Kako se ističe u najavi, poznati tragični zaplet o mladim veronskim ljubavnicima čija je ljubav okončana smrću zbog zavade njihovih obitelji, bavi se mržnjom, ali i sposobnošću voljenja, nerazumijevanjem, te nužnošću komunikacije i premošćivanja razlika.

'S glumcima iz Prištine, Beograda, Sombora, Sarajeva i New Yorka, srbijansko-albanski projekt otvara osjetljive teme, odražavajući i danas aktualne duboke podjele i napetosti između dvaju nacionalnih i političkih entiteta', stoji u najavi.

Najnovija produkcija poznate Shakespeareove drame postavljena je dvojezično, na albanskome i srpskome jeziku, a njezina se radnja odvija u današnjem vremenu, također u Veroni, te 'nema lokalni prizvuk, a ključna su nit mržnja, ljubav i jezik kao most, zid', dodaje se.

Tumačeći Montecchijeve na albanskom, a Capulettijeve na srpskom jeziku (pojedini likovi poznaju oba jezika), predstava govori i o tome koliko je jezik premostiva ili nepremostiva prepreka, 'jer ljudi se mogu razumjeti i ako ne govore istim jezikom, a ne razumjeti se i kad govore istim'.

Glume Mensur Safciu, Nikola Rakočević, Predrag Miki Manojlović, Nebojša Glogovac, Tristan Halilaj, Goran Jevtić, Armend Baloku, Faris Berisha, Uliks Fehmiu, Edona Reshitaj, Nataša Tapušković, Milica Janevski/Jovana Gavrilović, Anita Mančić i Arta Selimi.

Režiju i adaptaciju teksta potpisuje Predrag Miki Manojlović, dramaturginja je Olga Dimitrijević, za koreografiju je zaslužna Sonja Vukićević, a glazbu Vladimir Pejković. Scenografiju je osmislio Branko Hojnik, kostime Zora Mojsilović, svjetlo je oblikovao Radomir Stamenković a zvuk Dobrivoje Milijanović.

'Ta predstava nije odraz političkog mišljenja, već djelo ljudi koji imaju talent, pamet i hrabrost. Svaki od njih voli svoju naciju i ne mrzi tuđu', kazao je o predstavi redatelj Manojlović.

Posebno je naglasio činjenicu da je predstava okupila umjetnike iz Beograda i Prištine, koji su 'punim srcem i snagom radili zajedno'.

'Između srpskog i albanskog naroda i dalje postoje netrpeljivost, konflikti, nesporazumi i trvenje. Iskustvo postkonfliktnih odnosa među bivšim jugoslavenskim republikama govori da je kultura bila ta koja je uspjela nadvladati barijere, i teritorijalne i u međuljudskim odnosima, te uspjela, najbržim i najbezbolnijim načinom, otvoriti vrata toleranciji i interkulturnom dijalogu', napomenuo je redatelj.

Ta je predstava ozbiljan dokaz da je moguća komunikacija i suradnja srpskih i albanskih umjetnika, te upućuje na značaj prevladavanja predrasuda, jačanje povjerenja, prevladavanje nerazumijevanja i nedostatka tolerancije, a njezino finale donosi jasnu misao o nezaobilaznosti pomirenja suprostavljenih strana, Capulettijevih i Montecchijevih, Srba i Albanaca, nakon tragedije, bolne za obje strane, poručio je.

Predstava je naišla na pozitivne reakcije kritike, koja je Manojlovićevo scensko čitanje Shakespeareove tragične romanse nazvala 'političkim i umjetničkim činom', 'kazališnim eksperimentom koji je snažno uzdrmao mrežu kulturno-povijesnih i političkih značenja'.