Što se tiče osnivanja novih političkih stranaka u Hrvatskoj, pravim je trendom postalo utemeljiti stranku koja u svom nazivu nosi pridjev 'neovisni' te ime i prezime svojih osnivača.

Tako su protekla četiri mjeseca osnovane i registrirane političke stranke Mreža nezavisnih lista, Nezavisna lista Sandre Švaljek, Damir Bajs nezavisna lista, Nezavisna lista boljih, Nezavisna lista mladih za Imotski i Imotsku krajinu, Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović: Neovisni za Hrvatsku te Željko Lacković – Nezavisne liste. Ima tu različitih političkih profila, od bivših ministara i dogradonačelnica do aktualnih župana i saborskih zastupnika. Većina se ovih stranaka ciljano osnivala uoči ovogodišnjih lokalnih izbora radi prepoznatljivosti tijekom kampanje i na glasačkim listićima, a dio njih nakon izbora, potaknut ostvarenim rezultatima.

Među potonjima je i stranka koja u svom nazivu nosi imena dvoje saborskih zastupnika, Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.

Odlikaši koji su izvisili u izvršnoj vlasti 

Oboje su u hrvatski parlament izabrani na prošlogodišnjim izborima preko HDZ-ovih lista, i to Bruna Esih kao nestranačka kandidatkinja, a Zlatko Hasanbegović kao tadašnji potpredsjednik HDZ-a. Na tim je izborima pravo iznenađenje priredila u to vrijeme široj javnosti manje poznata Bruna Esih koja je u I. izbornoj jedinici s 11. mjesta na HDZ-ovoj listi osvojila 16,80 posto preferencijskih glasova te tako ostvarila neusporedivo bolji rezultat od sadašnjeg i bivšeg predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića i Željka Reinera, koji se teško mogu pohvaliti rezultatima od 1,29 posto, odnosno 2,68 posto glasova.

Na parlamentarnim izborima 2016. još je uspješniji, ali i puno poznatiji od Brune Esih bio Zlatko Hasanbegović, bivši HDZ-ov ministar kulture.

On je lani na izborima za Hrvatski sabor u II. izbornoj jedinici na svojoj listi dobio najveći broj preferencijskih glasova, 17,18 posto, više od HDZ-ove eurozastupnice Ivane Maletić te zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića. Kada bi izborni rezultati bili presudni u trasiranju političkih karijera, posebice kad je riječ o izbornim pobjednicima, onda bi Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih zasigurno zauzeli važne položaje u novoj izvršnoj vlasti koju je nakon izbora ponovno sastavio HDZ.

Međutim ni jedno ni drugo nisu se našli među najbližim suradnicima novog predsjednika HDZ-a, a zatim i Vlade Andreja Plenkovića. Ostavši 'tek' saborskim zastupnicima i očito na različitom dijelu političkog spektra unutar HDZ-a od samog premijera, Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih samo su čekali prigodu da se i formalno osamostale kroz novu političku opciju. To su i učinili kandidirajući se na lokalnim izborima u Zagrebu, na kojima je njihova neovisna lista osvojila presudnih pet vijećničkih mjesta i upravo osigurala skupštinsku većinu zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću.

Stranka s najviše političkih spin-offova

Cijena za to nije bila toliko komunalna, koliko ideološka. A to osnivači nove stranke i ne poriču. No je li njihov uspjeh na zagrebačkim izborima, preko kojih će dobiti prigodu provoditi svoje više ideološke, a manje komunalne zamisli, iznimka kada su posrijedi stranke koje su osnovali bivši članovi HDZ-a? Ili će ponoviti put kojim su prošli doslovce svi, više ili niže, pozicionirani HDZ-ovci koji su se u jednom trenutku odlučili odvojiti od matice i osnovati svoje stranke?

HDZ nije samo članstvom najveća hrvatska politička stranka te stranka koja je od početka demokratskog višestranačkog sustava najduže na vlasti u Hrvatskoj, nego i stranka koja je doživjela najveći broj političkih spin-offova, odnosno pokretanje novih političkih opcija od svojih bivših članova, nerijetko pri samom vrhu stranačke hijerarhije.

Uostalom, HDZ je i nastao tako što je 1989. došlo do prekida suradnje između nesuđenih osnivača okupljenih oko Franje Tuđmana i Marka Veselice. Veselica je kasnije osnovao Hrvatsku demokratsku stranku, koja je prvih nekoliko godina figurirala kao najjača oporbena stranka HDZ-u s desnog boka. Prvi veći lom unutar HDZ-a dogodio se odlaskom iz stranke Stjepana Mesića i Josipa Manolića, koji su 1994. pokrenuli Hrvatske nezavisne demokrate, ali bez većeg uspjeha.

U poslijetuđmanovskom razdoblju stranka ostaje bez svog predsjedničkog kandidata na izborima 2000. Mate Granića, koji osniva Demokratski centar, a zatim i bez Ivića Pašalića, koji nakon što je zamalo stao na čelo stranke pokreće Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku. Nesuđeni predsjednik HDZ-a, a sadašnji ministar zdravstva Milan Kujundžić osnovao je 2013. Hrvatsku zoru stranku naroda te zamalo ušao u Europski parlament. Posljednji je slučaj politički vrtuljak Drage Prgometa, koji je prvo napustio HDZ, zatim se uoči izbora priključio Mostu nezavisnih lista, nakon toga osnovao vlastitu političku stranku HRID, a na kraju se vratio u HDZ.

Od Parage do Ruže Tomašić...

Primjeru Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića najbliža je pak neovisna lista sa zagrebačkih lokalnih izbora 2001., koju je predvodio Miroslav Tuđman osvojivši 7,64 posto glasova te tako potvrdivši da upravo u Zagrebu postoji kompaktno biračko tijelo koje će uvijek preferirati koliko-toliko prepoznatljive HDZ-ove disidente, barem jednokratno.

Svi su spomenuti primjeri HDZ-ovih spin-offova danas stvar prošlosti jer su se njihovi osnivači ili politički umirovili ili su se skrušeno vratili matičnoj opciji. Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović izvrsno su iskoristili svoj trenutak te će sljedećih mjeseci ili sljedećih godina, ovisno o izdržljivosti krajnje tanke skupštinske većine u Zagrebu, provoditi svoj politički plan - zasad ograničen na nazive trgova i ulica te kadroviranje i financiranje gradske kulture.

Svoj izborni rezultat temelje na netrpeljivosti dijela izvornog biračkog tijela HDZ-a prema Andreju Plenkoviću i suradnicima te na zauzimanju permanentno nestabilnog dijela političkog spektra u Hrvatskoj, desnije od HDZ-a, koji je od 1990. do danas promijenio niz vodećih i brzogasećih aktera. Pitanje je može li u tom nizu njihova stranka postati iznimkom. Odgovor daje sam HDZ.

Naime HDZ je od prvih izbora 1990. do danas, unatoč svojim različitim liderima, dominantnim politikama i stilovima predstavljanja stranke, bio i ostao ključnom hrvatskom političkom strankom desne polovice političkog spektra.

Čak i kada se dio HDZ-ova biračkog tijela razočarao i pasivizirao, pretendenti zdesna poput stranaka Dobroslava Parage, Ante Đapića, Branimira Glavaša i Ruže Tomašić na kraju su doživjeli neuspjeh.

Buddy-buddy politička opcija

HDZ je organska stranka hrvatske desnice, neovisno o tome vodi li je Franjo Tuđman, Ivo Sanader, Tomislav Karamarko ili Andrej Plenković. Tako je pozicionirana u svijesti hrvatskih birača, bez obzira na kontinuirane unutarnje sukobe.

Stranka Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića svojevrsna je blitz i buddy-buddy politička opcija bez ikakvog komunalnog programa za Grad Zagreb (u čemu nije jedina) te kojoj je politički život udahnuo isključivo Milan Bandić preferirajući u danom trenutku više kratkotrajnog ministra kulture negoli trajnog oskarovca Branka Lustiga. Kad netko shvati da je za hrvatsku kulturu i Hrvatsku općenito neusporedivo važniji producent 'Schindlerove liste', možda bude kasno, ali ne i prekasno za tezu da je Franjo Tuđman u odnosu na Zlatka Hasanbegovića znao kakvu stranku osnovati...    

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.