Ako postoji stvarno mjesto koje izgleda kao da je netko uzeo hobitsku pokrajinu Shire iz Gospodara prstenova, povećao je nekoliko puta i spustio negdje na planet, onda je to okrug Lancaster u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji. Krajolik se sastoji od blagih zelenih brežuljaka koji se valjaju dokle pogled seže, ispresijecanih potocima i manjim rijekama, između kojih se prostiru beskrajna polja kukuruza.

Usred tih polja kukuruza uzdižu se velike bijele štale i silosi te besprijekorno uređene kuće u cvijeću s vrtovima u kojima kao da nijedna travka nije izrasla na pogrešnom mjestu. Uz cestu se prodaju breskve, rajčice i jaja, po lokalnim tržnicama police pucaju pod staklenkama ukiseljenog povrća i pekmeza te pitama, a cijeli kraj njeguje gotovo opsesivan kult dobre hrane i domaćih proizvoda. Neke su kuće toliko slatke, okućnice toliko uredne, a čitav krajolik toliko mekan i skladan da čovjek gotovo očekuje da će se vrata otvoriti i iz kuće istrčati hobit.

A onda iza prvog zavoja ugledate crnu kočiju koju vuče konj i shvatite da Tolkienov ugođaj ovdje nije samo estetski dojam. Biciklom ili kočijom ide se u kupovinu, na posao ili u posjet rodbini, na lokalnoj tržnici prodavačica ponekad još ručno zbraja račun, računala nema na vidiku, a ljudi odjeveni u odjeću kakva se drugdje posljednji put svakodnevno nosila prije više od stoljeća sasvim su običan dio prometa, gospodarstva i života.

Sve se to događa na sat do dva vožnje od Baltimorea i Philadelphije, u blizini New Yorka i Washingtona, usred tehnološki jedne od najnaprednijih zemalja svijeta.

Ljudi koji su odlučili koliko moderniteta žele

Okrug Lancaster, naime, dom je najveće amiške zajednice na svijetu. Prema procjeni koju je iznio Young Center for Anabaptist and Pietist Studies s Elizabethtown Collegea, na širem području Lancastera živi gotovo 45 tisuća Amiša raspoređenih u 267 crkvenih zajednica. Uz njih ondje stanuje, prema procjenama, još toliko menonitskih, moravijskih i drugih zajednica proizašlih iz anabaptističke tradicije.

Zajedničko im je vjersko podrijetlo koje seže do radikalne reformacije u Europi te u povijest doseljavanja njihovih predaka u Pennsylvaniju od 18. stoljeća, privučenih vjerskom slobodom koju im je nudila kolonija Williama Penna, po kojoj je ova savezna država i dobila ime.

Neke su od tih zajednica tijekom vremena prihvatile automobile, električnu energiju i dio tehnologije koju koristi ostatak društva dok druge i dalje žive kao da se industrijska i informacijska revolucija nikada nisu ni dogodile. Vidljiv rezultat tih odluka su kočije, tradicionalna odjeća i farme koje turistima izgledaju kao vremenske kapsule, no njihov mnogo važniji rezultat vidi se u demografiji.

Naime amiške i anabaptističke obitelji u prosjeku imaju petero ili više djece te više od 85 posto te djece ostaje u zajednici kada odraste, a kombinacija visokog fertiliteta i visoke stope zadržavanja članova dovela je do toga da se amiška populacija udvostručuje otprilike svaka dva desetljeća.

Lancaster je zato posebno zanimljiv kao prostor u kojem je nekoliko desetaka tisuća ljudi uspjelo sačuvati način života koji je drugdje nestao i u kojem taj predmoderni aspekt života, usprkos svim silama moderniteta koje ga okružuju, iz generacije u generaciju samo jača.

Prosperitetni republikanski okrug s malo imigranata i puno djece

Okrug u kojem tradicionalne kršćanske sekte čine nešto manje od 20 posto stanovništva donosi i zanimljivu ekonomsku dimenziju. Lancaster danas ima oko 560 tisuća stanovnika i prevelik je, previše urbaniziran i gospodarski previše raznolik da bi ga se moglo svesti na simpatičnu ruralnu zajednicu Amiša.

Poljoprivreda je izrazito važna, ali najveći dio gospodarstva čine proizvodnja i usluge. Medijalni dohodak kućanstva iznosi gotovo 87 tisuća dolara godišnje, što je više od američkog prosjeka od oko 81 tisuće, a stopa siromaštva iznosi tek 7,7 posto, daleko ispod američkog prosjeka.

U nedavno objavljenom izvješću, koje pobraja dvadeset najbrže rastućih nekretninskih tržišta u Americi, čak su dva grada iz ovog okruga. Ljudi ovdje, dakle, ne žive u predmodernom svijetu zato što si moderni svijet ne mogu priuštiti jer je Lancaster prosperitetno područje smješteno usred jedne od najbogatijih regija jedne od najbogatijih zemalja svijeta.

Etničko-imigracijska slika Lancastera još je zanimljivija. Udio stanovništva rođenog izvan Sjedinjenih Država tako iznosi za američke prilike vrlo niskih šest posto. Na javnim mjestima dominantno ste okruženi bijelim stanovništvom, a na starim grobljima prevladavaju njemačka i engleska prezimena.

Istodobno opća stopa fertiliteta u okrugu iznosi 66 rođenja na tisuću žena u fertilnoj dobi, otprilike četvrtinu više od američkog prosjeka. Kada značajan dio nove radne snage stvarate prirodnim putem, potreba za njezinim uvozom iz drugih zemalja bit će manja, pa ne čudi nizak udio stanovnika rođen izvan Amerike. Lancaster je stoga vrlo slikovit primjer razvijenog gospodarstva koje mnogo manje od velikog dijela ostatka Amerike ovisi o međunarodnoj imigraciji da bi održavalo svoju demografsku i ekonomsku bazu.

U tu neobičnu održivost i stabilnost uklapaju se i političke vrijednosti. U Pennsylvaniji, jednoj od najpoznatijih američkih 'ljubičastih' država koja nije ni dominantno republikanska ni demokratska i u kojoj predsjedničke izbore odlučuje nekoliko desetaka tisuća glasova, okrug Lancaster politička je konstanta. Ovaj gotovo pa vječno republikanski okrug od Američkog građanskog rata naovamo podržao je demokratskog predsjedničkog kandidata samo jednom: Lyndona Johnsona 1964. godine, i to sa svega 798 glasova razlike.

Okrug je očekivano konzervativan i vidljivo religiozan čak i kada iz te slike izdvojimo Amiše i druge anabaptističke zajednice koje uglavnom ni ne sudjeluju u političkom životu. Sve to stvara prilično neobičnu sliku za današnji razvijeni svijet: stanovništvo se prirodno obnavlja zahvaljujući visokom fertilitetu dijela populacije, gospodarstvo je prosperitetno, potreba za imigracijom relativno mala, a političke vrijednosti desetljećima stabilne.

Lancaster tako na prvi pogled djeluje kao mjesto koje je uspjelo izbjeći čitav niz problema s kojima se danas bore mnoge razvijene zemlje, uključujući Sjedinjene Države, u kojima se okrug nalazi.

Nemoguće trojstvo moderniteta

U ekonomiji postoje teorijski koncepti poznati kao nemoguća trojstva, odnosno situacije u kojima su tri poželjna cilja međusobno konfliktna pa istodobno možete ostvariti najviše dva. Uz već postojeća trojstva, čini se da svijet ima još jedno novo: nemoguće trojstvo moderniteta koje sugerira da ako razvijena ekonomija ima tri preferencije – visok životni standard, nizak fertilitet i odsutnost imigracije – dugoročno će moći ostvariti najviše dvije.

Modernizacija gotovo svugdje mijenja preferencije oko broja djece i prati je pad fertiliteta, a gospodarstva s malo rođene djece i sve starijim stanovništvom za održavanje rasta, mirovina i zdravstvenog sustava trebaju nove radnike. Ako ih nema dovoljno među domaćim stanovništvom, moraju ih potražiti u drugim zemljama.

Imigracija s vremenom mijenja etničku, religijsku i kulturnu strukturu društva i nailazi na politički otpor, zbog čega njezino ograničavanje postaje sve važnija politička preferencija. No ekonomski rast zahtijeva odgovarajuću ponudu radne snage bilo prirodnom reprodukcijom, bilo imigracijom, pa ćemo se od jednog od tri navedena cilja, na ovaj ili onaj način, morati odreći.

Okrug Lancaster vrlo slikovito pokazuje kako izgleda to nemoguće trojstvo kada izaberete visok životni standard i odsutnost imigracije, a odustanete od niskog fertiliteta koji u pravilu prati modernizaciju društva. Amiši i anabaptisti pritom do petoro ili šestero djece nisu došli zahvaljujući većim dječjim doplatcima, besplatnim vrtićima ili poreznim olakšicama, već zahvaljujući čitavom društvenom sustavu u kojem se brak sklapa relativno rano, gotovo svi se žene i udaju, vjera snažno određuje svakodnevni život, obitelji su velike, a životni izbori uži od onih kojima raspolaže prosječan stanovnik razvijenog svijeta.

Kočija koja prolazi cestom i blagajna bez digitalnog ekrana zato su samo najvidljiviji znakovi mnogo dubljeg društvenog aranžmana koji je uspio sačuvati visok fertilitet jer se odupro dijelu procesa što su nam donijeli životne mogućnosti kojih se većina ne bi željela odreći. U tom je smislu kočija i simbol razloga zbog kojeg Lancaster mnogo manje od ostatka razvijene Amerike treba imigraciju za obnavljanje svoje demografske baze, a time je manje izložen i društvenim i političkim napetostima koje intenzivno useljavanje proizvodi u ostatku SAD-a, Europskoj uniji, a sve više i u Hrvatskoj.

Europa i politička cijena demografske aritmetike

Politička cijena drukčijeg izbora unutar istog nemogućeg trojstva danas se možda najjasnije vidi u Europi. Njemačka desetljećima ima nizak fertilitet i gospodarstvo kojem treba velik broj radnika, pa manjak domaće radne snage nadoknađuje imigracijom, a politička cijena toga očituje se u usponu izrazito antiimigracijskog AfD-a, prema aktualnim anketama najpopularnije njemačke stranke.

Slične reakcije već smo vidjeli u Nizozemskoj, Austriji i drugim europskim zemljama, a u Danskoj su čak i socijaldemokrati usvojili za europsku ljevicu neuobičajeno restriktivan odnos prema imigraciji.

Hrvatska je u vlastito suočavanje s istim trojstvom ušla rekordno brzo: još prije deset godina imali smo visoku nezaposlenost i iseljavanje, a danas uz rekordnu zaposlenost uvozimo radnike iz Nepala, Indije i Filipina jer stanovništvo stari dok su generacije koje ulaze na tržište rada premale da popune sva radna mjesta. Kako njihov broj bude rastao, vrlo će vjerojatno rasti i politički otpor imigraciji. Tada ćemo se morati suočiti s istom demografskom aritmetikom: želimo li uz nizak fertilitet zadržati gospodarski rast i životni standard, radnike koji nedostaju morat ćemo odnekud pronaći, a političko suočavanje s tim izborom vjerojatno će otvoriti novu liniju društvene polarizacije.

Što nam zapravo poručuje kočija na cesti?

I tu se vrijedi vratiti u lankastersku arkadiju, na zelene brežuljke, savršeno uređene farme i onu crnu kočiju koja polako ide cestom dok je automobili obilaze jedan po jedan. Na prvi pogled ona djeluje kao simbol ljudi koje je moderni svijet ostavio iza sebe, no iz demografske perspektive slika izgleda drukčije: Amiši i druge anabaptističke zajednice uspjeli su sačuvati nešto što najrazvijenije zemlje svijeta već desetljećima pokušavaju vratiti – stanovništvo koje samo proizvodi sljedeću generaciju.

Lancaster zbog toga nije recept koji bismo mogli kopirati jer demografska stabilnost tih zajednica počiva na društvenom sustavu koji uključuje snažnu religioznost, velike obitelji, uži raspon životnih izbora te djelomično odricanje od tehnoloških mogućnosti i individualnih sloboda koje su za većinu nas postale sastavni dio kvalitetnog života. Malo je vjerojatno da će stanovnici Zagreba, Berlina ili Amsterdama masovno napustiti moderan način života, kao što zasad nema mnogo dokaza za to da pronatalitetne politike mogu pomiriti taj način života s fertilitetom tradicionalnih društava.

Zato Lancaster možda najbolje služi kao mjesto na kojem se nemoguće trojstvo moderniteta može vidjeti golim okom. Želimo li zadržati visok životni standard i moderan način života koji prati nizak fertilitet, radnike koji nedostaju morat ćemo odnekud pronaći; ako ih ne želimo uvoziti, morat ćemo prihvatiti negativne ekonomske posljedice sve manjeg i starijeg stanovništva, osim ako tehnologija (možda umjetna inteligencija u kombinaciji s robotikom) jednog dana ne uspije nadomjestiti mnogo više ljudskog rada nego što danas može.

Lancaster je krenuo drugim putem i sačuvao visok fertilitet s kulturom i vjerskom orijentacijom koje to omogućuju. On pritom ne pokazuje kako bi ostatak svijeta trebao živjeti, već koliko je teško dobiti sve ono što želi ostatak svijeta. I dok obilazimo kočije na cestama ovog okruga, vrlo je lako pomisliti da su ljudi u njima ostali iza nas. Demografska budućnost razvijenog svijeta sugerira da su barem jedan problem koji je pred nama oni već odavno riješili, samo po cijeni koju mi gotovo sigurno nismo spremni platiti.