ANTOLOGIJA

Suze, znoj i satenske košulje: U plemenu Suedea život je doista zlatan

Bojan Stilin
Bojan Stilin
Više o autoru

Bionic
Reading

Brett Anderson, najprije uz dvojicu glazbenika na intimnoj akustičnoj svirci, a potom uz cijeli bend pred oko 1500 ljudi u Tvornici kulture jučer su nas u dva čina – prvo intimnim akustičnim koncertom na radiju, a potom raspašojem pred oko 1500 okupljenih u zagrebačkoj Tvornici kulture – i službeno učlanili u crkvu Suedea, jednog od posljednjih bendova starog kova koji daje od sebe sve do posljednje kapi suza i znoja.

'Otac mi je bio taksist. Nismo živjeli u neboderima Hackneya, već u engleskom dupleksu. Roditelji su htjeli biti srednja klasa, ali nismo imali novca', priča pomalo suzdržano, ali sentimentalno Brett Anderson (60) jučer u programu zagrebačkog radija Yammat FM. Nedugo nakon toga odabranima u radijskom studiju, uz podršku dva pouzdana gitarska sidra, spokojno i prigušeno, ali predano i emocionalno, odgudit će akustične verzije pet pjesama.

Nastup će otvoriti s 'Life is Golden', najpotresnijom himnom kasnije faze Suedea, u kojoj dječak iz engleskog dupleksa postaje brižni i posvećeni roditelj. Videospot spomenute pjesme snimljen je u Pripjatu, potresnom svjedočanstvu černobilske tragedije, te na savršen način vizualizira ono što nam može ostati od života ako ga ne učinimo boljima za sebe i svoje najbliže, svoje – kako će ga Brett također u razgovoru nazvati – pleme.

Furiozna svirka i gumbi koji pucaju

A Brett Anderson (60), ovoga puta pojačan s još četiri glazbena sidra, iste će večeri cijelom svom zagrebačkom plemenu na pozornici Tvornice kulture učiniti život nemjerljivo boljim. Učinit će to kroz sat i pol furiozne svirke u kojoj će se ponovo naći mjesta i za 'Life is Golden', ali i za još osamnaest naelektriziranih, emocijama natopljenih glazbenih komada. Petorica šezdesetogodišnjaka izvest će ih bez ikakvih kalkulacija, bez potrebe za dokazivanjem bilo kome, suedeovski teatralno, ali prljavo i do kosti iskreno, onako kako to rade najveći.

Koncert grupe Suede u Zagrebu
  • Koncert grupe Suede u Zagrebu
  • Koncert grupe Suede u Zagrebu
  • Koncert grupe Suede u Zagrebu
  • Koncert grupe Suede u Zagrebu
  • Koncert grupe Suede u Zagrebu
    +12
Suede u Tvornici kulture (fotogalerija) Izvor: Promo fotografije / Autor: Marko Lukunic/PIXSELL

Svatko tko prati Suede zna da ovo nije incident, već praksa: tamo neke 2013., na povratničkoj turneji nakon višegodišnje stanke, svjedočili smo nastupu u Münchenu na kojem je Brett Anderson (tada 47) već nakon dvije nove stvari razdrljio košulju do posljednjeg gumba, vitlao njome poput lasa, padao na koljena i u trans te se iz njega vraćao. I sinoć su gumbi na košulji popustili nakon dvije nove stvari, već na početku 'Trash', tog i dalje divnog glam rock bisera koji prepoznaju majke, ali i bake dijela prisutnih u Tvornici.

Kroz tu satensku košulju, čiji gumbi pucaju čim bend dosegne radnu temperaturu, znoj je u potocima tekao već od četvrte 'Animal Nitrate', trideset i tri godina stare himne seksa, droge i otuđenja u londonskom predgrađu – uz neizbježnog 'Metal Mickeyja', jedine sinoć odsvirane pjesme s eponimnog debi albuma Suedea. Između njih su se, gotovo bez stanke, na jedan-dva-tri-ho-ruk nizali biseri sa svih Suedeovih albuma, od sirovog post punka aktualnog albuma 'Autofiction', preko nakinđurenog glam rocka 'Coming Up', do pomno probranih razornih balada.

Izvor: Društvene mreže / Autor: rabarbara

Izostanak ranog materijala, uz nešto veći naglasak na 'Coming Up' na kojemu su svjesno kontrirali tada mladom i brzo razmnožavajućem svijetu brit popa (koji su itekako nadživjeli), jedina je zamjerka na sinoćnju svirku, uglavnom upućena od onih koji se po prvi puta susreću sa Suedeom u klupskom ambijentu te su, nakon tolikih godina, očekivali više slamanja srca iz bendove 'Dog Man Star' faze.

Inicijacija u rokenrol pleme

Morali su se zadovoljiti katarzičnom verzijom 'The Wild Ones', zbog koje nas i dan poslije boli grlo, jer Brett nam je tradicionalno omogućio da je otpjevamo i otplačemo zajedno s njim. Uz pratnju pouzdanog Neila Codlinga na krhkim klavijaturama, Brett je u njoj stisnuo sve svoje propovijedi i padanja u trans, na kratko zaustavio vrijeme i poput svemirske kapsule trajno je smjestio u srce naših srca, oko čijih zalizaka jedna od najvećih balada u povijesti čovječanstva pleše već desetljećima.

Tako vam je to, poantirat će Brett, u crkvi Suedea, jednog od posljednjih bendova starog svijeta, koji u svoje okrilje prima sve koji još uvijek vjeruju u koncept iskrenog, predanog, nekalkulantskog rokenrola. 'Mi ovdje, okupljeni oko pjesme koju svi zajedno pjevamo, mi smo glazba', poentirat će Brett u podužem inicijacijskom monologu kojim će nas primiti u tu crkvu.

Crkvu čiji članovi kongregacije su sinoć imali 60, ali i 16 godina – vidjeli smo i ove potonje, i to u prvim redovima. Crkvu čiji vjernici žive i u neboderima Hackneyja i u podsljemenskim vilama, ali će i doputovati do Zagreba iz Indonezije kako bi se našli s ekipom iz klupskog fan pita. Crkvu čije pleme smo svi mi.

I upravo u tom trenutku, dok se Tvornicom orio zbor plemena različitih generacija, postalo je jasno da onaj dječak iz engleskog dupleksa s početka priče nije samo izgradio bolji život za sebe i svoju obitelj. Izgradio je utočište za sve nas. Život je, barem na tih dvadesetak minuta akustike i sat i pol elektrike, doista bio zlatan.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.