Književna nagrada tportala u posljednjih je osamnaest godina postala jedan od najvažnijih orijentira domaće prozne produkcije, otkrivajući, slaveći i učvršćujući književne glasove koji oblikuju suvremenu domaću književnost. No što se događa s romanima nakon što se popnu na to simboličko postolje? Neki od njih nastavljaju živjeti tiho, u svijesti čitatelja. Drugi, pak, dožive transformaciju i nastavljaju živjeti u drugim umjetničkim medijima: na kazališnim daskama, u mračnoj tišini kino-dvorana, u audiozapisima koji se slušaju u hodu.

I upravo tu, u prijelazu iz jedne umjetnosti u drugu, događa se zanimljivo preplitanje poetika, senzibiliteta i društvenih konteksta. Što neki roman čini pogodnim za adaptaciju? I koji su se sve finalisti i dobitnici ove prestižne nagrade našli na tom putu?

Kad je Kristian Novak ušao na scenu, gotovo da nije silazio s nje, i to doslovno. Jedini je autor čija su čak dva romana, oba dobitnici tportalove nagrade, doživjela kazališne adaptacije koje su kod publike izazvale gotovo kultni status. Črna mati zemla, nagrađena 2014., postavljena je 2017. u Zagrebačkom kazalištu mladih u režiji Dore Ruždjak Podolski i postala jedan od najuspješnijih suvremenih domaćih dramskih naslova.

Dvije godine kasnije, Ciganin, ali najljepši, dobitnik iz 2017., svoju je scensku verziju dobio u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, u režiji Ivice Buljana. Obje su predstave snažno progovorile o traumama, identitetima i tenzijama suvremenog društva, zadržavajući istovremeno živu vezu s narativnom strukturom i jezičnim ritmom romana.

Još jedan važan primjer dolazi iz 2011. godine, kada je tportalovu nagradu osvojila Olja Savičević Ivančević za roman Adio kauboju. Već godinu kasnije roman je doživio svoju kazališnu adaptaciju u režiji Ivice Buljana, kao dramska premijera Splitskog ljeta. Predstava, koja se odvijala na otvorenom prostoru splitske Sjeverne luke, pokazala je kako se poetika mediteranske melankolije i ženske perspektive, prepoznata u književnosti, može uspješno prenijeti i na scenu.

Filmske i audio adaptacije

Roman Proslava Damira Karakaša, dobitnik iz 2020., brzo je pronašao filmski put. Redatelj Bruno Anković adaptirao ga je u istoimeni film, koji je 2024. pokorio Pulsku arenu, osvojivši glavne festivalske nagrade, za najbolji film, za scenarij, glavnu mušku ulogu i kameru. Ovaj mračni, gusti i tišinom nabijeni roman postao je jedan od rijetkih primjera gdje film ne pokušava "nadglasati" književni predložak, nego mu pažljivo gradi vizualni pandan.

Uz scenske i filmske adaptacije, neki su nagrađeni romani doživjeli i svoj audio oblik, zahvaljujući suradnji s platformom Book&Zvook. Prošlogodišnji dobitnik, Strvinari starog svijeta Tee Tulić, pretvoren je u interpretaciji Lucije Šerbedžija u audioknjigu koja dodatno pojačava introspektivni ton romana. Prije nje, i roman U kasno ljeto Magdalene Blažević (nagrada 2023.), u izvedbi Anđele Ramljak, te Zemlja bez sutona Marije Andrijašević (nagrada 2022.) dobili su svoja audioizdanja. Ovi oblici pristupačnosti i reinterpretacije svjedoče o tome da nagrada ne zaustavlja književni put, nego ga otvara prema drugim formatima, slušateljima i osjetilima.

Iz šireg izbora do drugih priznanja

Nisu samo laureati oni čije su priče pronašle novi život izvan korica. Roman Svojevrsna Sandre Antolić, iako "samo" u užem izboru za nagradu 2022., i prije objave imao je filmsku adaptaciju: film Nosila je rubac črleni redatelja Gorana Dukića osvojio je nagradu publike na 69. Pulskom filmskom festivalu 2022. godine. I dok je roman satirična alegorija o identitetu, ljubavi i predrasudama, filmska verzija zadržava duhoviti subverzivni duh predloška pojačavajući elemente vizualne poetike i zagorske zagonetnosti. Književna i scenaristička imaginacija Sandre Antolić ponovno konvergiraju u novom romanu Hrvatska mati, koji je trenutno u utrci za tportalovu nagradu za najbolji hrvatski roman 2024.

Zanimljiv je i slučaj romana Hotel Zagorje Ivane Bodrožić (2010.). Iako nije ušao ni među finaliste tportalove nagrade 2011., riječ je o djelu koje je obilježilo jedno razdoblje suvremene hrvatske književnosti i donijelo autorici široku vidljivost. Roman, koji kroz perspektivu djeteta obrađuje iskustvo izbjeglištva nakon pada Vukovara, doživio je uspješnu kazališnu adaptaciju u produkciji zagrebačke Gavelle i režiji Anice Tomić.

Predstava je osvojila nagradu Marul za najbolju predstavu u cjelini na Marulićevim danima, a roman je ranije nagrađen Kiklopom za najbolji debitantski roman i priznanjem Kočićevo pero, te je postao jedan od najprevođenijih suvremenih hrvatskih romana. Sve to potvrđuje da se književna relevantnost ne iscrpljuje u nagradama, već da ponekad tek počinje izvan njih.

Neki romani, pak, još čekaju svoju drugu priliku. Želimir Periš i njegova Mladenka kostonoga, (dobitnik 2021.) iako zasad bez najave adaptacije, gotovo mole za kazališnu verziju: vješti žanrovski hibrid, jezično raskošan i narativno razigran, idealan je materijal za suvremenu scenu.

U iščekivanju ovogodišnjih finalista

U vremenu kada se književnost sve više gura na margine javne sfere, tportalova nagrada djeluje kao stabilna točka prepoznavanja. Ali i više od toga, kao početna iskra. U kazalištu, na filmu, u slušalicama i festivalskim dvoranama priče nagrađenih i nominiranih pisaca i dalje se prenose, transformiraju, šire. Adaptacije su uvijek i čitanje – s pozornice, kamere ili glasa – i puno govore o vitalnosti same književnosti. Tportalova nagrada tu se pokazuje ne samo kao priznanje izvrsnosti, nego i kao svojevrsni lakmus papir za potencijal prijenosa književne imaginacije u druge forme. A u tome i jest snaga književnosti.

I dok mnogi od prijašnjih dobitnika i finalista nastavljaju svoje književne, scenske i filmske živote, nova poglavlja već se pišu. Ovog ponedjeljka bit će objavljeno kojih je pet romana ušlo u finale ovogodišnjeg, osamnaestog izdanja tportalove književne nagrade za najbolji hrvatski roman. Dobitnika ili dobitnicu saznat ćemo 13. lipnja. Možda će upravo taj roman, poput nekih ranijih, uskoro dobiti i svoj drugi život na pozornici, filmskom platnu ili u nekoj sasvim neočekivanoj formi.