SKALPEL MILOŠA VASIĆA

Žandarska posla

  • Autor: Miloš Vasić
  • Zadnja izmjena 20.07.2013 10:34
  • Objavljeno 20.07.2013 u 10:34
Bratislav Dikić

Bratislav Dikić

Izvor: Screenshot / Autor: tportal.hr

Nakon 'Obračuna kod O.K. Kragujevca', gdje je jedan žandar mučki i hladnokrvno ubio dva svoja vjerovnika, čak ni srbijanska vlada ne može više zatvarati oči pred činjenicom da se velika oružana formacija, zapravo država u državi unutar tamošnjeg MUP-a, posve otela kontroli

Konačno je, s nedopustivim zakašnjenjem, ministar unutarnjih poslova i premijer Srbije Ivica Dačić smijenio komandanta Žandarmerije MUP-a Srbije Bratislava Dikića. Ta je nadasve neugodna i škakljiva priča sa Žandarmerijom kulminirala (nakon stanovite i zlokobne eskalacije) gnjusnim zločinom u kojemu je jedan žandarm hladnokrvno ubio dva čovjeka kojima je dugovao novac, nedaleko od Kragujevca. Namamio ih je obećanjem da će im vratiti dug, sjeo u auto iza njih i ustrijelio ih. Žena mu je pomogla da auto s mrtvima ostave van grada i zapale ga.

Zločin je otkriven veoma brzo, što je u ovoj priči nadasve znakovito. Naime, ispalo je da je istina da Kriminalistička policija MUP-a Srbije ima pod nadzorom stanovite elemente u Žandarmeriji već jedno izvjesno vrijeme. To je puklo prošloga proljeća kada su pripadnici Žandarmerije počeli slijediti načelnika Krim-policije po Beogradu, pa je čovjek morao pobjeći u svoj glavni stan od njih. Znajući s kakvim likovima ima posla, to je bio najbolji način. Naravno da je po radiovezi provjerio registarske pločice. Taj je skandal na brzinu zataškan u javnosti, ali je nastavio trajati – do prije neki dan.

Dikić je povodom smjene reagirao prokušanom 'patriotskom' taktikom


Legijino nasljeđe

Tu je sada umjesna jedna povijesna digresija. Naime, Žandarmerija MUP-a Srbije osnovana je sredinom 2001. godine, kao pokušaj uspostavljanja ravnoteže s do tada svemoćnom Jedinicom za specijalne operacije (JSO, 'Crvene beretke'). Ova je na kraju raspuštena, ali prekasno, kada je već 2003. ubila premijera Zorana Đinđića u suradnji sa gangsterima iz Zemunskoga klana. Prvi komandant Žandarmerije bio je Goran 'Guri' Radosavljević, inače sumnjiv po ratnim zločinima na Kosovu (braća Bitići, američki državljani, ustrijeljeni na pravdi Boga u ljeto 1999). Guri je čak nekoliko godina proveo u inozemstvu, s raznim međunarodnim zaštitarima tipa Blackwater, dok se nije odustalo od sumnje za braću Bitići, ali FBI još uvijek inzistira na tome. Ovaj smijenjeni Dikić inače je 'komad govedine', kako kažu u Lici: napredovao je po fiskulturnoj liniji (tako i izgleda, kao vunbacitelj iz romana Nenada Stipanića), tolike je i pameti. E, takav lik dobio je zapovjedništvo nad dobro naoružanom manevarskom postrojbom od oko tri tisuće ljudi, raspoređenom u četiri odreda širom države.

Sve to čak i ne bio neki problem da je urađeno kako treba. Međutim, dobar dio raspuštenih 'Crvenih beretki' našao se u Žandarmeriji i tamo donio ono što se zove esprit de corps JSO. Ukratko: njima je Legija Ulemek, narkobaron velikih razmjera i ubojica premijera, i dalje heroj, a ne zločinac. Vojna etikecija Legije stranaca, koju je Legija uveo u JSO (beretka nakrivljena na krivu – lijevu – stranu, način salutiranja, neupitno 'bratstvo' i poslušnost itd) preživljava u Žandarmeriji. Jedva su ih odučili od salutiranja na francuski način – otvorenom okomitom šakom. Ostavljen izvan stege i nadzora, Braca Dikić počeo je istraživati granice vlastite moći. Prošle godine organizirao je – izvan nadležnosti i suglasnosti MUP-a Srbije – proslavu Žandarmerije na kojoj se pjevala himna raspuštene JSO (loša skladba iz još goreg filma 'Boj na Kosovu') i ponavljala neka slaboumna zakletva koju je Dikić sastavio i u kojoj se u svakoj rečenici spominje Kosovo koje 'nisu zaboravili' itd, već možete misliti. Tu je već počelo rogoborenje u javnosti: Dikića su nazvali 'Mali Legija', počela su pitanja da tko Žandarmeriju nadzire i kako, o čemu je tu riječ i tome slično. Ministar Dačić i ravnatelj policije Veljović mlako su se ogradili od tih skandala, ali nisu poduzeli ništa.

Izvrstan dokumentarac Filipa Švarma o nastanku Crvenih beretki


Nojevska politika vlasti

Onda su se prošle godine kod Krim-policije pojavile sumnje u Dikićeva brata, visokog časnika Žandarmerije u Nišu, i još par kolega, a na temu reketiranja, iznuda, prijetnji ovlaštenim službenim osobama i sumnji u ubojstva. Dikić se digao na stražnje noge i krenuo u dosta bedastu protukampanju po medijima: bit njegove kampanje jest da je on 'Srbin' i da ga zato proganjaju. Nakon ovoga najnovijeg skandala, više mu ni 'Srpstvo' nije moglo pomoći.

Udvoričko-desničarski mediji izvjestili su ovih dana da je 'Dikić mirno primio smjenu'; odmah nam je lakše: nije digao oružanu pobunu kao njegov prethodnik i uzor Legija. Tako to ide kada vlast sebi priušti luksuz da ispusti ispod kontrole veliku i dobro rasprostrtu oružanu formaciju, koja je postala corpus separatum unutar MUP-a Srbije i – što je najopasnije – strano tijelo, okrenuto samo sebi i vlastitom sustavu vrijednosti, naslijeđenom od 'Crvenih beretki'. To je propust koji si država poput Srbije – koja je upravo tako izgubila premijera – ne bi smjela priuštiti. Valja se nadati da je lekcija naučena, mada ni u šta više ne možemo biti sigurni: i ministar i ravnatelj policije preko volje su smjenili Dikića, sve kao da ne razumiju zašto to treba. Ta jedna smjena, naravno, ne mora značiti ništa: postojeći problem sa skoro pa podivljalom postrojbom ostat će sve dok netko ne uradi temeljitu reformu i čistku u toj Žandarmeriji. Kao prvo, trebalo bi smjesta rastjerati ostatke Legijine JSO, utjerati novi i demokratski esprit de corps u postrojbu i učiniti ju ravnopravnim dijelom policije, pod stalnim nadzorom unutarnje kontrole.

Sve mi se nešto čini da to nikoga u Vladi Srbije ne zanima – do sljedećega skandala.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!