Boris Dežulović na Sa(n)jam knjige u Istri: Biblija je plitka i trivijalna književnost za Don Quijotea. To je toliko slojevita knjiga da se svaki put čita na nove načine

I učinili su to toliko nadahnuto i diskurzivno prilagođeno (ne)zainteresiranoj srednjoškolskoj publici da bi - kad bi bilo pravde na ovome svijetu - ovaj trio morao biti na stalnom honoraru Ministarstva kulture, pa da putuju uokolo po zemlji i promoviraju čitanje klasika onima kojima je to zadnje na pameti u eri TikToka, memeova, terora vizualne kulture i instantne gratifikacije društvenih mreža.

Razgovor o Don Quijoteu otvorio je sjajni moderator Emir Imamović Pirke, upitavši učenike koji su njihovi nadraži junaci. I - voilà! - ubrzo su započeli stizati odgovori kakve je Pirke i htio isprovocirati; nizala su se imena Batmana, Robina, Asterixa, Obelixa... Sve junaci sa svojim sidekickovima, direktni nasljednici Don Quijotea i Sancha Panze, koji popravljaju svijet upravo na tradiciji ovog prvog modernog romana - tadašnjeg bestselera, do danas prodanog u 400 milijuna primjeraka - koji je iznjedrio jednog proto-superjunaka i njegovog pomoćnika, koji dakako žive i danas, ne samo u Cervantesovom romanu već i kroz druga djela, kostime, priče i "settinge"...

"Svi junaci koje ste nabrojali izravna su djeca Cervantesa, odnosno Don Quijotea i Panze, oni su prototipi svih buddy-buddy likova u književnosti, filmu i stripu. To je izvrstan primjer kako jedna knjiga i jedan pisac imaju utjecaj dug 400 godina", rekao je Dežulović, dodajući kako je Cervantesov junak Don Quijote čitao zaista mnogo knjiga, "od čega je poludio i poželio mijenjati svijet mediokriteta i bezveznjaka koji ne čitaju".

"Čitao je on puno knjiga, istina, ali u puno vremena. Zato nemojte se plašiti i čitajte, ima vremena do dijagnoze", prekinuo ga je Pirke što je izazvalo salve smijeha u publici, da bi Dežulović nastavio:

"Treba čitati puno knjiga i treba poludjeti kao Don Quijote. Treba mijenjati svijet. Jedino što poštenom, čestitom čovjeku danas preostaje jest da bude Don Quijote. Ova je knjiga fantastični priručnik za odrastanje u svijetu koji vas čeka. To je upravo svijet Don Quijotea, a na vama je da budete on. Uzmite drveno koplje, stavite cjediljku na glavu, pronađite svog Sancha Panzu i krenite mijenjati svijet", rekao je Dežulović, pa nastavio o tome kako je Don Quijote važan roman koji je svjetskoj književnosti dao figuru luzera. Naime, kako je ustvrdio, sve do tada luzeri su bili sporedni junaci, vrijedni svakoga prijezira.

"To je, dakle, bila jedna revolucionarna stvar, imati luzere kojima se posvećuje epska priča, i zato je ta knjiga važna jer ćete shvatiti da je pozicija luzera danas jedina časna pozicija. Jedina časna bitka je ona koja je unaprijed izgubljena. Nemojte nikada biti među pobjednicima. Nemojte se gurati među njih - to je za šupke. Pravi su vitezovi luzeri, gubitnici na margini. Budite Don Quijote, nemojte stremiti biti kraljevi", sažeo je Dežulović srednjoškolskim učenicima svoju, odnosno Cervantesovu životnu mudrost, pa je nastavio o tome kako smatra da je ovo njegovo djelo subverzija svega što inače čini školsku lektiru.

"To je ona knjiga koja bi se trebala čitati ispod stola, dok profesor ne gleda. Njegova sudbina je duboko tragična, to je jedan poludjeli čovjek koji ide mijenjati svijet. Kada sam ga prvi put čitao bio mi je pakleno duhovit, ima montipajtonovske rečenice. A u svakom novom susretu s tim djelom, čitao sam ga na nove načine. Biblija je plitka i trivijalna književnost za Don Quijotea, to je tako slojevita knjiga, zbog čega cervantisti diljem svijeta stalno imaju novoga posla. To je roman koji postavlja pitanja i dan-danas, dakle 400 godina kasnije. Kada danas gledamo serije stare tek 10 ili 15 godina, neke od njih čine nam se zastarjelima, anakronima. To ovdje nije slučaj", ustvrdio je Dežulović da bi riječ preuzeo književni bard Milan Rakovac, koji je učenike uputio u život samoga pisca i kreatora ovih luzera-junaka, Miguela de Cervantesa.

"On je bio siromašni plemić koji je jedva preživljavao, a ujedno je bio i apsolutno zaneseni klerikalac, nabožan čovjek. On je živio to što je pisao, a radio je to zato što je bio uvjeren da bez moralne vjere, čiste vjere, slijedi propast čovječanstva. To je druga dekada 16. stoljeća, i on je umoran od renesanse koja je divinizirala tip antičkog junaka. On je umoran i zasićen tim literarnim svijetom, i zato piše to djelo, naizgled protuslovno vlastitom svjetonazoru. Ali, njega je interesiralo kako opet očovječiti čovjeka, i zato je napisao Don Quijotea", obrazložio je Rakovac, dodajući kako je "svijet otišao k vragu" i trebamo nove luzere-junake koji će jurišati... ali na što?

"Ovaj krah koji nam se sada dešava je puno dublji od propasti Rimskog carstva, Karla Velikog, feudalizma... U tome mi sada živimo, na početku smo nečega, ali ne znamo točno čega. I, bogami, Don Quijotei i Sancho Panze postoje oko nas. Ima ih mnogo, u svim tim mladim grupama koje režim odozgo i uz porugu naziva - aktivistima. Znate, ovaj je režim nakaradna karikatura svih despota u kršćanskoj historiji. No, ono što čovjeka tješi jest da osim tih mladih ljudi, i ozbiljna znanost sve više pokazuje zube. Tako imate jednu grupu mladih američkih ekonomista - koju jedva možeš pronaći na Googleu, jer ih režim sabotira - koji se bave "no-growth" ekonomijom... I uvjeren sam da ih razni Sancho Panze po svijetu unatoč svemu slušaju," zaključio je Milan Rakovac.

I tako je priča o zanesenjacima i idealistima koji žele popraviti pokvareni svijet - u sažetoj ali nadahnutoj interpretaciji ovoga trojca - kružila dvoranom u kojoj se, istinu govoreći, i razgovaralo i skrolalo po telefonima.

Ostaje se nadati, ipak, da su među svim tim učenicima i učenicama, barem dvoje poslušali ovo predavanje o Cervantesu i njegovim junacima s punom pozornošću.

Jedan od njih mogao bi se u budućnosti probuditi kao Don Quijote, a drugi ili druga mogli bi biti njegov sidekick, legendarni Sancho Panza. I mogli bi ti "luzeri" krenuti mijenjati ovaj pokvareni svijet.

Razne "vjetrenjače" ih - kako znate - i dalje čekaju. I ima ih mnogo.