Eurokazova predstava Simfonije / Turpituda i s redateljskim potpisom mlade i afirmirane redateljice Rajne Racz, doživjet će svoju premijeru u ponedjeljak 20. studenog, s početkom u 20 sati, u prostoru Hrvatskog inženjerskog saveza u Berislavićevoj 6 u Zagrebu, a njezine reprize slijede već večer poslije, 21. studenog te 22. studenog
Predstava je napravljena prema motivima poeme Turpituda srpskog književnika Marka Ristića, zbirci pjesničkih tekstova Simfonije Miroslava Krleže, knjizi Stanka Lasića Sukob na književnoj ljevici, dnevniku Marka Ristića o boravku u Zagrebu, pismima koja je Miroslav Krleža uputio Marku Ristiću i teorijskoj knjizi Predraga Brebanovića Avangarda Krležijana i povratak Miroslava Krleže, navodi se u najavi.
vezane vijesti
Poseban naglasak u predstavi daje se Ristićevu dnevniku koji je pisao od 27. svibnja do 12. lipnja 1938. u periodu tiskanja Turpitude u Zagrebu. To je dnevnik o ishitrenom hedonizmu i fascinaciji druženja s Krležom i njegovim prijateljima. Likovi predstave s kamenom globalne katastrofe iza pupka, troše kavane i restorane, pjevaju i šale se dugo u noć, zajedno ljetuju i igraju tenis, sve po mjeri građanske prisutnosti. Personal predstave broji sve one koji dominiraju Krležinim i Ristićevim dnevnicima i pismima: Miroslav i Bela Krleža, Marko i Ševa Ristić, August Cesarec, supruga mu Marija Vinski i, najtragičnija figura tog doba, Zvonko Richtmann.
Prateći vedra i ponesena intelektualna druženja, profane komplikacije poput brige o novcu, o dugovanjima za grijanje, o peripetijama ljetovanja, predstava nas gura prema najvećoj tragediji, prema ljetu 1941. kada su u logoru Kerestinec istovremeno pogubljeni liberalni i partijski komunisti: trockisti i staljinisti: Cesarec, Richtmann i Prica, te mjesec dana kasnije i Marija Vinski. Pitanje koje Stanko Lasić postavlja svim oponentima ad limina apostolorum sukoba na književnoj ljevici i na oštrici intelektualnog cinizma, koji su Krleža i Ristić uspjeli odgoditi, glasi:
Jesu li jedan drugom pružili ruku na rastanku?
Glumački ansambl čine Fabijan Komljenović, Ivan Simon, Marko Kasalo, Zdenka Šustić, Marina Žužić, Damian Humski, Lovro Rimac i Dora Čiča, a u predstavi su svoje prve uloge ostvarili i učenici srpske opće pravoslavne gimnazije Kantakuzina Katarina Branković iz Zagreba. Uz režiju, Rajna Racz odradila je i dramatizaciju, glazbu je skladao Marin Živković, dok je za pokret zadužena Kasija Vrbanac Streklin. Kostimi su povjereni Matiji Dijanović, scena Tihomiru Milovcu, a svjetlo Tomislavu Maglečiću. Producent i dizajner plakata predstave je Marko Milovac.
U suradnji s Odjelom za kulturu Srpskog narodnog vijeća podržao Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. Program je ostvaren uz potporu Gradskog ureda za kulturu, Ministarstva kulture i Zaklade Kultura nova.
