Neprimjereno je da se službenici Europske komisije usuđuju prozivati državu članicu Europske unije – tako je Ministarstvo pravosuđa munjevitom brzinom reagiralo na izjavu iz ureda Vivane Reding, potpredsjednice EK, prema kojoj Hrvatska svojim manevrima u vezi s primjenom europskog uhidbenog naloga skriva, kako je rečeno, 'nekoliko kriminalaca osumnjičenih za ubojstvo hrvatskih emigranata tijekom komunističkog režima'.

Optužba iz ureda gospođe Reding zaista je preteška i neprimjerena. Ali jednako je neprimjereno kad se Hrvatska, isključivo voljom svog premijera Zorana Milanovića, uporno oglušuje o sasvim opravdanu kritiku da donošenjem zakona, koji je u hrvatskoj javnosti tendenciozno nazvan Lex Perković, krši obaveze preuzete prilikom pristupanja Europskoj uniji. U tome nije bez odgovornosti ni Ministarstvo pravosuđa, koje sada glumi arbitra korektnosti, pa lekcije iz lijepog ponašanja brzopotezno pokušava držati i briselskim 'službenicima'.

Da je pravodobno odgovorilo na pismo gospođe Reding, što je minimum pristojnosti, vjerojatno ni u njenom uredu ne bi zaoštravali retoriku. Uskrata odgovora izraz je uvredljivog bagateliziranja potpredsjednice EK. Hrvatska je Vlada spor s europskim institucijama oko režima primjene europskog uhidbenog naloga sama radikalizirala. Lako je bilo pretpostaviti da će svojim ponašanjem isprovocirati žestok odgovor. Umjesto svilenih diplomatskih, gospođa Reding navukla je boksačke rukavice, pa nekako nije teško pogoditi koga će na koncu na nosilima iznijeti iz ringa.