Tomislav Karamarko zasigurno nije čovjek koji će se zacrvenjeti od stida ali mora da mu se obrazi danas ipak žare. Od pljuske koju mu je opalio Ustavni sud. Spektakl hapšenja Josipa Boljkovca izveden u maniri lova na Osamu Bin Ladena, sa specijalnim policijskim postrojbama i vidno istaknutim 'dugim cijevima', završio je spektakularnom presudom po kojoj se poništava i policijska istraga i privođenje 'istoga', kako bi to kazala Aleksandra Ljuba.

Pri tome je hrvatski Osama iz pritvorske bolnice izašao vidno boljeg zdravstvenog stanja nego kad ga je Karamarko u nju smjestio. Evo, upravo gledam, prgavi starčić se preko tv ekrana zahvaljuje osoblju svetošimunske na brižnoj njezi, jednako tako mogao se zahvaliti i samom ministru policije. Njegov odvjetnik već je izjavio da nema namjeru tužiti državu zbog nelegalnog pritvora. Zašto i bi, nema premije zdravstvenog osiguranja koja bi njegovu klijentu mogla priuštiti mjesec dana tako kvalitetne zdravstvene skrbi.

Naravno, odluka Ustavnog suda ništa nam ne govori o tome je li ili nije Boljkovac kao šef karlovačke Ozne kriv za ubojstvo 21 civila u okolici Karlovca 1945. Karamarko će imati priliku ponoviti i hapšenje i istragu, samo u skladu sa novim ZKP-om, kako ga već upućuje Ustavni sud.

Radi uvjerljivosti istrage ovaj put se nadamo da će Boljkovca opkoliti s još dužim cijevima – predlažemo nekoliko haubica, desetak samohotki i bateriju minobacača. To je sad jedino što bi moglo navući novinare i televizijske ekipe da se ponovno dovuku u blatna brda Vukove Gorice gdje je teroristički stožer prvog Tuđmanovog ministra policije, pardon, Ozninog oficira.

Pa nam odluka Ustavnog suda samo govori o tome da je usprkos dobro pripremljenim specijalcima, hapšenje Boljkovca bio traljav i brzoplet policijski posao. I potvrđuje ono što smo i tada znali: u suštini cijele akcije nije nikakva naglo probuđena savjest da se kazne partizanski ratni zločini, nego da se u političku torbu utrpa bilo kakav ulov s kojim se može mahati u predizbornoj kampanji.

Kako onoj parlamentarnoj, tako i onoj unutarstranačkoj.

Jer usprkos jumbo plakatima i spotovima u kojima se laprda o antikorupcijskoj borbi i Tomislav Karamarko i Jadranka Kosor znaju da u toj borbi nisu ispalili ni metka. Svaka antikorupcijska istraga koja je vođena zadnjih nekoliko godina svoj uspjeh duguje uglavnom tome što njih dvoje o njoj nisu imali pojma.

Mladenu Bajiću i Dinku Cvitanu to je konačno omogućio novi ZKP, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2009. Gle podudarnosti, točno na dan kada je Karamarkov i Kosoričin poslodavac podnio ostavku…

Ali lako za te jumbo obmane s televizijskih ekrana, mora da je čak i Jadranki Kosor malo glupo s tom antikorupcijskom pričom gledati u oči članovima Hdz-a, recimo u Benkovcu. Što im sirota žena može reći?
'Glas za nas je hapšenje za vas'?

I što je drugo mogla nego angažirati Sanaderovog ministra policije ('ako je bio dobar njemu, valjda će i meni') da za kampanju nešto prigodno iščeprka.
Bilo bi zgodno nešto o kradljivim i korumpiranim SDP-ovcima, recimo…

Pa ajde, pokreni policijsku istragu protiv Mršića, pa protiv Linića, pa protiv Obersnela, pa ajde protiv cijele Račanove Vlade i svih njezinih vatrogasnih vozila.

Eto, ključni povod za aferu Daimler bila je crvena boja vatrogasnih kamiona. Policijskim rječnikom rečeno, precrvena da bi bila slučajna.

Nakon duže istrage policija je ustanovila da je to ipak standardna boja vatrogasnih postrojbi, te je usprkos negodovanju predsjednice stranke Karamarko morao odustati od daljnjeg kaznenog progona.

Ili ona anonimka da je Linić pare za oružje spremio u frižider u vikendici.
Nakon opsežne policijske istrage, Karamarko je navodno Bajiću osobno donio nekakav stari frižider marke 'Obodin', tresnuo ga na pod i slavodobitno rekao- evo ključnog dokaza, ovdje su bile pare!

Dorh je potom pokrenuo istragu oko odvoza glomaznog otpada iz Gajeve i čim je utvrđen odgovarajući datum, frižider je iznesen na ulicu gdje je razveselio skupinu romske dječice.

Kad su Karamarko i Kosor dobili predzadnji šamar uoči izbora, tj odbačaj kaznene prijave protiv Vojka Obersnela, krenuli su s pričom kako 'pravosudne institucije utječu na politički proces'. Kao eto, Bajić jedne proganja a drugima se uvlači.

Nije loše objašnjenje za publiku u Benkovcu. Koja ne poznaje Bajićevu ekipu.

Da recimo Dinko Cvitan kroz prozor svoga ureda vidi Mladena Bajića kako prelazi zebru na crveno, vjerojatno bi mu osobno poslao prekršajnu prijavu.

A Karamarko eto, nikako da se pomakne sa crvenog. I crvenih. Pa mu je valjda zato pod nosom promakla korupcija od par stotina milijuna kuna ili cijeli bataljun srpskih kriminalaca koji su se nastanili na Laništu s Mup-ovim putovnicama. Vjerojatno mu je od te silne potrage za dokazima protiv crvenih promaklo i da mu je ravnatelj policije do grla umočen u afere koje istražuje Uskok. I da je upregao i policiju i policijske doušnike u svoje privatne crveno-medijske obračune. Na radost predsjednice policije i stranke.

Ali medijske priče i policijske prijave propadaju kao trule kruške a šamari padaju sa svih strana. Ipak, dok je Boljkovac živ, živi i nada. Ako je izdržao devedeset i nešto godina valjda može još par dana. Do nedjelje. Do tad će se valjda zahtjev za istragom stići prilagoditi novom ZKP-u.