Sa(n)jam knjige u Istri, čije će se 31. izdanje održati od 28. studenog do 7. prosinca, ponovno će Pulu pretvoriti u žarište međunarodne književne razmjene, mjesto gdje se susreću globalni klasici, suvremeni glasovi i domaće književno stvaralaštvo u punoj snazi. U grad stižu Burhan Sönmez, Dacia Maraini, Hiroko Oyamada, Tamta Melashvili, Narine Abgaryan, Antoni Libera, Claudia Durastanti i mnogi drugi, dok se gotovo stotinu domaćih autora i autorica predstavlja kroz premijere, razgovore, performanse i okrugle stolove. Posebnu simboličku težinu ovogodišnjem izdanju donose autori čiji se novi naslovi izravno upisuju u temu Nemiri: od Borisa Dežulovića, kao jednog od zaštitnih lica pulskog Sajma, do brojnih inozemnih i domaćih pisaca čije knjige otvaraju pitanja identiteta, povijesti, osobnih i društvenih potresa.

Sajamska produkcija ove godine prvi put nudi i sustavnu retrospektivu triju desetljeća pulske manifestacije: izložbu Sajam na oko Mauricija Ferlina te film Snovi od papira Borisa Miljkovića. U Domu hrvatskih branitelja, "hramu knjige i palači autora", tijekom deset dana održat će se gotovo sto programa koji u književnom, umjetničkom i društvenom ključu promišljaju intimne, povijesne i globalne nemire. O identitetu Sajma, ovogodišnjoj temi koja presijeca književnost i suvremenost, novim autorima koji stasaju uz velika imena, ali i o tome kako se u Puli već tri desetljeća gradi jedna od najprepoznatljivijih kulturnih manifestacija u ovom dijelu Europe, popričali smo s direktoricom sajma, Magdalenom Vodopija.

Tema Nemiri zahvaća intimne, kreativne, društvene i globalne slojeve u vremenu obilježenom tjeskobom, ratovima i ekološkim prijetnjama. Kako ste oblikovali programski okvir koji te nemire promatra analitično i višeslojno? Gdje u tome smještate pitanje: postaje li mir nova utopija?

Poslije dugo vremena tema Nemiri pojavila se kao ona o kojoj bismo mogli raspravljati i tri Sajma. Književnici, teoretičari, filozofi, kulturolozi (…) koji će se predstavljati na ovogodišnjem Sajmu, svi u svojim djelima imaju nešto od nemira koje spominjete. Bilo je zahtjevno ali uzbudljivo raditi na ovoj temi. Višeslojnost je sama rasla iz nje, trebalo ju je samo nježno voditi kroz program. Ne bih rekla, zapravo, ne bih željela vjerovati da je mir nova utopija, nego je, kao nikada do sad, pitanje mira i nemira u nama i oko nas, jedno od onih koje si već dugo svakodnevno postavljamo. Zato smo i odabrali upravo Nemire kao temu ovogodišnjeg Sajma.

Ovogodišnji Sa(n)jam otvara dijalog između velikih književnih i povijesnih tema: od Krležinih "nemira" kao trajne matrice hrvatske modernosti, preko obilježavanja 80 godina pobjede nad fašizmom, do gostovanja autora koji problematiziraju povijesne lomove i ideološke prijepore. Kako se taj spoj suvremene književnosti, povijesti i krležijanske tradicije oblikuje u identitet Sajma kao "hrama knjige i palače autora"?

Prije samog početka rada na temi bili smo svjesni da je ne možemo razložiti ako ne uzmemo u obzir i prošlost koja nas stalno sustiže. S Krležom otvaramo Sajam, njegovim nemirima, njegovom čuvenom pjesmom Nemir, koju je napisao i objavio prije točno sto godina. U radu na temi, meni je upravo ta pjesma bila početak i temelj svega. Čitajući suvremene pisce, činilo mi se da svi oni stvaraju u istom vremenu koje je Krleža promišljao. Često se i vraćaju u Krležino vrijeme prije jednog stoljeća, koje je, poput našega, bilo vrijeme velikih nemira i nestanka cijelog jednog svijeta. Što se tiče identiteta Sajma, on je od samih početaka stvaran kao prostor slobode, prostor slobodnog govora i nesputane kreativnosti, bez cenzure, ali i bez jeftinog politikanstva. Tako je otkad nas ima, tako će biti i ove godine.

Izložba Sajam na oko Mauricija Ferlina i film Snovi od papira Borisa Miljkovića prvi put donose retrospektivu trideset godina Sajma, njegovih vizualnih, konceptualnih i organizacijskih mijena. Koju poruku ovim projektima želite poslati o tome što je, kroz tri desetljeća, činilo Sa(n)jam drukčijim od drugih knjiških manifestacija?

Ferlinova izložba Miljkovićev film samo su neki od mogućih pogleda na trideset godina Sajma. Upravo na sajamski način, nismo im stavljali nikakve ograde niti davali posebne upute; dali smo im potpunu slobodu stvaranja. Mauricio je umjetnik koji je gradio Sajam, u svim je njegovim porama i upravo je on oblikovao najzačudnije sajamske programe i svojim ludističkim umjetničkim eksperimentima učinio naš Sajam jedinstvenim. Boris Miljković, poznati televizijski autor i izvrstan dokumentarist, sa Sajmom je imao iskustvo kao autor i kao posjetitelj, poznaje kreativnu Pulu iz 80-ih prošlog stoljeća, kao i ovu suvremenu, i, što je najvažnije, dobro poznaje kreativni put osnivača Sajma Boška Obradovića. Njegov je pogled distanciraniji, ali opet ponire u samu bit Sajma. Izložba i film radili su se dvije godine, i ne mogu reći da nismo jako emotivno angažirani oko njih. Dapače, s velikom tremom očekujemo otvorenje izložbe i premijeru filma, kao i reakcije naše publike do koje nam je najviše stalo.

Sudjeluje više od stotinu autora – od svjetskih imena poput Dacije Maraini, Burhana Sönmeza i Hiroko Oyamade do nove domaće generacije okupljene u programu Debitanti/ce trče prvi krug. Kako održavate ravnotežu između velikih međunarodnih gostiju i prostora koji otvarate autorima poput Gabrijele Rukelj Kraškovič? I kako se oba pola uklapaju u temu Nemira?

Od samih početaka bila mi je želja kontekstualizirati naše autore sa svjetskom literarnom scenom. Uvijek su me zanimali novi književni glasovi, a pulska je publika takva da ponekad odabere debitanta kao novog miljenika, a izignorira poneko veliko književno ime. Pravi primjer je Kristian Novak, koji je svojim debitantskim romanom osvojio Pulu i te godine ostavio iza sebe mnoga zvučna imena koja su nastupala na Sajmu. Vjerujem u Gabrijelu Rukelj Kraškovič koja dolazi s izuzetnom knjigom U kući i vrtu bilo je mnogo cvijeća, kao što sam prije mnogo godina vjerovala u Kristiana Novaka.

Zanimljivo je kako, uz već etablirane inozemne autorice i autore, dolaze i oni koje tek otkrivamo. U povijesti Sajma imamo primjer Ece Temelkuran, turske autorice koja je na Sajam došla bez hrvatskog prijevoda svoje knjige, ali je nakon nastupa u Puli bila okružena našim zainteresiranim izdavačima i kasnije objavila nekoliko knjiga u Hrvatskoj. Pljesak pulske publike, sigurna sam, nije zaboravila. Što se tiče velikih inozemnih autora, oni uvijek na poseban način obasjaju Sajam. To se svjetlo širi i na druge autore i obasja ih, također, posebnim sjajem. Zato su veliki autori važni za Sajam i uvijek dobrodošli.

Sajam već godinama gradi snažnu mrežu partnerstva, od suradnje s Arheološkim muzejom Istre do programa Storie italiane, Ljubljana bere i Slavenski đardin, u kojem ove godine sudjeluju Narine Abgaryan i Antoni Libera. Kako ta suradnička energija i regionalna razmjena unutar programa djeluju kao protuteža svijetu obilježenom sukobima, podjelama i nemirima? Može li se u tome vidjeti model kulturne otpornosti?

Programi rađeni u partnerstvu najveća su snaga Sajma. To su oni programi koje bi bilo nemoguće samostalno producirati, i kreativno i financijski, i upravo se zbog njih Sajam toliko razlikuje od drugih književnih manifestacija. Arheološki muzej Istre u Puli zasigurno je naš najsnažniji partner. S njim smo realizirali niz velikih izložbenih i koncertnih programa: od izložbe i koncerta grupe Laibach u Svetim srcima, do velike izložbe majstora talijanskog stripa Mila Manare. U tom prostoru su i održane najmaštovitije dodjele nagrade Kiklop, u žanru pravog, velikog spektakla. I ove godine smo u Svetim srcima, a bez Arheološkog muzeja Istre ne bi bilo ni izložbe Mauricia Ferlina Sajam na oko.

Sljedeće godine slavimo deset godina suradnje s Ljubljanom - UNESCO-ovim gradom knjige, koji zajedno s nama stvara program Ljubljana bere. U tom programu prikazali smo niz književnika i umjetnika Slovenije, realizirali prvu Noć galerija, ali i stvarali posebne programe poput performansa velikog Daniela Žeželja i jako zanimljive slovenske pjesnikinje, performerice Anje Golob i poznatog glazbenika Drage Ivaniša.

Talijanska književnost i kultura nama je u Istri bliska i zato smo oblikovali program Storie italiane, koji ne bi bio moguć bez partnerstva s Talijanskim institutom za kulturu iz Zagreba, Zajednicom Talijana Pula i Talijanskom unijom. U okviru njega producirali smo performans Pasolini: jedan od mnogih epiloga koreografa i redatelja Matije Ferlina i dramaturga Gorana Ferčeca, doveli crème de la crème talijanske strip scene: Mila Manaru, Tanina Liberatorea, Davidea Toffola, a ove godine ugostit ćemo legendu talijanske književne scene Daciu Maraini, mladu autoricu Claudiju Durastanti i aktivista i publicista Sergia Segia.

Slavenski đardin, meni omiljen program, bavi se zatomljenim pojmom "slavenske književnosti", a radimo ga u suradnji s Forumom slavenskih kultura koji ima sjedište u Ljubljani. Pulska publika pamti sjajne autore iz ovog programa: Kapku Kassabovu, Jevgenija Vodolazkina, Guzel Jahinu, Sergeja Lebedeva, Rene Karabaš, Andrija Ljubku, Mihaila Šiškina… Slavenski đardin od samih početaka oblikuje naša poznata rusistica i prevoditeljica Ivana Peruško, koja je ove godine odabrala zaista zanimljive autore: Narine Abgaryan, rusku književnicu armenskih korijena, i poznatog poljskog pisca, erudita, kazališnog redatelja Antonija Liberu. Posebne programe radimo i s Gradskom galerijom Pula, galerijama Cvajner i Makina. U njihovim prostorima osjećamo se kao doma.