NAKLADA OCEANMORE

Metafora rata u malom: Ivana Rogar predstavila roman 'Grad, pepeo'

  • Autor: T.Ba./Hina
  • Zadnja izmjena 02.07.2020 09:18
  • Objavljeno 02.07.2020 u 09:06
Ivana Rogar

Ivana Rogar

Izvor: Pixsell / Autor: Sandra Simunovic/PIXSELL

Nagrađivana spisateljica Ivana Rogar predstavila je u srijedu novi roman 'Grad, pepeo', priču o disfunkcionalnoj obitelji u postapokaliptičnom svijetu najavljenu kao slojevito štivo koje je istodobno i povijesni i antiratni roman, ukrašen elementima nadrealnog i alegoričnog.

Knjiga je izašla u izdanju nakladnika OceanMore. Na promociji koja je napunila park ispred književnog kluba Bookse, urednica Nataša Medved istaknula je kako je riječ o slojevitom romanu koji nudi niz mogućnosti interpretacija.

S obzirom na temu i okolnosti radnje – 'Grad, pepeo' priča je o disfunkcionalnoj obitelji koja živi u oronulom stanu izolirana od svijeta, u neimenovanom gradu u kojem građani izlaze samo kako bi nabavili osnovne namirnice – može se čitati u ključu aktualne pandemije koja je zahvatila svijet, no to nije ključ u kojemu bi autorica željela da se čita, rekla je Medved.

To nije ni distopijski roman, napomenula je, već povijesni, antiratni roman, 'a zašto – isto ne znamo'. 'To je roman u kojemu su jedine čvrste točke i stvarne koordinate neki davni povijesni događaji, ratovi, pratimo događanja od 16. stoljeća, 18. stoljeća, pa vrijeme u kojemu se danas nalazi jedna obitelj', kazala je.

tportal

Izvor: Promo fotografije / Autor: Naklada OceanMore

Roman 'Grad, pepeo' zamišljen je kao slagalica čije dijelove čitatelj stavlja na svoja mjesta i naposljetku dolazi do cjelovite slike o sveopćem srozavanju života. Počevši kao začudan čin, u kojem ispočetka nije jasno tko pripovijeda, a još manje gdje i zašto, pripovijedanje se pomalo raspetljava te završava potresnim zaključkom. O nevolji koja ih je zadesila likovi ne govore, što čitatelja stavlja pred zagonetku koju mora raspetljati kao u kakvu trileru.

'Mjesto radnje je stan, hodnici koji oživljavaju, a vrijeme je naznačeno kao sulude okolnosti i sveopće maltretiranje, nekakva kalvarija, ali kakva, mi zapravo ne znamo - čitatelji su pozvani da sami prepoznaju, pronađu, iščitaju njegove cjeline, koordinate i o čemu se u tome romanu radi', pojasnila je Medved.

Književnik Zoran Roško roman je opisao kao 'povanjštavanje' ljudske unutrašnjosti na ono što se događa vani, 'a taj krug između unutrašnjeg i vanjskog, preplitanje unutrašnjeg svijeta i ljudskih osobina i vanjskog svijeta u jednu petlju, ono je što se u tome romanu događa'.

Rogar u njemu poseže i za diskurzivnim paraleliziranjem, napomenuo je nadalje Roško, gdje s jedne strane opisuje jednu obitelj i njezine odnose, dok s druge strane uvodi alegorijske elemente i elemente nadrealizma. 'Tu su i enciklopedijski tekstovi koji funkcioniranju kao samostalna poglavlja s vlastitom autonomijom. Svi zajedno, oni stvaraju jedan stereo efekt, tekst koji nije jednodimenzionalan i homogen', dodao je.

Rogar je kazala kako je to knjiga o odnosu ratnih snaga, metafora rata u malom, čije je srce tame hodnik – koji je beskrajno dugačak i potpuno mračan, gdje stvari, pa i ljudi, nestaju. 'Taj hodnik je mjesto gdje više ne postoje orijentiri - postoji samo ludilo, gdje samo spašavamo živu glavu, što čine i likovi ovoga romana, samo se pokušavaju izvući', rekla je Rogar.

Metaforu hodnika upotrijebila je jer su hodnici 'ludilo u koje na kraju upadamo ako smo u nekakvom radikalnom stanju u kojemu više nema kontrole, kao što je rat', pojasnila je: 'U ratu ljudi postaju zvijeri koje se više ne mogu kontrolirati, kada čine najgore moguće zločine, koji su nepojmljivi koliko ih god mi opisivali, jer su previše radikalni'.

Prožimajući priču apsurdnim događajima željela je postići gradaciju, i kroz sve veće i veće apsurde koji se događaju likovima dovesti priču do razine nepodnošljivog, a roman je, kako je rekla, ostavila namjerno potpuno otvorenim, te su moguća mnoga učitavanja.

Ivana Rogar rođena je 1978. u Zagrebu, gdje je, nakon završetka srednje škole u SAD-u, diplomirala 2004. iz komparativne književnosti te engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu. Urednica je u časopisu Quorum i u nakladničkoj kući Durieux, u kojoj je uredila tridesetak knjiga iz područja književnosti i znanosti o književnosti.

Prvu zbirku priča 'Tamno ogledalo' objavila je 2014., a drugu, 'Tumačenje snova', 2016. Za drugu je osvojila nagradu Hrvatskog društva pisaca Janko Polić Kamov. Radila je kao prevoditeljica te kao lektorica i redaktorica. Kao vanjska suradnica u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža za enciklopediju Proleksis sastavila je četrdesetak književnopovijesnih i književnoteorijskih natuknica.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!