Nekada je profesionalni put bilo lakše objasniti jednom riječju. Netko je bio glumac, novinar, voditelj, producent ili organizator. Danas se, posebno na nezavisnoj kulturnoj i kreativnoj sceni, granice među tim poslovima sve više brišu.

Umjetnici više ne čekaju samo poziv za predstavu, audiciju ili angažman. Sami stvaraju projekte, traže partnere, pišu prijave, organiziraju događanja, komuniciraju s publikom i pokušavaju osmisliti način na koji će njihov rad biti istodobno autentičan i financijski održiv.

Takav je profesionalni put Ane Katulić, glumice, moderatorice, autorice i producentice koja je novinarstvo zamijenila izvedbenim umjetnostima, ali komunikaciju nikada nije napustila. Njezin se posao danas odvija između kazališta, konferencijskih pozornica, festivala, javnih manifestacija i privatnih ceremonija.

Na prvi pogled djeluje kao niz međusobno nepovezanih angažmana. U stvarnosti ih povezuje ista vještina: razumjeti prostor, publiku i priču koju određeno događanje želi ispričati.

Umjetnik više nije samo umjetnik

Katulić je ranije govorila da nezavisni umjetnik danas mora istodobno biti kreativac, producent, komunikator, organizator, a nerijetko i vlastita tehnička služba. Takav model rada pruža slobodu, ali sa sobom nosi i odgovornost koja je publici uglavnom nevidljiva.

Iza svakog nastupa nalaze se sati pripreme, dogovaranja, koordinacije i administracije. Uz kreativnu ideju potrebno je pronaći prostor, partnere, sredstva, suradnike i publiku. Umjetnički rad zbog toga sve više poprima obilježja poduzetništva, iako se ta dva svijeta još uvijek često promatraju kao suprotnosti.

‘Umjetnički integritet mi je važan, ali jednako tako i održivost projekta te odgovornost prema timu, partnerima i publici’, rekla je Katulić.

Upravo je održivost jedna od najvećih tema nezavisne scene. Kreativnost sama po sebi nije dovoljna ako iza nje ne postoji struktura koja će projektu omogućiti da preživi, razvije se i dođe do publike.

Od ribarske fešte do festivala suvremene umjetnosti

Njezino aktualno ljeto dobro pokazuje koliko je takav rad raznolik. Trenutačno je u Kalima na Ugljanu, gdje treću godinu vodi Tunuaru, manifestaciju snažno povezanu s lokalnom ribarskom tradicijom.

Za takav angažman, govori, nije dovoljno poznavati samo protokol i raspored programa. Potrebno je razumjeti zajednicu u koju dolazite.

‘U Kali sam došla s velikim poštovanjem prema njihovoj tradiciji i ribarstvu i s oprezom hoće li me stanovnici prihvatiti. Usput sam mnogo naučila, pokušala uhvatiti “ua” u kualjskom dijalektu i otkrila bogatstvo njihovih priča, pjesama i narodnih predaja. Sada se već poznajemo, znam obitelji i ekipe koje rade najbolje brudete, a znam i da se vole opustiti uz dobru glazbu’, kaže.

Nakon Ugljana vraća se u Veliku Goricu, gdje priprema četvrto izdanje festivala izvedbenih umjetnosti Oglede. Ovogodišnja tema festivala je ‘Uvijek te netko gleda’, a program će spojiti predstave, radionice, izložbe, javne intervencije i glazbene sadržaje.

No ono što publika vidi tijekom nekoliko festivalskih dana tek je završni rezultat višemjesečnog rada.

‘Kroz kolovoz i rujan završavamo plan promocije, tiskamo plakate i letke, definiramo konačan program i krećemo s kampanjom. Treba koordinirati izvođače, izlagače i prostore. Dio programa održat ćemo u Muzeju Turopolja, a dio na otvorenom, u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Velike Gorice.’

Posao u kojem plan gotovo nikad ne preživi stvarnost

Rad pred publikom podrazumijeva i stalnu prilagodbu. Program može kasniti, govornik se može predomisliti, publika reagirati neočekivano, a vremenska prognoza potpuno promijeniti zamišljeni tijek događanja.

Jedna od svadbenih ceremonija koje je ovoga ljeta vodila održana je tijekom snažnog pljuska.

‘Kraća sunčana razdoblja stalno je prekidala kiša. Odlučili smo ostati pod nebom, mladenci su se sklonili pod drvo, a ja sam ceremoniju odradila na kiši. Gosti su uživali i bilo je jako romantično. Nisam samo sigurna jesam li vidjela suze ili kišne kapi’, prisjeća se.

Takvi trenuci najbolje pokazuju koliko moderiranje i javni nastup ovise o brzom razmišljanju, emocionalnoj inteligenciji i sposobnosti da se nepredviđena situacija pretvori u dio iskustva, umjesto u problem.

Sloboda koja dolazi s cijenom

Profesionalna raznolikost kreativcima može omogućiti veću samostalnost, ali znači i život bez potpuno predvidljivog rasporeda. Razdoblja intenzivnog rada izmjenjuju se s traženjem novih angažmana, razvojem projekata i pokušajem da se zadrži ravnoteža između kreativnosti i egzistencije.

Katulić je svoj profesionalni put gradila između novinarstva, glume, performansa, moderiranja i produkcije. Umjesto jedne jasno definirane karijere, stvorila je prostor u kojem se različite vještine međusobno nadopunjuju.

Takav način rada možda više nije iznimka, nego sve češća slika kreativnih profesija. Pozornica je i dalje važna, ali iza nje danas stoji mnogo više od samog nastupa: ideja, produkcija, komunikacija, pregovori, organizacija i spremnost da se vlastite prilike često moraju stvoriti od početka.

Radno ljeto između Ugljana i Velike Gorice zato nije samo priča o njezinu rasporedu. Ono je mali presjek suvremenog kreativnog rada — života u kojem jedno zanimanje odavno više nije dovoljno.