Više od milijardu ljudi u svijetu ima prekomjernu tjelesnu težinu ili je pretilo (procjena za 2022. godinu), a zbog trendova među mlađom populacijom očekuje se da će taj broj do 2035. doseći dvije milijarde. Osim toga, ključni izazov danas u pogledu očekivanog trajanja života i broja zdravih godina života leži u nezdravom stilu života – tjelesnoj neaktivnosti, pušenju, pretjeranoj konzumaciji alkohola, lošoj prehrani, a posebno pretilosti.

Kronične nezarazne bolesti koje proizlaze iz naših svakodnevnih navika danas su vodeći uzrok smrti u razvijenim društvima i čine između 70 i 80 posto svih preranih smrti u visoko razvijenim zemljama.

Unatoč ovim činjenicama, postoje dva značajna i pozitivna aspekta kad govorimo o pretilosti. Prvo, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pretilost je priznala kao kroničnu, progresivnu bolest – a ne kao pitanje slabosti volje. Drugo, od 2021. dostupni su inovativni i učinkoviti lijekovi iz skupine GLP-1 za liječenje pretilosti, u kombinaciji s promjenom životnog stila. Oni bi trebali pomoći u pravilnom razumijevanju pretilosti u javnosti, potaknuti ljude da potraže liječničku pomoć i liječnike da dijagnosticiraju i liječe pretilost.

Različiti zdravstveni sustavi rješavaju ove sve izraženije izazove na različite načine. Hrvatska može naučiti iz dobrih iskustava drugih zemalja, ali i iskoristiti prednosti svog sustava, kojih nesumnjivo ima.

Lekcije iz Japana i Hrvatske – nema savršenog sustava

Ono što je činjenica jest da ne postoji idealan zdravstveni sustav koji dobro rješava sve izazove s kojima se danas zdravstvo suočava. Uglavnom, ako usporedite dva različita zdravstvena sustava i vidite da je jedan jak u jednom segmentu zdravstvene zaštite, možete biti prilično uvjereni da će taj isti ostvarivati slabije rezultate od usporednog u nekom drugom segmentu.

Odrastajući u Japanu, imala sam priliku iz prve ruke vidjeti model visoko centraliziranog zdravstvenog sustava. Takav sustav u znatnoj mjeri ograničava inovacije, ali se istovremeno ističe u uspjehu preventivnih mjera na razini cijele populacije. Gotovo univerzalni godišnji zdravstveni pregledi u Japanu i proaktivne inicijative na razini lokalnih sredina postigli su izvrsne rezultate u ranom otkrivanju bolesti i promjeni načina života.

Hrvatski sustav je drugačiji, u skladu s većinom zdravstvenih sustava u EU, jer njegove temelje umjesto visoke centraliziranosti čine prije svega suradnja i iskustvo pacijenta. Posljedica takvog pristupa su izvanredni rezultati u nekim od vrlo naprednih i inovativnih praksi, poput onih u transplantacijskim centrima, pojedinih selektivnih nacionalnih projekata prevencije, ali i raznih centara izvrsnosti koje su domaći stručnjaci stvorili, a koji su prepoznati i izvan EU.

Međutim, moderne kronične bolesti zahtijevaju dvije važne karike. Prvo, nacionalni centri izvrsnosti moraju biti koordinirani s lokalnim ustanovama jer je to jedini način stvaranja učinkovitog nacionalnog ekosustava koji sustavno prenosi najbolje prakse u primarnu zdravstvenu zaštitu. Drugo, individualna odgovornost za zdravlje iznimno je važna i mora biti ojačana u cijeloj populaciji.

To znači da samo sa sveobuhvatnim i sustavnim pristupom Hrvatska može postići mjerljiv napredak protiv kroničnih nezaraznih bolesti, koje inače čine tri četvrtine svih smrti i predstavljaju rastuće opterećenje i za zdravstveni sustav, ali i za šire gospodarstvo.

Epidemija debljine: društveni i ekonomski rizici

Debljina je zaista akutan i rastući problem u Hrvatskoj. Oko 65 posto odraslih osoba ima prekomjernu težinu. To je najviša stopa u Europi te je znatno iznad europskog prosjeka od 53 posto. Zabrinjavajuće je da 33,1 posto djece u dobi od 8 do 9 godina ima prekomjernu težinu ili je pretilo. Globalni podaci pokazuju da se, dok se neki čimbenici rizika (zagađenje zraka, pušenje, hipertenzija) poboljšavaju, povećavaju se rizici poput visoke razine šećera u krvi i debljine.

Debljina sa sobom nosi više od 200 komplikacija, najčešće dijabetes tipa 2, hipertenziju, kardiovaskularne bolesti, moždani udar, probleme sa zglobovima i rast rizika za određene vrste raka. Ova stanja smanjuju kvalitetu života, povećavaju troškove zdravstvene zaštite i narušavaju produktivnost radne snage tijekom najproduktivnijih godina života.

Promjena razmišljanja: prevencija je investicija, ne trošak

Upravo zbog svega toga, ulaganja koja sprječavaju ili smanjuju debljinu treba promatrati kao strateška ulaganja – u javno zdravlje, kvalitetu života i u produktivnost gospodarstva. Takva perspektiva nije samo prigodna poruka, već imamo konkretne terapijske mogućnosti za kontrolu debljine. Te terapije omogućuju značajan gubitak viška kilograma. Najnovije studije pokazuju da GLP-1 RA lijekovi omogućuju gubitak tjelesne težine od 21 posto, a svaka treća osoba izgubi 25 posto i više svoje tjelesne mase.

Pritom se sastav tijela poboljša jer najveći dio gubitka težine dolazi iz masne mase, a testovi pokazuju očuvanu mišićnu funkciju. No njihov učinak nije ograničen samo na gubitak težine, već i značajno smanjuju rizik od velikih kardiovaskularnih događaja (moždanog i srčanog udara te iznenadne srčane smrti), i to za 20 posto, te istovremeno pokazuju zaštitne učinke na organe kao što su jetra i bubrezi.

To je nevjerojatna promjena u ishodima liječenja debljine u usporedbi sa samo nekoliko godina ranije. Prevencija i liječenje pretilosti donose izravne koristi istovremenim smanjenjem incidencije debljine i troškova kasnijih komplikacija povezanih s debljinom.

Od stigme do sustavne dijagnoze i liječenja

Međutim, puko uključivanje investicijske logike nije dovoljno. Za veliku promjenu važno je ukloniti stigmu oko dijagnosticiranja debljine, posebno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Iznenađujuće je da od procijenjenih oko 734.000 osoba s debljinom u Hrvatskoj samo njih 4 do 5 posto ima postavljenu dijagnozu, a farmakoterapijom se liječi svega oko 2,4 posto.

Nominalno je odgovornost za dijagnozu raspoređena po sustavu, no zbog toga je odgovornost raspršena. Kako bi se promijenili ishodi, dijagnoza mora postati rutina, skrb za pretilost integrirana u primarnu zdravstvenu zaštitu, a pristup terapijama temeljenima na dokazima mora biti osiguran.

Dodatno, nedavno istraživanje tvrtke IQVIA pokazalo je da Hrvati percipiraju uporabu lijekova za pretilost kao ‘varanje’. Ovo je još jedna stigma koju moramo ukloniti kako bi osobe koje žive s pretilošću mogle bez srama potražiti potrebnu medicinsku pomoć koju zaslužuju.

Kombinacija modernih terapijskih pristupa i aktivacije sustava može dovesti do generacijskog poboljšanja zdravlja populacije u Hrvatskoj. Istovremeno može zaštititi zdravlje građana, ojačati ekonomsku produktivnost i postaviti primjer za mnoge druge zemlje koje se suočavaju s istim izazovom.