Davno je još jedan njemački filozof (Nietzsche) kazao kako 'nema moralnih fenomena, nego samo moralne (moralizatorske) interpretacije fenomena'. Tako se moralizira i u Hrvatskoj, sto pedeset godina poslije Nietzschea. Javnost bilo posredno preko medija ili neposredno preko društvenih mreža ima golemu potrebu zauzimati imperativna etička i moralna stajališta koja isključivo ovise o osobnom, svjetonazorskom, političkom, etičkom ili interesnom diskursu. Od pornića Severine Vučković do maila Mirele Holy i četiri hrvatske sise na Europskom prvenstvu u nogometu.

Ali moral kao apsolutna i univerzalna kategorija jednostavno ne postoji, a još manje može postojati u društvu koje u sebi ima duboku ukorijenjenu katoličku tradiciju zasnovanu na iskupljenju 'nemorala' s tri Zdravomarije i 100 eura.

Teško i da može postojati u društvu u kojem je veća vjerojatnost da će mještani kamenovati romsku obitelj koja se doselila u njihov kraj, nego političara koji je iz općinskog proračuna ukrao nekoliko milijuna kuna. Ili je sudjelovao u krađi nekoliko stotina milijuna.

To ne znači da je društvo kao takvo nemoralno, nego samo da morala kao takvog u društvu nema. Ali ima moraliziranja.

Pa nema sumnje da će idućih dana osvanuti gomila novinskih tekstova, komentara izjava i tweetova koji će se baviti upravo moralnom i etičkom interpretacijom 'fenomena Čačić'. Svatko će se iz svoga osobnoga kuta očitovati o tome treba li Radimir Čačić nakon presude mađarskog suda po kojoj je (uvjetno) kriv za prometnu nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi ostati prvi potpredsjednik Vlade.

Sudeći po javnim reakcijama koje su uslijedile u prvim satima nakon presude, ali i prije same presude, zasad samo dvije osobe javno smatraju da nema nikakvog razloga da Radimir Čačić napusti Vladu. Jedna je, naravno, sam Čačić, a druga je ona koja o tome odlučuje - predsjednik Vlade Zoran Milanović.

Predsjednik Vlade nosi najveću političku odgovornost za Vladu, ali i za hrvatsku državu i ima puno pravo procijeniti sve argumente za i protiv i racionalno donijeti tu važnu političku odluku, kakva god ona bila. I stoga su njegovi argumenti i njegova odluka neizmjerno važniji od bilo čijeg, a osobito mojeg moraliziranja o tome treba li ili ne treba Čačić biti prisiljen na abdikaciju. A u ovom slučaju, kako smo vidjeli u izjavi iz Brisela, Zoran Milanović je kategorički imperativno za ostanak Čačića u Vladi. Dapače, on tu mogućnost ne želi ni razmatrati 'jer za nas je glavna pravomoćna presuda, a nju nećemo čuti danas'.

Naizgled prilično racionalan i pravičan argument, jer svatko je nevin dok mu se (pravomoćno) ne dokaže krivnja. Tako nam se ostavlja mogućnost da će se na višem sudu dokazati da je Katarin Liptak na autocesti kod Kapošvara naglo ubacila u rikverc i vozeći unatrag 140 kilometara na sat, svoju Škodu bjesomučno zabila u Radimira Čačića, koji je ništa ne sluteći, bezazleno krstario svojim tenkićem. Tu mogućnost doduše ne ostavlja ni Radimir Čačić, koji je korektno, ljudski i politički odgovorno priznao sve ključne okolnosti nesreće, pa bi svakomu tko je položio vozački ispit trebalo biti jasno da je krivnja bez ikakve sumnje na njegovoj strani. Jedino ostaje nejasno od kada je to za donošenje političkih odluka presumpcija nevinosti postala presudno načelo. Srećko Ferenčak je onda mogao biti i ministar, a Ivo Sanader se može javiti na natječaj za šefa državne riznice.

Ali da bi otklonio ovakve izvrnute interpretacije svoje interpretacije Milanović objašnjava da ovo načelo vrijedi samo za ovu situaciju. Jer je to 'etički neutralna situacija'. Nasuprot onima 'etički opterećenim situacijama'. 'Da bi nešto imalo etičku komponentu, ono mora biti voljno, mora imati element volje, odluke, promišljanja odrasle osobe. U ovom slučaju toga nema'.

Drugim riječima, kazneno djelo Radimira Čačića nije sadržavalo nikakvu namjeru za počinjenje i treba ga s etičkog stajališta razlikovati od nekih drugih kaznenih djela (politički ili gospodarski kriminal) koja ne bi bila počinjena da nije bilo svjesne namjere. 'To je politička etika, to je etika općenito kakvu je ja vidim', kaže Milanović.

I ja je tako vidim. I vrlo vjerojatno da će takvu moralnu i etičku interpretaciju kaznenog djela prometne nesreće u odnosu na neka druga kaznena djela potpisati velika većina mislećeg svijeta.

Ali ovdje nije riječ o tome kako ćemo etički interpretirati 'fenomen Čačić'. Radimir Čačić nije naš prijatelj koga se nećemo odreći jer je u 'etički neutralnoj situaciji' a Vlada RH, premda ponekad tako djeluje, nije društvo izviđača.

Jer da parafraziramo Milanovića, ovo je izrazito 'politički opterećena situacija'. Radimir Čačić je i praktički i formalno drugi čovjek Vlade Republike Hrvatske. Njegovim ostankom Zoran Milanović na sebe i na cijelu Vladu preuzima sav politički teret koji nosi mađarska nesreća.

Pa su u ovom slučaju važnije politička pitanja nego moralna interpretacija fenomena.

Nakon bivšeg premijera koji je opljačkao državu, treba li nam sad još i aktualni vicepremijer koji je usmrtio dvoje ljudi? Kakvu poruku politika šalje svojim građanima? A Milanović svojim biračima? Kakvu poruku šaljemo svijetu? Europskoj uniji? Gdje ministri abdiciraju već i zbog neke izgovorene budalaštine.

Zar netko misli kako veleposlanici u Zagrebu danas razglabaju o etičkoj interpretaciji tog fenomena? A u MOL-u grozničavo proučavaju Nietzschea?

Mađarski premijer Viktor Orban odmah je u Bruxellesu iskoristio situaciju da spusti Milanoviću i sa svoje interesne točke vulgarno interpretira razliku izmedju prometne nesreće sa dvoje mrtvih i kaznene istrage protiv Zsolta Hernadija. Ali za njega je to pitanje od nacionalne sigurnosti. Čemu se naš premijer ogorčeno podsmjehuje. Jer to dokazuje kako smo 'mi bolji'. Ali u Inin Nadzorni odbor već mjesecima ne uspijeva postaviti ni Linića ni Čačića. Premda je to istaknuo kao nacionalni interes. S kakvim autoritetom će tek sada tražiti zaštitu nacionalnog interesa? Jer smo 'mi bolji'?

Zar već i dosad cijela ta agonija sa Inom i MOL-om nije bila dovoljno opterećena mnogim upitnicima? Poput onog zašto Vlada Ini ostavlja milijardu kuna dobiti s nadom da će ju konačno uložiti u investicije ako hrvatski članovi uprave pod sudskom zakletvom ustvrde da ondje MOL ima apsolutnu kontrolu nad tijekovima novca. S nadom da će i Mađari postati bolji?

Ili kako će se Zoran Milanović nositi sa svojom strankom u kojoj ionako raste nezadovoljstvo zbog Čačića, ali i ne samo zbog njega?

Hoće li se idući put riješiti nekog SDP-ova ministra ako izbije skandal jer je na sjednici Vlade na državnom laptopu guštao u porno sadržajima? Jer za razliku od Čačićeve nesreće s dvoje mrtvih, s etičkog aspekta gledanje pornića na državnoj imovini je 'voljni čin' i 'etički opterećena situacija'.

I kako će reagirati ako u nedjelju Radimir Čačić i HNS pokažu prvorazrednu političku odgovornost? Hoće li on onda ispasti politički neodgovoran?

Možda na sva ta pitanja premijer zna odgovor. Barem bi bilo dobro da zna. Kad već zna da Čačić ostaje.