INTERVJU

Mario Kozina: Gledateljima treba dati dovoljno dobar razlog da neki film, umjesto kod kuće, pogledaju na velikom platnu

  • Autor: Marcella Jelić
  • Zadnja izmjena 17.01.2020 15:33
  • Objavljeno 17.01.2020 u 15:33
Mario Kozina

Mario Kozina

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Filmki kritičar Mario Kozina novi je programski voditelj zagrebačke Kinoteke. Već je najavio da će se programi, za razliku od dosadašnjeg koncepta, koji je bio usmjeren na glumačke i redateljske opuse, uglavnom slagati tematski i uključivat će autorski, stilski i žanrovski različite naslove povezane temom. Prvi takav ciklus su 'Filmske žurke', program koji će se odvijati tijekom cijelog siječnja i tematizirati različite oblike društvenih okupljanja, od intimnih kućnih druženja preko vjenčanja i maturalnih zabava pa sve do noćnih izlazaka, a dotiče se i klasnih, rodnih i društvenih odnosa

Mario Kozina diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bavi se filmskom kritikom i novinarstvom te surađuje s nekoliko filmskih festivala, među ostalima s 25 fps-om kojemu je jedan od selektora, a donedavno je bio suradnik HAVC-ova Odjela za promociju i plasman.

Program Kinoteke djeluje vrlo ambiciozno, koje su mu osnovne karakteristike i otkud sve nabavljate filmove?

Novi program zamišljen je tako da filmsku prošlost i sadašnjost stavi u suodnos, a podijeljen je u dvije cjeline – jedna je usmjerena na kinotečne filmove i klasike, a druga na recentne naslove iz distribucije. Kinotečna linija i dalje će nam biti prioritet pri slaganju programa, no za razliku od dosadašnjeg koncepta, koji je bio fokusiran na redateljske i glumačke opuse, kinotečni ćemo program slagati tematski, i to tako da obuhvati autorski, stilski i žanrovski različite naslove, povezane istom temom. Cilj je potaknuti gledatelje da o filmskom nasljeđu razmišljaju izvan okvira koji nude udžbenici, leksikoni i enciklopedije, tj. pristupiti filmskoj povijesti kao nečemu što je aktualno, živo, i dalje povezano sa sadašnjosti.

Posebni programi kao što su 'Na drugi pogled' i 'Kultni petak' namijenjeni su gledateljima pustolovna duha i filmofilima, posebice onima koji vole otkrivati manje poznate naslove, istraživati podrume filmske povijesti i propitkivati granice filmskog kanona i ukusa. Ovdje će se naći svačega – od klasika do opskurnih naslova, a na rasporedu će biti jednom mjesečno, uvijek u iste dane.

Filmove nabavljamo uobičajenim putem – od prodajnih zastupnika, distributera, filmskih arhiva, a u slučaju filma 'Liquid Sky', kojim započinjemo 'Kultni petak', i od samoga autora. Trenutak u kojem se Slava Tsukerman pojavio u prepisci bio je nadrealan, kao i njegov film.

Liquid Sky

Izvor: Društvene mreže

Kako ponovo privući publiku u kina, pogotovo na domaći i na europski film?

Svi bismo voljeli moći odgovoriti na ovo pitanje, no univerzalan odgovor na njega ne postoji. Popularnost pojedinog filma rezultat je složenog međuodnosa samog djela, teme koju obrađuje, zatim distribucije, promocije i publike. Kada govorimo o autorskom, nezavisnom i hrvatskom filmu, gledanost u kinima nije nužno mjerilo uspjeha. Kino je danas samo jedna od platformi preko koje uživamo u filmovima i često se dogodi da naslovi koji podbace u kinima zažive na televiziji. Iz perspektive nekoga tko vodi kino, mislim da je bitno potencijalnom gledatelju dati dovoljno dobar razlog da neki film, umjesto kod kuće, pogleda na velikom platnu. Taj razlog može biti atraktivnost pojedinog naslova, programa, ali i samog mjesta u kojem se projekcija održava. Odlazak u kino je, naposljetku, društveni ritual i zajedničko iskustvo, koje ništa drugo ne može zamijeniti. Nedavno sam primjerice na televiziji pogledao 'Zabavu' Blakea Edwardsa i dobro sam se nasmijao, no bilo mi ga je neusporedivo zabavnije gledati u kinu, gdje čujete reakcije drugih ljudi i smijete se zajedno s čitavom dvoranom.

U osmišljavanju programa kina Kinoteka u obzir treba uzeti i značaj koji je ono imalo za kulturnu scenu Zagreba – mnogi gledatelji, među koje spadam i sam, ovdje su vidjeli filmove koji su ih formirali, oblikovali njihov filmski ukus i pogled na svijet. Cilj mi je Kinoteku aktivnije uključiti u kulturni život grada, i to kroz prepoznatljiv program, posebne diskurzivne i edukativne sadržaje te – ništa manje važno – kroz suradnju s filmskim festivalima i manifestacijama. Njih shvaćam kao logične partnere jer dijelimo iste ciljeve, a to su razvoj publike, promicanje audiovizualne kulture i poticanje interesa za vrijedna filmska ostvarenja.

Pokazuju li prvi rezultati vašeg rada u Kinoteci neke trendove?

S obzirom na to da mi je ovo tek treći mjesec na mjestu programskog voditelja kina te da je novi programski koncept u funkciju stavljen tek nedavno, teško je govoriti o trendovima. Broj posjetitelja kinotečnog programa znatno je veći od broja u istom razdoblju prošle godine, a čini mi se da je i publika više diverzificirana nego ranije. Programska linija 'Noviteta' jako je dobro zaživjela – jedan je razlog tome atraktivnost samih naslova ('Svjetionik', 'Parazit' i 'Tuga i slava'), no drugi je sigurno činjenica da i dalje postoji publika koja će ovakav tip sadržaja radije pogledati u klasičnim kinima s jednom dvoranom, koja nude sasvim drugačiju energiju i odnos prema sadržaju od, primjerice, multipleksa.

Ima li u gradu dovoljno publike za dva kina s kinotečnim programom?

Zagreb je grad s dugogodišnjom, predanom i ustrajnom filmofilskom scenom i tradicijom i siguran sam da postojanje dvaju kina s kinotečnim programom može ići samo u korist publike. S obzirom na to da kino Tuškanac ima prepoznatljiv (i izvrstan!) program, što publika prepoznaje, htio sam da u kinu Kinoteka ponudimo svojevrsnu alternativu u načinu slaganja programa, ali i u promišljanju filmske prošlosti i sadašnjosti. Ostaje nam vidjeti kako će publika na to reagirati, no dosadašnje reakcije ohrabruju, a program će se u narednim mjesecima i dalje razvijati i nadograđivati.

Kako gledate na situaciju s kinom Europa?

Programski koncept kina Kinoteka odražava način na koji razmišljam o filmu i on ne bi bio znatno drugačiji ni da je kino Europa i dalje otvoreno. Aktualni naslovi često su mi bili poticaj da istražim neki segment filmske prošlosti te tako naučim nešto novo, a takav istraživački duh htio bih poticati i među posjetiteljima Kinoteke. Inspiraciju za tematske programe često i pronalazim u aktualnim filmskim naslovima, ponavljajućim motivima ili aktualnim trendovima, a iz tog razloga mi je važno da i distribucijiski naslovi imaju svoje mjesto na programu Kinoteke. Činjenica da u Zagrebu trenutačno ne postoji mjesto gdje se na redovnom repertoaru mogu pogledati novi autorski, nezavisni i umjetnički filmovi ovoj je odluci dala dodatnu važnost. Kino Europa bilo je – a u mislima nas mnogih još uvijek jest – središnje mjesto zagrebačkog filmskog života i iskreno se nadam da će se ponovno otvoriti.

  • +5
  • +2

Mario Kozina

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Planirate li možda neke programe proširenog filma u Kinoteci, s obzirom da je to vrlo popularan program 25 FPS-a?

Zasad nemam konkretnih planova za performanse proširenog filma, no planiram pokrenuti redoviti program posvećen eksperimentalnom filmu i videu, njegovoj povijesnoj i suvremenoj inačici. Svi oni koji prate scenu eksperimentalnog filma – ili uopće kratkog metra – znaju kako se ovdje često mogu naći pravi filmski dragulji, koji zbog nedostatka redovne distribucije često ne dođu do gledatelja. Ovdje vlada pravilo da ako ste ih propustili na nekom festivalu, male su šanse da ćete ih imati priliku pogledati negdje drugdje. Stoga razmišljam o optimalnom načinu na koji bismo program otvorili i ovakvom tipu sadržaja.

Kakvu tehničku opremu imate u kinu?

Ovaj tjedan u kabinu vraćamo 35-milimetarski projektor, što me neizmjerno veseli. To otvara dodatne mogućnosti za slaganje programa, a nudi i potpuno drugačiju vrstu iskustva: danas, kad smo navikli na čistoću HD slike, mnoge iznenadi bogatstvo teksture analognog filma. To, naravno, ne znači da treba fetišizirati medij: naposljetku, mnogi filmovi danas bolje izgledaju u digitalnom obliku nego što su izgledali u analognom, čak i kada se ne radi o slučajevima ozloglašenog restauracijskog 'revizionizma'. No postoje filmovi u kojima organske osobine filmske vrpce jesu korištene kao izražajno sredstvo, i koje bi vrijedilo prikazati u originalnom formatu. Na takve se primjere češće nailazi u eksperimentalnom filmu npr. filmovi autora kao što su Peter Kubelka, Robert Beavers i Nathaniel Dorsky ni ne postoje u digitalnoj inačici, ali ima ih i u igranom filmu, kao što je primjerice originalna Argentova 'Suspiria' ili recentna ostvarenja Quentina Tarantina, Paula Thomasa Andersona i Christophera Nolana. U svakom slučaju, za kino Kinoteka mogućnost puštanja analognog filma stvar je nužnosti, a posjetiteljima daje i dodatnu vrijednost kroz obrazovanje o povijesti filmskog medija.

Planira li se preuređenje Kinoteke u nekoj bližoj budućnosti?

Kolege iz Centra za kulturu i film Augusta Cesarca, koji upravlja kinom, napravili su lavovski posao u osposobljavanju dvorane, koja je godinama bila izvan funkcije. Pročišćena je ventilacija, uveden je novi sustav grijanja, stolci su očišćeni, a kino je osposobljeno za prikazivanje profesionalnih formata. Uskoro planiramo promijeniti platno, provesti surround ozvučenje i završiti nekoliko kozmetičkih nadogradnji. Postoje i planovi za veće intervencije, međutim, za njih će trebati i vremena, i sredstava, i strpljenja – a dok se to ne dogodi, povjerenje gledatelja nastojat ću kompenzirati zanimljivim programom!

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!