'The Velvet Sundown je projekt sintetičke glazbe vođen ljudskim kreativnim smjerom, a skladan je, vokaliziran i vizualiziran uz podršku umjetne inteligencije. Ovo nije trik – to je ogledalo. Kontinuirana umjetnička provokacija osmišljena da bi izazvala granice autorstva, identiteta i same budućnosti glazbe u doba umjetne inteligencije.

Svi likovi, priče, glazba, glasovi i tekstovi originalne su kreacije generirane uz pomoć alata umjetne inteligencije koji se koriste kao kreativni instrumenti. Svaka sličnost sa stvarnim mjestima, događajima ili osobama – živima ili preminulima – potpuno je slučajna i nenamjerna.

Nije sasvim ljudsko. Nije sasvim strojno. Velvet Sundown živi negdje između.'

---------------

Ovo je sažetak biografije 'benda' The Velvet Sundown, prvog fenomena iz područja glazbe čiji autor/i su otvoreno priznali da iza njihove kreacije stoji umjetna inteligencija, a da je pritom postigao značajniji uspjeh. Prema podacima streaming platforme Deezer, naime, oko 18 posto svih pjesama koje se svakodnevno prenose na tu platformu – preciznije, preko 20 tisuća pjesama dnevno – u potpunosti je generirano AI-em, no tek 0,5 posto ukupnog streaminga na toj platformi odlazi na AI izvođače.

Malo, ili puno – ovisi kako gledate na to. Deezer je, naime, platforma koja je, u svjetlu sve češćih upozorenja, instalirala softver za automatsku detekciju te uz glazbu The Velvet Sundowna i sličnih dodaje etičku napomenu da su 'neke pjesme ovih izvođača možda nastale uz pomoć umjetne inteligencije', zbog čega taj bend na Deezeru ima 'tek' 1300 fanova. Ovakvu napomenu u svoj sustav još uvijek nije ugradila najpopularnija streaming platforma na svijetu Spotify, a ona je uvelike odgovorna za proboj The Velvet Sundowna. Na njoj su, naime, prikupili čak 1,4 milijuna slušatelja, što je, po procjeni, khm, umjetne inteligencije, otprilike trećina ljudi koja na toj platformi sluša umjetnointeligentnu glazbu.

Tko (ili što) su The Velvet Sundown?

Lako za umjetnu inteligenciju: The Velvet Sundown na Spotifyu imaju više mjesečnih slušatelja nego ultrapopularne rock grupe kao što su The White Stripes, The Black Keys ili Queens of the Stone Age, koji će sljedećeg tjedna dvaput izaći pred rasprodanu Šalatu. Pritom nitko nikad nije vidio nijednog njihovog člana, a to su, kako službena biografija tvrdi: pjevač i svirač melotrona Gabe Farrow, gitarist Lennie West, klavijaturist Milo Rains i bubnjar Orion Rio Del Mar. Ili se barem mislilo da su to oni, sve dok netko blizak projektu nije propjevao da je bend, od prvog do zadnjeg tona, od prve do posljednje promo fotografije, kreirala AI platforma Suno.

Glasnogovornik benda Andrew Frelon ovo je na službenim kanalima isprva demantirao, no bilo je prekasno. O fenomenu su se raspisali specijalizirani glazbeni portali, na YouTubeu ga do detalja secirali utjecajni glazbeni blogeri, a ovog je tjedna sve doguralo i do svjetskih medija tipa The Guardiana, koji je otvorio etičku raspravu o potrebi zakonskog reguliranja AI sadržaja u glazbi. Iako nitko ne proziva izravno Spotify, koji je ovom projektu sumnjivih namjera dao obilat vjetar u leđa, jasno je da uspjeh The Velvet Sundowna otvara Pandorinu kutiju mogućnosti zloupotrebe glazbe koju su kreirali stvarni ljudi u etički dvojbene svrhe.

Kako to zapravo zvuči?

Drugi par opanaka jest sama glazba The Velvet Sundowna, a ona je upravo ono što očekujete od AI-a. Riječ je o generičkoj sintezi utjecaja najpopularnijih pravaca pop i rock glazbe od sedamdesetih do danas, od countryja i folka do popa, rocka i psihodelije. Taj je zvuk odjeven u baršunastu, toplu produkciju koja pulsira u pozadini, ne izazivajući gotovo nikakav umjetnički efekt, već samo služeći kao glazbena tapeta aktivnostima koje trenutačno radite, toliko da vam ne remeti raspoloženje i koncentraciju.

Ako ste dobronamjerni slušatelj, na tri albuma objavljena u protekla tri mjeseca – posljednji 'Paper Sun Rebellion' izašao je ovog ponedjeljka – možete na trenutke dotaknuti odsjaje poznatih glazbenih koordinata, od Doorsa do Pink Floyda, od Crosby, Stills, Nash & Younga do Hoziera. Stanoviti pjevač, ili nakupina nula i jedinica pod nazivom Gabe Farrow, interpretira čak i nekakve tekstove, no i oni su toliko generički da tek na trenutke uspijevaju izazvati bilo kakvu reakciju slušatelja. Uglavnom su u pitanju neke krindž slike, poput 'marching through the broken sky' ili 'helicopter in the haze', uz poneki apel za mir u svijetu koji, prema 'bendu', samo što nije stigao.

Glazba je postala toliko generička da je AI bend samo posljedica

No The Velvet Sundown su samo simptom puno šireg problema. Ljudi su se, naime, toliko naviknuli na ulogu glazbe kao tapete za druge aktivnosti da je ona koju stvaraju u ogromnom udjelu postala generička, monotona i neinspirativna te je nepovratno izgubila ulogu možda i najplemenitijeg oblika umjetnosti. Ključnu ulogu u tome, naravno, prije svega imaju najveći streaming servisi i njihovi generički algoritmi, no i tradicionalni mediji preko kojih ljudi konzumiraju glazbu, osobito formatirani radio, na kojemu je pitanje dana kad će The Velvet Sundown zasvirati uz već neku generički duhovitu opasku dežurnog voditelja.

Zato apeli poput nedavnog obraćanja Europskom parlamentu Björna Ulvaeusa, legende ABBA-e i predsjednika Međunarodne konfederacije društava autora i skladatelja, o etičkom korištenju umjetne inteligencije u glazbi zvuči kao vapaj očajnika iz ponora u koji smo sami skočili. Ulvaeus je u pravu kad kaže da je AI 'izvrstan alat', čak i sam priznaje da uz pomoć njega piše mjuzikl, no kao umjetnik s autoritetom zna gdje treba povući crtu u njegovom korištenju. Možda je zato dobro što se pojavio The Velvet Sundown – odnosno, možda nas stopostotni AI bendovi resetiraju i konačno nam pomognu naučiti kako pametno koristiti tehnologiju za stvaranje one umjetnosti za koju smo zaboravili da postoji. A onda možda i ispužemo iz tog ponora.