REVIZIJA OTKRILA ČUDA

HNK ima 527 zaposlenih, a milijuni odlaze na autorske honorare

04.05.2015 u 16:02

Bionic
Reading

Nakon "dubinskog" snimanja financijske situacije u zagrebačkom HNK-u 2013. godini Državni ured za reviziju našoj najvećoj nacionalnoj kući s 527 zaposlenih i 702 sjedaćih mjesta dao je uvjetno mišljenje zbog niza nepravilnosti u radu te kuće, a najviše joj se zamjera velik minus, koji u nekim slučajevima postoji još iz doba intendanta Georgija Para, zatim višemjesečna isplata visokih honorara vlastitim zaposlenicima, troškovi nastali zbog sudskih procesa, besplatno dijeljenje velikog broja ulaznica bez jasnih kriterija i pravila, te veći propusti u području javne nabave.

Zagrebački HNK je 1. rujna, 2014. godine, u trenutku primopredaje poslovanja između dotadašnje v.d. intendantice Sanje Ivić i nove intendantice Dubravke Vrgoč, kako se navodi u izvještaju revizije, sveukupno dugovao 8.270.000 kuna, a od toga se čak 3.896.144 kuna odnosilo na intelektualne i osobne usluge, najviše na neisplaćene autorske honorare. Od dolaska nove intendantice u HNK rješeni su dugovi u iznosu od 2.898.702 kuna tako da HNK još duguje 4.922.425 kuna, najviše autorskih honorara i usluga dobavljačima, međutim, na naplatu će kontinuirano dolaziti novi računi, napravljeni u proteklim godinama za vrijeme bivših uprava.

Konkretno, revizijom je utvrđeno da je u HNK u 2013. godini ostvaren prihod od 96.592.473 kune, a rashodi i izdaci su bili 99.377.792 kuna, te je ostvaren manjak prihoda od 2.785.319 kuna. Sveukupni rashodi HNK-a, koji se odnose na intelektualne i osobne usluge, bili su čak 14.698.665 kuna, a od toga otpada na najraznovrsnije autorske honorare 12.178.928 kuna, usluge agencije i studentskog servisa 1.827.304 kuna te na odvjetnike i pravno savjetovanje 396.478 kuna.

Na angažman 414 umjetnika vanjskih izvođača potrošeno je čak 9.023.333 kuna, najviše za poslove dirigiranja operama na pokusima i predstavama, te za nastupe opernih pjevača i muzičara u orkestru potrebe opernih izvedbi, ali i za honorare redatelja.

Primjerice, popunjavanje orkestra u samo jednom mjesecu stajalo je nešto više od 67.000 kuna, a ta se svota u pojedinim mjesecima penjala do 80.000 kuna što znači da se pod stavkom "orkestar" prilično trošilo. Honorar vrhunskog domaćeg opernog pjevača u samo jednoj izvdbi "Tosce" bio je 25.546 kuna, a majstor svjetla dobio je za istu operu 17.000 kuna, no zanimljivo je da su honorari za tu operu za sve vanjske izvođače u konačnici iznosili u samo jednom mjesecu više od 260.000 kuna, i to bez putih troškova i honorara orkestru.

Honorar za scenografiju u "Prodanoj nevjesti" iznosio je visokih 25.944 kuna, a tenor u istom djelu je dobio za jednu izvedbu 27.854 kuna, dok je redatelj Medeje dobio za adaptaciju te predstave za gostovanje na Cipru još 11.145 kuna. Također, visoki iznos dobio je redatelj za dramsku predstavu "Nora" – čak 68.000 kuna.

Pod stavkom autorskih honorara posebno se ističe svota od 1.382.216 kuna koja je otišla ili će tek otići u džepove 127 zaposlenika HNK-a. U nekim slučajevima takvi su se ugovori potpisivali kontinuirano, na nekoliko mjeseci, što ima karakter trajnijeg rada. Uglavnom se radilo o poslovima uređivanja posebnog izdanja Turističkog vodiča HNK-a, zatim za idejni projekt suvenira opere "Aida", uređivanje opernih programskih knjižica, uređivanje kazališnog glasila Opere info, oblikovanje i uređivanje web stranice kazališta te umjetničke nastupe u predstavama HNK-a, što se odnosi primjerice na angažman korepetitora iz Opere na baletnoj predstavi, ili zborista za solističku rolu, ili muzičara za sviranje nekog drugog instrumenta koji nije u njegovom ugovoru.

Konkretno, za nastupe u samo tri izvedbe opere "Ivica i Marica" potrošeno je više od 83.037 kuna, a za sudjelovanje u jednoj izvedbi "Postolara od Delfta" gotovo 30.000 kuna.

S obzirom na visoke honorare isplaćene preko brojnih autorskih ugovora sa zaposlenicima kazališta, revizori su zaključili da bi zaposlenici trebali obavljati te zadatke u okviru svojih redovnih poslova za koje već primaju plaću. Također su istaknuli da bi autorske ugovore sa zaposlenicima HNK-a trebalo potpisivati samo u iznimnim slučajevima.

Na autorske agencije i druge fizičke i pravne osobe te tantijeme potrošeno je 1. 594.707 kuna, a na čišćenja, prijevode, biljetere, razvođače za vrijeme predstava, ispomoć na pozornici, te na rad u garderobi, suvenirnici i infocentru, što se plaćalo preko raznih agencija i studentskog servisa, potrošeno je dodatnih 1.827.304 kuna.

I za troškove u ovoj kategoriji revizor smatra da su pretjerani te predlaže da se procijeni koje poslove mogu obavljati zaposlenici kazališta, te povjeravati agencijama i vanjskim suardnicima samo one poslove koje ne mogu obaviti zaposlenici.

Zbog toga je nova uprava počela izrađivati novu sistematizaciju radnih mjesta, stoji u nalazu Revizije.

Posebno bode oči podatak da je HNK u 2013. godini besplatno podijelio čak 29.297 ulaznica što čini 27,5 posto ukupno izdanih karata. Ako se kao cijena prosječne ulaznice uzme 100 kuna (80 kuna dramske, a 150 kuna operne i baletne predstave) podijeljeno je najmanje oko 300 tisuća kuna što nije zanemariv iznos. Problem je u tome, kako navodi Državni ured za reviziju, što kazalište nema utvrđene kriterije za dodjelu besplatnih ulaznica. Prema obrazloženju, ulaznice za premijerne izvedbe su besplatne, te se s obzirom na broj premijernih naslova kreću od sedam do deset tisuća što je još uvijek za 20-ak tisuća manje od izdanih besplatnih ulaznica.

Također, potpuno su nejasni podaci koji se odnose na trgovanje stanovima koji su bili ili su još uvijek u vlasništvu HNK-a. U izvješću piše da je u glavnoj knjizi evidentirana i u bilanci na kraju 2013. godine iskazana vrijednost stambenih objekata u iznosu od 1.804.932,00 kuna za koje kazalište nema podatke ni dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo na koje se stanove to odnosi. Prema obrazloženju, kazalište je na temelju ugovora o komisionom poslu iz 1992. godine (?) povjerilo poslovnoj banci prodaju stanova koji su imali stanarsko pravo. Iz izvješća se nije mogao pouzdano utvrditi iznos naplaćenih potraživanja, kao ni iznos potraživanja potkraj 2013. godine.

Pronađena su i dugovanja koja datiraju još iz doba intendanta Georgija Para. Riječ je o nevelikom potraživanju Koncertne direkcije u iznosu od 4.300 kuna za "prodaju roba i usluga" iz razdoblja od 1997. do 2000 godine. U istoj kategoriji nalazi se dug Media Looku u iznosu od gotovo 50.000 kuna iz 2005. godine, a HNK je ostao dužan i Cantusu nešto više od 63.000 kuna.

Uz sve to popis imovine i obveza nije bio cjelovit jer nije popisan dio nefinancijske imovine, primjerice, dio uredske opreme, umjetničkih djela i slično. Također, nisu popisane obveze prema državnom proračunu za prodane stanove, naplaćeni prihodi budućeg razdoblja, obveze za financijaki najam vozila i druge obveze u iznosu od 1.933.604 kuna. Nisu popisana ni potraživanja za plaćene poreze i doprinose, povrat poreza na dodaju vrijednost iz prethodnih godina i potraživanja za troškove predstave u pripremi u iznosu od 366.166 kuna.

Također, pojedini prihodi kao od prodanih ulaznica nisu evidentirani na adekvatan način. Naime, prihodi od ulaznica u iznosu od 6.002.863 kuna prikazani su u okvitu vlastitih prihoda što je pogrešno jer se po mišljenju revizora ne ostvaruju pod tržišnim uvjetima s obzirom da se rashodi kazališta najvećim dijelom financiraju iz proračuna.

Otkriveno je da se kazalište nije pridržavalo odredbi Zakona o javnoj nabavi koje je HNK kao javni naručitelj bio dužan provoditi. Naime, razne vrste roba i usluga nabavljane su od raznih dobavljača, navodi se u reviziji, poput tekstilnog materijala, papira, grafičkih i tiskarskih usluga, materijala i sredstava za čišćenje, uredskog materijala i drugo, izravno na temelju narudžbenica i to u iznosu od 1.394.068 kuna. Također je i plin nabavljen izravno od jednog trgovačkog društva, bez provođenja propisanog postupka nabave. Zbog toga je revizor predložio kazalištu poštivanje Zakona o javnoj nabavi te provođenje otvorenog ili ograničenog postupka nabave.

Na kraju se može sumirati da revizija u zagrebačkom HNK-u, prva nakon Tarbukove intendanture, otkriva mnoge grijehe bivših uprava pokazujući da se u toj kući poslovalo neuredno te su bez mjere trošeni novci poreznih obveznika.