kojoj bi joj pozavidio bilo koji čovjek. U priči u kojoj najvažniji lik ima krakove i zatočen je, pitanje ljudskosti i slobode dobiva doista pravu metaforu.

Kako preživjeti tragedije uz malu pomoć iz akvarija

Doživi li se Marcellus kao ravnopravan protagonist priče – jer on to i jest – film, kao i njegov literarni izvornik, suptilno propituje koliko nas naše vlastite tuge zbog događaja iz prošlosti sprječavaju živjeti život sada, a što će istaknuti i jedna od Tuvinih prijateljica. Tuva je, naime, udovica koja ni godinama kasnije ne uspijeva prihvatiti smrt svog sina Erika, koji se utopio kao mladić. Toj je tragediji prethodila svađa majke i sina, pri čemu Tuva ni dan-danas ne zna što joj je uzrujalo jedinca.

Nakon njegove smrti u zagonetnim okolnostima uslijedile su glasine da je Erik zapravo počinio samoubojstvo vezivanjem sidra za nogu, što je Tuvu dodatno pogodilo te ona od te tragedije pokušava proživjeti svaki novi dan radeći u gradskom akvariju te družeći se s nekoliko prijateljica i vlasnikom mjesnog dućana, kojemu se sviđa. Trauma je pak učinila svoje, dok će sve početi mijenjati ne samo Marcellus koji pomno promatra svijet oko sebe, nego i dolazak u grad mladića Camerona. Ostavši zarana bez majke, on je u potrazi za ocem za kojega pretpostavlja da je mjesni poduzetnik.

Kada mu se pokvari kombi, a Tuva iščaši gležanj, Cameron će zbog novca privremeno preuzeti njezin posao u akvariju te se zagledati u Avery koja se bavi veslanjem na dasci. Mreža ovih ljudsko-životinjskih likova dobit će posve novu dinamiku kada Marcellus shvati pravo značenje prstena za koji Cameron misli da je pripadao njegovu ocu. No, inteligentna je životinja na samom završetku svoga životnog vijeka, a Tuva planira odlazak u dom za starije…

Jop jedan glumački trijumf velike Sally Field

Da nema korištenja lika hobotnice kao svojevrsnog tumača i pokretača zbivanja, priča je mogla otklizati prema klišejima često viđenima u ovom filmskom i literarnom žanru. No, profilacija Marcellusa kao britkog interpretatora zbivanja vičnog kritici i samokritici, čini priču netipičnom, ma kako u završnici djelovala u stilu korištenja postupka deus ex machina. Do raspleta ima dovoljno sadržaja i podzapleta da, unatoč polaganom razvijanju radnje i gotovo školskoj režiji, publika doživi likove, njihove odnose i emocije na sugestivan način, što je i bit (melo)drame.

Njezina je posebnost lik hobitnice, koji i zapletom i vizualno na besprijekoran način oblikuje cjelinu, pri čemu je osobito uspjela kombinacija stvarnih snimaka velike tihooceanske hobotnice i računalno generirane slike te prizora u kojima Marcellus napušta akvarij krećući se prostorom oko sebe. U tim prizorima životinja djeluje u isto vrijeme realistično i fantastično te koreografirano u svojim čudesnim pokretima. Stoga je glavna glumica Sally Field imala poseban zadatak dočarati uvjerljivost u svojoj komunikaciji s hobotnicom.

Odradila je to izvrsno, ostvarivši još jednu ulogu važnu za svoju karijeru te zavrijedivši još jednu glumačku nominaciju za nagradu Emmy, koja joj je dosad pripala za serije Sybil, Hitna služba te Braća i sestre. Njezin lik ožalošćene majke koja u odnosima s Macellusom i došljakom Cameronom postupno prevladava životnu traumu ostvaren je bez patetike i s pravom dozom generiranja osjećaja.

Emocionalni krešendo neobičnog prijateljstva

Camerona tumači Lewis Pullman, sin Billa Pullmana, koji i sam ima nominaciju za Emmy za nastup u miniseriji Lessons in Chemistry. Što se tiče Marcellusa, njemu glas posuđuje glumac Alfred Molina, nominiran za Emmy za film Normalno srce i miniseriju Zavada: Bette i Joan, i to na način da je u biti imaginarnom biću podario jak karakter te osjećaje koji nose cijeli film. Kada glumci u filmu nastupaju samo glasom, kako to u Neobično pametnim stvorenjima čini Molina, to je onda prilika za poseban tip interpretacije u kojem se prepoznaju osobit dar, izražajnost i – sugestivnost.

Kada se na kraju filma Tova i Marcellus nađu nadomak priželjkivane slobode i novog početka, neovisno o trajanju onoga što ih čeka, priča obuhvati sve emocije koje je do tada stvarala. I zato vrijedi dočekati njihovu završnu komunikaciju. U njoj odnos jedne hobotnice i jednoga ljudskog bića govori više od bilo čega.