SERGEJ DVORCEVOJ

Legendarni kazahstanski redatelj od dokumentaraca je odustao jer su ga pretvorili u 'vampira'. Na Subversive Festivalu govorit će o filmskoj etici i odnosu igranog i dokumentarnog

09.12.2020 u 14:09

Bionic
Reading

Jedan od najzanimljivijih suvremenih redatelja, kazahstanski filmski autor ruskog podrijetla, Sergej Dvorcevoj, održat će 11. prosinca, u sklopu 13. Subversive Festivala masterclass predavanje.

S redateljem, čija igrana i dokumentarna remek-djela karakteriziraju društvena kritika, vizualni lirizam i naturalistički prikaz svakodnevice marginaliziranih zajednica i pojedinaca razgovarat će hrvatski redatelj Nebojša Slijepčević, najavljeno je sa Subversive Festivala koji organizira masterclass u suradnji s udrugom Restart.

Fokus predavanja bit će na redateljske postupke koje koristi, filmskoj etici te odnosu igranog i dokumentarnog žanra.

Dvorcevoj se afirmirao kratkometražnim i srednjometražnim dokumentarcima koji spadaju u sam vrh svjetske dokumentaristike, no režirao ih je svega četiri jer ga je, kako je rekao, dokumentaristički rad 'pretvorio u vampira'.

'Počeo sam se osjećati loše što sam provodio vrijeme s tim ljudima, iskorištavao njihove živote i pretvarao ih u umjetnost, da bi ih potom ostavio da se sami snalaze. Ne možeš se na takav način umiješati u nečiji život i očekivati da neće biti posljedica', ustvrdio je redatelj.

Kako je objasnio, kada radiš sa stvarnim ljudima uvijek si u iskušenju da kopaš sve dublje i dublje po njihovim životima – ali po koju cijenu, da postaneš 'vampir'.

Nakon toga posvetio se isključivo igranom filmu i jedan je od rijetkih redatelja koji su uspješno napravili taj prijelaz - njegova dva dugometražna igrana filma 'Tulpan' (2008.) i 'Ajka' (2018.) bila su nagrađena u Cannesu te na brojnim renomiranim svjetskim festivalima.

Njegov masterclass počinje u 17 sati, a moći će se pratiti putem Restartova YouTube kanala.

Retrospektiva Sergeja Dvorcevoja u Dokukinu KIC

Ono o čemu će redatelj govoriti na masterclassu moći će se provjeriti u nadolazećem vikendu online i u Dokukinu KIC, gdje će se prikazati njegov dokumentaristički opus, četiri uratka – 'Raj' (1995.), 'Dan kruha' (1998.), 'Cesta' (1999.) i 'U tami' (2004.). Filmovi će biti dostupni i na 24 sata na online platformi volimdokumentarce.net.

Dokukino u subotu donosi njegov najpoznatiji dokumentarac 'Dan kruha' (1998.), priču o stanovnicima zaboravljenog sela koji jednom tjedno sudjeluju u začudnom društvenom ritualu - guraju vagon s kruhom koji je nekoliko kilometara udaljen od njihova mjesta stanovanja.

Redatelj prati jedan dan u njihovu životu koji se 'doima poput crnohumorne parabole o životu u sovjetskoj Rusiji a ne isječka iz tobože progresivne posttranzicijske sadašnjosti', jer napušteno bivše radničko naselje od bogatog Sankt Peterburga udaljeno je svega 80 kilometara.

Film je nagrađen na brojnim renomiranim festivalima, između ostalog Jihlava IDFF-u i DOK Leipzigu, a bio je nominiran i za prestižnu nagradu Joris Ivens koja se dodjeljuje na amsterdamskoj IDFA-i.

U istom bloku slijedi Dvorcevojev prvi film, kratkometražni dokumentarac 'Raj' (1995.), snimljen u samo 27 kadrova, a zbog kojeg je tri i pol mjeseci živio s nomadskom kazahstanskom obitelji koju portretira u filmu. Film je nagrađen na festivalu Cinéma du Réel i Krakow Film Festivalu.

Za nedjelju su najavljeni srednjometražni filmovi 'Cesta' (1999.) i 'U tami' (2004.), od kojih prvi ilustrira redateljevu trajnu preokupaciju ljudima koji pokušavaju preživjeti u surovoj realnosti posttranzicijske Rusije i susjednih zemalja.

Cesta iz filmskog naslova 2000 kilometara je dugačka prašnjava staza u Kazahstanu, duž koje obitelj cirkusanata putuje u svojem nakrcanom, oronulom autobusu, stajući po obližnjim pitoresknim selima.

Redatelj ih prati i kamerom hvata njihove svađe, nastupe i trenutke intimnosti, što mu je donijelo Grand Prix u FID Marseilleu.

Film 'U tami' u maniri autorova poetičnog opservacionizma prati život slijepog starca koji živi u sivom moskovskom predgrađu sa snalažljivom mačkom.

'Je li ovaj film kritika sovjetskog komunizma i njegova besmislenog naglaska na proizvodnju i etatizirane države koja uništava svoje građane? Ili je pak u pitanju vizualizacija postkomunističke pustoši u kojoj svi brinu sami za sebe i ne mare za one koji to ne mogu?'

'Dvorcevoj suptilno izostavlja eksplicitni politički komentar. Sve što vidimo jest starac i njegova mačka', napominje se.