Tijekom zadnjih nekoliko dana za vrijeme trajanja Festivala kratke europske priče, održani su brojni susreti brazilskih pisaca Paule Parisot, Joãoa Anzanelle Carrascoea, Joãoa Paula Cuence i Ane Paule Maia s hrvatskim urednicima, piscima, izdavačima i prevoditeljima. Bilo je dosta razgovora o tome kako se u književnim djelima ogledaju jedna od najbrže rastućih svjetskih ekonomija i naličje toga rasta, zbilja i mit, velegradovi i favele
Zemlja-partner 13. FEKP-a ove godine bila je Brazil, što je prvo opsežnije predstavljanje uživo ove velike književnosti u Hrvatskoj, a gradovi domaćini su Zagreb i Šibenik.
I dok smo u Zagrebu ususret svjetskom nogometnom prvenstvu upoznavali dragulje brazilske književnosti, Jane Ciabattari, kolumnistica BBC-ja, izdvojila je nekoliko autora iz pete najveće zemlje na svijetu, koja trenutačno ima skoro 200 milijuna stanovnika.
'Brazilsku književnost i nacionalni identitet formirali su eklektični utjecaji miješanja brojnih kultura, rasa i religijskih tradicija. Apsorbirajući kulturološke utjecaje, došlo je do kreiranja novih formi te suvremeni autori crpe inspiraciju iz dinamične povijesti i vječno 'otvorenih' viralnih trendova', smatra Ciabattari.
Rad mnogih autora nudi nove uvide u trenutačne društvene i policijske tenzije u Brazilu i sljedeće korake u njihovu rasplitanju. No na početku valja izdvojiti dvoje brazilskih klasika.
Književna ikona Jorge Amado (1912. – 2001.) popularizirao je brazilsku književnost tijekom karijere koja je trajala gotovo sedam desetljeća. U više je navrata kandidiran za Nobelovu nagradu. Prvi dio njegova golemog stvaralačkog opusa obilježilo je iskustvo lijevo orijentiranog intelektualca progonjenog od profašističkog režima koji mu je zabranjivao i spaljivao knjige. Najslavnije su mu knjige romani s regionalnom tematikom 'Gabrijela, klinčić i cimet' i 'Gospođa Flor i njezini muževi', u kojima se fokusira na ženske likove i slavljenje tradicionalnih običaja i ljepote svoga zavičaja. Knjige su mu prevedene na više od 50 jezika, adaptirane za film, kazalište i televiziju.
Clarice Lispector jedna je od najprevođenijih brazilskih autorica. Kratki roman 'Zvjezdani trenutak' posljednje je djelo koje je objavila za života i svojevrsna je autoričina oporuka. Tim djelom kao da je napokon pronašla mir budući da je umrla dan prije svoga rođendana, 10. prosinca 1977. Clarice Lispector rođena je u Čečelniku, današnjoj Ukrajini, kao dijete ukrajinskih Židova koji su bježali od pogroma, potom dolazi u Brazil i seli se u Rio de Janeiro, da bi kasnije postala novinarka i spisateljica. Veći uspjeh postižu njezini romani 'Jabuka u mraku' i 'Muka po G. H.' koji su kritičari proglasili remek-djelom. Osobito su cijenjene njezine kratke priče od kojih je kod nas prevedena zbirka 'Obiteljske veze' (Disput, 2009., u prijevodu Tanje Tarbuk).
Lispector je koristila Rio de Janeiro na sličan način kao James Joyce Dublin: kao platno za svoje poetske eskapade i originalni, duboko subjektivni izričaj. Nije bila pripovjedačica koliko literarna istraživačica i avanturistkinja tijela, duše i rubnih granica imaginacije. 'Je li ono što vam pišem iznad misli? Riječ je moja četvrta dimenzija', napisala je 1973. Njezinu biografiju 'Why This World' napisao je Benjamin Moser nazvavši je 'najvećom židovskom spisateljicom nakon Kafke'.
'Suvremeni brazilski pisci okrenuti su vanjskoj publici. Promatrajući u globalu, puno su manje zainteresirani za neobičan stil i jezične eksperimente nego prethodne generacije. Puno su bliži anglosaksonskoj literaturi', kazao je slavni prevoditelj Stefan Tobler.
Bivši diplomat Edgard Telles Ribeiro proslavio se špijunskim trilerom 'His Own Man' o periodu rata od 1964. do 1984. Roman je ispričan iz pozicije mladog činovnika koji se divi starijem kolegi Maxu. On sudjeluje u novom vladinu režimu koji podupire mučenje, ubojstva i izdaje te ostaje na vlasti čak i nakon uspostavljanja demokratskog poretka u državi. Roman je dobio brazilsku PEN nagradu 2011., zbog iznimnog uvida i obrađivanja 'mračnog razdoblja brazilske povijesti', a engleski prijevod izlazi 23. rujna ove godine.
Roman 'Nowhere People' Paula Scotta, odvija se 1989., u doba kad počinje 'povratak demokracije'. Njegovi likovi 'izgubljeni su u opojnosti besciljne slobode, koju prakticiraju svi oni koji su preživjeli vojni režim, te si obećali da će nakon toga postati emancipirani i sretni'. Autor opisuje cijeli niz karaktera zaglibljenih u brzoj i 'furioznoj' modernizaciji.
Intimniji pristup čitatelji su pronašli u autobiografiji 'All Dogs Are Blue' Rodriga de Souza Leãoa, o autorovu boravku i liječenju u psihijatrijskoj klinici. Njegov shizofreni narator uživa u halucinatornim avanturama druženja s omiljenim piscima, Rimbaudom i Baudelairom. Leão je u kontaktu s 'vanjskim svijetom' bio angažiran preko svog bloga i društvenih mreža, a preminuo je u klinici 2008., nedugo nakon objavljivanja autobiografije.
Mlade nade suvremene brazilske književnosti nagrađivana su autorica Carol Bensimon 'We All Loved Cowboys') i Cristhiano Aguiar, koji kao dominantne utjecaje navodi engleske i američke popkulturne fenomene – Batmana, X-Mene, Godzillu, a priče su mu obojene magijskim realizmom.
Njegovi likovi, opremljeni u maniri superjunaka iskusili su potpuni gubitak ljudskih vrijednosti, mrak čistog zla, posvećenost i tišinu te iznenadne trenutke uvida i 'svjetlosti'.
