U vremenu u kojem se pojmovi identiteta, roda i seksualnosti sve češće pretvaraju u oružje javnih sukoba, svaka ozbiljna rasprava o njima postaje čin hrabrosti. Umjesto dijaloga, dominiraju parole i strahovi, dok je prostor za nijanse, znatiželju i razumijevanje sve manji. Upravo zato manifestacije poput Cherry Pop Festivala postaju važna mjesta kulturne i društvene refleksije, prostori u kojima se umjetnost i znanost susreću kako bi otvorile pitanja koja politika često zatvara.

Četvrto izdanje festivala, koje se od 23. do 25. listopada održava u Zagrebu, nosi temu "A tko si ti?" i poziva na preispitivanje onoga što se obično uzima zdravo za gotovo – osobnog identiteta, tijela, intimnosti i načina na koji ih živimo. Kroz filmski natjecateljski program Sweet Cherries, diskurzivne tribine, radionice i gostovanja međunarodnih partnera poput Prishtina Queer Festivala, Cherry Pop nastavlja širiti svoj fokus, od filmskog platna prema širem društvenom prostoru u kojem intimnost, tijelo i emocije postaju mjesta razumijevanja, a ne podjela.

O ovogodišnjoj temi, programu i širem smislu festivala razgovarali smo s njegovim direktorom Matejem Beluhanom, koji Cherry Pop vidi ne samo kao kulturni događaj, već kao pokret koji promiče otvorenost, znatiželju i pravo na različitost.

Budući da Cherry Pop Festival od samih početaka potiče umjetničko i znanstveno promišljanje o seksualnom i rodnom identitetu u društvu koje često reagira strahom i netolerancijom, koja je ključna poruka koju želite prenijeti publici ove godine i na koji način tema "A tko si ti?" odražava suvremeni trenutak?

Ovogodišnjom temom želimo potaknuti promišljanje o činjenici da se svatko od nas identificira – na ovaj ili onaj način – i koliko je važno poticati da te procese pratimo sa znatiželjom i empatijom, a ne sa strahom i osudom. U Hrvatskoj se, nažalost, čim netko progovori o seksualnosti, odmah poseže za etiketiranjem i svrstavanjem u "tabore", pa tako i nas znaju pozivati da dođemo na misu ili nas nazivati "festivalom nastranosti", iako sam siguran da mnogi koji to čine nisu ni pogledali naš program – možda bi ih iznenadilo to što u našoj organizaciji ima i vjernika, koji doduše ne osuđuju raznolikost seksualnih identiteta.

Takvu negativnu retoriku, nažalost, često potpiruju i politički akteri radi stjecanja jeftinih političkih poena. Tako primjerice član Predsjedništva MOST-a Luka Jakopović u emisiji na javnoj televiziji na temu uvođenja zdravstvenog odgoja u zagrebačkim školama upozorava da bi to moglo dovesti do negativnih posljedica, kao primjer navodeći atentat na Charlieja Kirka. S druge pak strane javlja se obrambeni mehanizam koji kao da ne dopušta da se unutar psiholoških, pravnih i političkih krugova razvije kritika koja će pomoći definirati rodne okvire i pravac djelovanja. Seksualnost – pa tako i seksualni identitet – neizostavan je dio onoga što nas čini ljudskim bićima a kako diskurs o intimnosti, emocionalnom zdravlju i samoprihvaćanju ne bi ostao zarobljen u raljama političkog prepucavanja brine se upravo zato Cherry Pop Festival.

Filmski natjecateljski program Sweet Cherries ove godine okuplja 15 naslova iz cijelog svijeta – od kojih su neki prikazani u Locarnu, Torontu i Sundanceu – s iznimno raznolikim pristupima temi identiteta i tjelesnosti. Što za vas znači "kvalitetna selekcija" u kontekstu queer filma danas, i kako birate naslove koji umjetnošću ne samo provociraju nego i istinski progovaraju o kompleksnosti seksualnosti i pripadanja? U tom smislu, koji film ili autor koji po vama na poseban način utjelovljuje duh ovogodišnjeg programa?

Osim same kvalitete, u selekcijskom nam je postupku bitno da se filmovi međusobno nadopunjuju, da otvaraju različite teme ili nude drukčiji pogled na istu problematiku. Odabrani naslovi pripadaju različitim filmskim rodovima i stilistikama: u konkurenciji su igrani i dokumentarni filmovi koji su već prikazani na najvećim svjetskim festivalima, ali i "siroviji" radovi koji tematiku obrađuju eksplicitnije. Upravo to pokazuje koliko je seksualnost univerzalna, a istodobno duboko individualna, te kako je umjetnost idealan medij za sagledavanje intime iz perspektive neobjašnjivog, fragmentiranog i introspektivnog.

Koliko je snažna povezanost između seksualnosti i identiteta potvrđuje i činjenica da se većina filmova iz ovogodišnje konkurencije Sweet Cherries bavi upravo tim odnosom. Izdvaja se intrigantni animirani film La Perra, koji je svjetsku premijeru imao u Cannesu, a istražuje što znači biti kći, majka i postajati ženom. Tu je i Are You Scared To Be Yourself Because You Think That You Might Fail?, film o nebinarnoj osobi koja se bori s vlastitim burnim emocijama tijekom oporavka od operacije uklanjanja dojki. Prikazujemo i dokumentarac Faustyna – intimni portret protagonistice koja kroz bavljenje seksualnim radom prihvaća vlastiti identitet, seksualnost i ženstvenost. Od eksplicitnijih ostvarenja ističe se eksperimentalni Our Joyful Endings, svojevrsni dnevnik transmaskuline osobe koja promatra kako se njezino i tuđe viđenje tijela mijenja tijekom tranzicije.

U okviru sekcije Pan-Erotikum ove godine otvarate i dva važna panela: "Hrvatski filmski prepoRod" i "Rodovi i (s)rodno prigovaranje". Zašto je po vama važno da se Cherry Pop ne zadrži samo na filmskoj reprezentaciji nego ulazi i u društveni dijalog o rodnim politikama, pogotovo u trenutku kada se javni prostor sve više polarizira oko pitanja roda i identiteta? Koje ključne točke rasprave želite ove godine otvoriti; koji su najprovokativniji momenti u fokusu?

Upravo je polarizacija ono što ovakvim programom želimo izbjeći. U negativno nabijenom komunikacijskom prostoru mnogi, iz nerazumijevanja i posljedičnog osjećaja straha, podliježu bauku "rodne ideologije", dok se s druge strane javlja obrambeni mehanizam koji kao da ne dopušta da se unutar psiholoških, pravnih i političkih krugova razvije nužna kritika koja bi pomogla definirati rodne okvire i pravce djelovanja. U sjeni takvih ideoloških prepucavanja prozvani seksualni prijestupnici bivaju rehabilitirani u medijskom prostoru, mladima i dalje nedostaje emocionalne i seksualne edukacije, a žene ne dobivaju jednake profesionalne prilike te su i dalje prečesto žrtve seksualnog nasilja i sustava koji ih ne štiti.

Više o rodnim i antirodnim politikama bit će riječi na tribini Rodovi i (s)rodno prigovaranje, na kojoj sudjeluju politologinja Maja Gergorić i novinarka i psihologinja Milena Zajović. Raspravu moderira Karla Kostadinovski, koja vodi i tribinu Hrvatski filmski prepoRod, na kojoj će redateljice Hana Jušić i Dunja Ivezić te glumica Sanja Milardović razgovarati o razlozima značajne rodne neravnoteže u domaćoj filmskoj industriji.

Uz filmski program, festival donosi i radionicu intimnosti "Tko si ti, tko smo mi?" te gostujući blok filmova s Prishtina Queer Festivala. Koliko vam je važno da Cherry Pop postane i prostor razmjene iskustava i međukulturnog učenja, ne samo kroz prikazivanje filmova, nego i kroz stvaranje sigurnog prostora za razgovor o intimnosti i različitosti? Koje biste sadržaje ili suradnje ove godine posebno istaknuli kao primjer takvog dijaloga?

Ideja nam je razviti festival u širi programski koncept koji bi se odvijao tijekom cijele godine, i to, za početak, diljem Hrvatske. Zato već ove godine pokrećemo program Cherry Pop Up: kvartovska intima, u zagrebačkoj četvrti Peščenica – Žitnjak, gdje nastavljamo umjetničko-znanstveni pristup istraživanju seksualnosti. Želimo da se program postupno "pop-upa" i izvan naših granica, kroz suradnje s organizacijama sličnog karaktera. Prvi korak u tom smjeru je suradnja s Prishtina Queer Festivalom te gostovanje direktora festivala Dana Sokolija i filmske selektorice Dite Shaqiri u Zagrebu. Oni će predstaviti i svoj festival i filmove koji publici otkrivaju intimne priče LGBTQ osoba s Kosova.

Sve su naše aktivnosti usmjerene na dijalog i interaktivnost, no svakako vrijedi istaknuti radionicu intimnosti koja svake godine ima velik odjek među polaznicima. Ovogodišnja radionica nosi naslov Tko si ti, tko smo mi? i usmjerena je na unapređenje intimnog života kroz istraživanje unutarnjih granica, emocionalnih prostora i slojeva identiteta kroz razgovor i kreativne vježbe. Vode je psihoterapeutkinje Lana Hristov i Paula Zore, a prijave su još uvijek otvorene.

Festival zatvarate koncertom grupe cura i dečko, čiji su nastupi često opisani kao manifest slobode i zajedništva. Kako vidite ulogu glazbe i zajedničkog slavlja u identitetu Cherry Pop Festivala – može li se reći da se njegova misija u punom smislu ostvaruje upravo kroz tu kolektivnu energiju?

Kada smo prije četiri godine krenuli u ovu avanturu, nismo imali gotovo nikakva financijska sredstva i svi smo radili volonterski, no povratne reakcije publike i sudionika prvog izdanja festivala motivirali su nas da nastavimo dalje. Svakome s imalo senzibiliteta za stanje u našem društvu jasno je koliko ljudima znači mogućnost da kroz umjetnost i razgovor istražuju vlastiti svijet intime. Oko festivala se zato postupno stvara šira, pozitivna zajednica i atmosfera podrške.

Upravo nas je ta kolektivna energija i zajednička želja da se kroz glazbu govori o ljubavi spojila s grupom cura i dečko. Drago nam je što su upravo oni naša prva koncertna suradnja i teško je riječima opisati koliko smo im zahvalni što će svojim iskrenim stavom, otvorenošću i plesnim vibracijama u subotu u Studio galeriji Klet, nadomak Britanca zatvoriti ovogodišnji Cherry Pop.