"Ova me nagrada iznenadila i uzbudila, otišao sam od kazališta i mislio sam da me se nitko ne sjeća, tim više što je najveći dio mojih tekstova i kritika stjecajem okolnosti otišao u eter”, rekao je Martić, primivši nagradu.

Dodao je kako je u vrijeme kada je počinjao bilo lako, imalo se gdje početi i pisati, bilo je puno medija, svaka novina je imala kazališnu rubriku, čak i po dva kazališna kritičara. „I sada postoji puno mjesta, ali to je vrsta objavljivanja i mjesta koja su meni sve više strana i daleka", ustvrdio je Martić.

"Po vašem sastavu i svemu vidi se da polako nestaju dobar osvrt, recenzija, brza reakcija na predstavu koja je pozivala publiku da dođe u kazalište i koja je bila važna glumcima i režiserima”, poručio je kolegama.

Od umirovljenja prije osam godina Martić živi na Korčuli, za koju bi volio da češće ugošćuje kazališta. „Nekad su postojali programi koji su omogućavali kazalištima da odu u manje sredine, tamo postoji potreba za pravim predstavama, no često dolaze jeftine predstave, ne samo u smislu jednostavne scenografije i malih troškova, nego i sadržaja, što je skoro ponižavajuće za publiku”, rekao je.

„Tamo gdje živim kažu da Hajduk živi vječno, a ja ću reći - kazalište živi vječno i ostat će živjeti”, istaknuo je.

Mladen Martić, kazališni kritičar, dramaturg i književni prevoditelj (1949., Zagreb) studirao je komparativnu književnost i polonistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, 1969. se počeo baviti kazališnom kritikom u Studentskom listu, a objavljivati je nastavio u Vjesniku u srijedu, Večernjem listu i kazališnoj periodici. 

Više desetljeća vodio je i uređivao kazališne emisije na sva tri programa Radija Zagreb i Hrvatskoga radija,  njih više od 500, a objavio je i sedamstotinjak kazališnih recenzija i komentara. Na Televiziji Zagreb pokrivao je kazalište u emisiji Kulturna panorama. Redovito je pratio sve najveće tadašnje jugoslavenske i hrvatske kazališne festivale. 

S poljskoga je preveo 40 dramskih tekstova, 30 romana, više knjiga literarnih reportaža, autobiografija, putopisnih eseja, intervjua te velik broj eseja i kraćih proza raznih autora. Prijevodi su mu igrani u većini hrvatskih kazališta, na ljetnim festivalima, radiju i televiziji.

Od 1978. do 1991. bio je dramaturg u Teatru ITD, a od 2007. do 2012. umjetnički savjetnik varaždinskog HNK. Za prijevod romana Witolda Gombrowicza "Trans-Atlantik" dobio je Nagradu Iso Velikanović za najbolji prijevod na hrvatski jezik u 2009., a prošle godine primio je Nagradu Josip Tabak za životno djelo, koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnih prevodilaca. 

„U vremenu koje nije previše sklono ni knjizi, a ni kazalištu, tom pozadinskom borbom za dignitet i raznovrsnost napisanoga i izgovorenoga Mladen Martić uspostavio je visoke kriterije jezičnog izričaja te osnažio dramsko i izvedbeno stvaralaštvo plodnim i dinamičnim polonističkim doprinosom, stoga nagradama i priznanjima kojima je dosad ovjenčan, ističe se u obrazloženju Demetrove nagrade, koja se sastoji od povelje i skulpture Martina Babića te novčanog iznosa.

Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa pokrenulo je Demetrovu nagradu  za životno djelo 2012., u želji poticanja izvrsnosti u teatrološkom i kritičkom bavljenju kazalištem. Nazvana je prema autoru naše prve kazališne kritike, Dimitriju Demeteru, objavljene u Danici ilirskoj 13. lipnja 1840., što se smatra početkom profesionalne hrvatske kazališne kritike.

U Povjerenstvu za dodjelu nagrade bile su Ivana Slunjski, Martina Petranović i Višnja Kačić Rogošić.