A čujte, možda smo mogli malo popustiti na snazi, ali ja sam čovjek krupnih gabarita. Imam više od 100 kilograma, 196 centimetara sam visok i ne stanem u mali i slab automobil - tako je gradonačelnik Varaždina Goran Habuš novinarima objasnio razloge raspisivanja natječaja za nabavku službenog vozila s minimalno 260 konjskih snaga. Nije Habuš cicija, pa će grad za njegovu mrcinu iskeširati skoro 400 tisuća kuna.
Impresivna statura gradonačelnika samo je najnovije iz serije vic-objašnjenja kojima politička klasa pokušava opravdati svoja automobilska izvoljevanja. Što je sljedeće? Hoće li varažidinski div polagati pravo i na povećanje plaće jer su mu potrebe za hranom veće nego u ostalih smrtnika? Gorostas Habuš tek je još jedan iz armije ljubitelja prestižnih izdanja limene konjice, opremljenih kožnim grijanim sjedalima i sličnim luksuznim detaljima. Takve su aspiracije legitimne, kad ih političari – za razliku od drugih građana – ne bi zadovoljavali na državni trošak. Možda zbog svojih gigantskih dimenzija gradonačelnik Varaždina ima usporene reflekse pa nije uspio primijetiti da umjesto poklonika raskošnih voznih parkova danas političke zvijezde postaju neki posve drugačiji likovi. Oni koji službene automobile ukidaju ili stavljaju pod ključ, pa čak smanjuju i vlastite plaće. Poput novog gradonačelnika Metkovića, mladog psihijatra Bože Petrova, koji je tridesetpostotnim rezanjem plaće sebi i svojim suradnicima u manje od dva mjeseca gradu uštedio milijun i pol kuna. Tjelesni volumen ne određuje političku veličinu. Unatoč svojim, kako je rekao Habuš, krupnim gabaritima, neki će zauvijek ostati politički kepeci.
