komentar borisa jokića
Tko je tu iracionalan? Lekcija premijeru: Nije ovaj bunt pitanje matematike i trgovine

Izvor: Pixsell / Autor: Patrik Macek/PIXSELL
'Dosta mi je tata štrajka', rekao mi je jučer ujutro sin koji ide u treći razred osnovne škole. Čudna je to reakcija devetogodišnjaka na štrajk odgojno-obrazovnih radnika u Hrvatskoj. 'Zbunjuje me sve. Prvo je bilo da ne znaš kad ima škole, a kad je nema. A sad je uopće nema', nastavio je. 'Zapravo ove godine kao da ne idemo u školu. Tko se još sjeća što smo učili?'
Stav da je učenicima dosta iznenadnih praznika ne vrijedi samo za one iz nižih razreda osnovne škole i one koji su uspješni u njoj. Misle to trenutno i oni kojima škola kao institucija nije posebno draga. Kad nema škole, gubi se i mjesto susreta, razgovora, zaljubljivanja i samostalnosti. Mjesto na kojem se kriomice puši i pije, na kojem se i izvan učionica životno uči. Kad nema škole, život je mladih ljudi ozbiljno osiromašen. Škola je, iz različitih razloga, važna za njih.
-
84 Video
STVAR VOLUMENA
Plenković je spustio rampu na koeficijente prosvjetarima i tvrdi da su nepromjenjivi. Pazite samo koliko ih je već puta mijenjao, kome i zašto
-
45
škola za život
Što je taj mrski Loomen protiv kojeg su skandirali nastavnici na velikom prosvjedu i zbog kojeg rade do sitnih noćnih sati
-
73
'NEMA PREDAJE'
Strane agencije: Tisuće učitelja u Zagrebu prosvjedovale za veće plaće
Ono što je jasno srednjoškolcima koji više vremena nego na nastavi provode markirajući s cigaretom u ustima i pivom u ruci nikako ne mogu shvatiti hrvatski političari. Oni se prema odgoju i obrazovanju već tri desetljeća odnose kao prema nepotrebnom teretu, za sadašnjost i budućnost ove zemlje nevažnoj stvari, nužnom zlu. U odgoj i obrazovanje ne ulaže se dovoljno, i to ne samo financijski, već prije svega srcem i glavom: strateškim određenjem razvoja ovog važnog podsustava. U interesnoj simbiozi s dijelovima akademske zajednice koče se svi pokušaji modernizacije hrvatskog školstva, a socijalni mir kupuje se održavanjem neučinkovite mreže škola koju ni najbogatije zemlje EU-a ne bi mogle financirati.
Obrazovanje je pak zanimljivo političarima isključivo kao prostor zapošljavanja i utjecaja u kojem se učitelji učlanjuju u političke stranke kako bi ispunili svoju satnicu, a ravnatelji su izabrani dominantno po političkom ključu te njihov status umjesto o kvaliteti rada ovisi o rezultatima izbora na nacionalnoj i lokalnoj razini.
U 29-godišnjoj priči moderne Hrvatske jedan od najvećih gubitnika su odgojno-obrazovni radnici. Njihov financijski, ali još više društveni status u slobodnom je padu. Različite političke opcije koje su se tijekom godina izmjenjivale u ovom resoru vrlo rijetko imale su potrebu ulagati u osnovni element odgojno-obrazovnog procesa: ljude. Ljudima se politika na ovim prostorima ne želi baviti osim posredno, kad su im potrebni kao pijuni u njihovim međusobnim borbama - naizgled svađama, a ustvari trgovinama. Glas ljudi iz škola dugo je bio utišan do razine nijemosti. Poslušničke nijemosti. Sve do prošlog ponedjeljka.
Hodajući Ilicom tog 25. studenoga uz tisuće ljudi iz škola i dječjih vrtića, od kojih mnoge i osobno znam, vidio sam ljude koji se pod plaštem borbe za koeficijent bore za pravo da ih se čuje. Hodali su za to da se u društvu u kojem sadašnji i bivši predsjednici pjevaju i pričaju viceve, premijeri se natječu u bahatosti, a ministri obrazovanja u ispraznosti i samopromociji, taj njihov dugo zanemarivan glas napokon uvaži. Da se jasno dokaže da je njihov posao važan ovoj zemlji.

Premijer Andrej Plenkovića ispred prosvjednika na Markovu trgu
Izvor: Pixsell / Autor: Patrik Macek/PIXSELL
Ono što je devetogodišnjaku na početku svojeg obrazovnog puta i učiteljici s 30 godina radnog staža kristalno jasno nikako ne može shvatiti Andrej Plenković. U svijetu brojki i postotaka o tome što je učinila njegova vlada ponašanje desetaka tisuća ljudi čini mu se iracionalnim. Zanemaruje premijer činjenicu da su ljudski odnosi drukčiji od hrvatske politike i da nisu isključivo matematika i trgovina. Nije upoznat s činjenicom da je obrazovanje najveća vrijednost u hrvatskim obiteljima, i to kako u onim obiteljima u kojima učenici streme svjetskim sveučilištima, tako i u onima u kojima se jedva prolazi razred.
Za iskusnog političara i pametnog čovjeka pokazuje nedovoljno mudrosti da na vrijeme sjedne s ljudima koji se osjećaju zanemarenima, da odbaci nepripremljene pokušaje kvazireforme, da se vrati originalnim postavkama dugoročnih promjena obrazovanja. Mudrosti da razumije da je obrazovanje u Hrvatskoj važno i da je ono za hrvatske političare, a posebice premijere, u 21. stoljeću opasna stvar: jedina koja je sposobna srušiti vlade i ministre. Najvažnija i najopasnija stvar u ovoj zemlji.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.

-
komentar borisa jokića
Žene drmaju Finskom: U Helsinkiju sam slušao jednu i posramio se zbog 'kćeri mesara koja se školovala u SAD-u', ali i njezinih kolega
-
komentar borisa jokića
Tko je tu iracionalan? Lekcija premijeru: Nije ovaj bunt pitanje matematike i trgovine
-
KOMENTAR BORISA JOKIĆA
Jedne pijane otočke noći u Škotskoj pomislio sam – bit će ovdje krvi