KOMENTAR VIŠESLAVA RAOSA

Ljevica uzvraća udarac: Što Europa u krizi može naučiti iz francuskih izbora

Iako čak 70 posto birača mlađih od 35 godina nije glasalo, na skupovima Jean-Luca Mélenchona bilo je i pripadnika mlađe generacije

Iako čak 70 posto birača mlađih od 35 godina nije glasalo, na skupovima Jean-Luca Mélenchona bilo je i pripadnika mlađe generacije

Izvor: EPA / Autor: Mohammed Badra

Rezultati parlamentarnih izbora u Francuskoj daju naslutiti da je na pomolu povratak ljevice na Starome kontinentu te će u nadolazeće vrijeme, pogotovo uz očekivano zaoštravanje rasta cijena i troškova života, socijalne i ekonomske teme nanovo promiješati karte stranačkoga natjecanja u Europi

Nakon što je ponovno pobijedio Marine Le Pen u pripetavanju za mjesto francuskoga predsjednika Emmanuel Macron predložio je novi sastav vlade, a ona je sredinom svibnja potvrđena u Nacionalnoj skupštini. Novom premijerkom postala je Élisabeth Borne, dosadašnja ministrica rada, zapošljavanja i ekonomske inkluzije. Nakon Édith Cresson, socijalističke premijerke u doba predsjednika Françoisa Mitterranda, koja je vodila vladu od 1991. do 1992. godine, Borne je druga žena u francuskoj povijesti na ovoj funkciji.

U prošlosti je bila bliska Socijalističkoj stranci, no nije bila članica. Nakon Macronove prve pobjede 2017. ulazi u njegovu Republiku u pokretu!, a 2020. postala je članicom stranke Teritoriji napretka – socijalni reformistički pokret. Radi se o socijalno-liberalnom krilu Socijalističke stranke koje se odvojilo u zasebnu organizaciju te je usko vezano uz Macronovu stranku, što uključuje mogućnost dvostrukoga članstva. Ove nedjelje je u prvome krugu izbora za novi saziv Nacionalne skupštine vlada premijerke Borne stavljena na ozbiljnu provjeru.

Pariški spleen

Premda se izvanjskim promatračima može činiti da su francuski građani predisponirani imati interes za političku participaciju, bode u oči podatak da na ovim izborima čak 70 posto građana mlađih od 35 godina nije glasalo. Izlaznost u prvome krugu iznosila je tek 47,51 posto, što je ustvari nastavak trenda opadanja interesa francuskih birača za skupštinske izbore nakon 2002. godine (tada je izlaznost bila 64,4 u prvome te 60,3 posto u drugome krugu). Od te godine se predsjednički i parlamentarni izbori održavaju s razmakom od tek nekoliko mjeseci, što de facto kohabitaciju čini malo vjerojatnom. Može se pretpostaviti da je sprečavanje mogućnosti kohabitacije, odnosno sprečavanje kontrole predsjednika glasanjem za drugačiju većinu u Narodnoj skupštini jedan od razloga zbog kojih je izlaznost baš tada počela opadati. Pored toga, ovime se francuski birači uklapaju u opći trend krize političkoga predstavništva i slabljenja interesa za izborni proces u Europi, kako u novim, tako i u starim demokracijama.

  • +14
  • +11

Inauguracija francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za drugi mandat

Izvor: EPA / Autor: GONZALO FUENTES / POOL

Višeboj u Heksagonu

Nakon što ponovno (bio je predsjednički kandidat 2012., 2017. te ovoga proljeća) nije postao predsjednik, Jean-Luc Mélenchon stvorio je široku lijevu koaliciju nazvanu NUPES (Novi narodni ekološki i socijalni savez) te pod istim kišobranom ujedinio svoju Nepokorenu Francusku, Komunističku partiju Francuske, Socijalističku stranku i zelenu koaliciju. Emmanuel Macron je pak formirao koaliciju Zajedno, u kojoj su se, pored njegove stranke Republika u pokretu!, našle manje stranke zelene, socijaldemokratske i liberalne orijentacije.

NUPES je prvi krug završio na 26,1 posto glasova, čime je udvostručen rezultat Nepokorene Francuske otprije pet godina. Koalicija Zajedno je pod vodstvom aktualnoga predsjednika Nacionalne skupštine, Richarda Ferranda, osvojila za dlaku manje, 25,9 posto. Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen ostvarilo je povijesnih 18,7 posto, a Republikanci tek 7,9 posto. Le Pen je ustvrdila da je njezina stranka, pojedinačno gledano, najjača opcija u Francuskoj nakon prvoga kruga.

Pojačana kompetitivnost ovih izbora očituje se i u činjenici da je ovogodišnji prvi krug iznjedrio čak osam troboja nasuprot jednome 2017. godine. Radi se, naime, o situaciji u kojoj se tri, umjesto uobičajena dva, kandidata kvalificiraju za drugi krug osvajanjem barem 12,5 posto od ukupnoga broja registriranih birača u nekom okrugu. Slično pravilo primjenjivalo se na izborima 1990. godine u Hrvatskoj, no uz prag od sedam posto.

Budući da je za pobjedu u prvome krugu potrebno osvojiti ne samo 50 posto danih glasova, već i barem 25 posto glasova svih upisanih birača, za sada je razriješen izborni sraz tek u nekoliko izbornih okruga. Tako je NUPES za sada osigurao četiri mandata, a koalicija Zajedno jedan mandat.

Sukladno prethodnim izbornim ciklusima, krajnja desnica je najbolje prošla na sjeveru i sjeveroistoku zemlje, Macronova koalicija na zapadu, a lijeva koalicija u južnim departmanima. Izborni rezultati u Parizu prate godinama ukorijenjenu socioekonomski određenu raspodjelu birača, pa su tako zapadni arondismani dali povjerenje koaliciji Zajedno dok su za NUPES mahom glasali u radničkoklasnim četvrtima u sjevernim i istočnim dijelovima grada, kao i na pariškoj periferiji.

Jean-Luc Mélenchon i njegovi simpatizeri na izbornom skupu

Jean-Luc Mélenchon i njegovi simpatizeri na izbornom skupu

Izvor: EPA / Autor: CHRISTOPHE PETIT TESSON

Širenje područja borbe

Mélenchon je u programskom smislu od nekadašnjega radikalnog lijevog populizma napravio zaokret prema naglašavanju tema koje su prije Trećega puta iz 1990-ih godina bile opća mjesta europske socijaldemokracije. Tako je NUPES iznio zahtjeve za minimalnom plaćom od 1500 eura i nižom dobi umirovljenja (60), kao i fiksiranjem cijene goriva te besplatnim (i organski uzgojenim) obrokom za školarce. Uz to, ističe se ideja o 1063 eura doplatka za mlade kako bi se suzbilo siromaštvo među populacijom u ranim dvadesetima, čije je socijalne probleme posebice razotkrila pandemija koronavirusa. Također, Mélenchon sada više ne govori o napuštanju Europske unije, već o korjenitoj promjeni temeljnih ugovora koji bi trebali sazdati socijalniju i ravnopravniju Uniju.

Premda se može činiti da su se ovi izbori sveli samo na sraz lijevih izazivača i Macronova liberalnog centra, oni su donijeli i prvi istinski parlamentarni uspjeh za Marine Le Pen, čija bi stranka nakon drugoga kruga trebala prvi put imati minimalno 15 zastupnika, što će im omogućiti formiranje kluba zastupnika. Zaoštrena utakmica između ljevice i Macrona mogla bi joj ići na ruku te u konačnici njenom Nacionalnom okupljanju donijeti i više mandata.

  • +36
  • +33

Izbori u Francuskoj

Izvor: EPA / Autor: YOAN VALAT

Nakon objave nedjeljnih rezultata otvorilo se pitanje hoće li Macron u okruzima u kojima će se lijevi kandidati sučeliti s RN-om dati im podršku. Makronisti su podijeljeni oko stvaranja republikanskoga bloka protiv RN-a u drugome krugu te se očekuje da će se od slučaja od slučaja, odnosno od okruga do okruga, različito postaviti prema ideji udruživanja snaga protiv Le Pen. Od 572 okruga, u kojima će se održati drugi krug, u njih 276 sučelit će se Zajedno i NUPES, a u 108 koalicija Zajedno i RN te 61 NUPES i RN. Sukladno tome, može se očekivati da će i ljevica i liberali ipak glavninu fokusa usmjeriti na vlastito odmjeravanje snaga, a ne na sprečavanje Nacionalnog okupljanja. Naposljetku, Mélenchon je također bio odbio dati javnu podršku Macronu u drugome krugu predsjedničkih izbora protiv Le Pen.

Premda je NUPES dobio ukupno više glasova u prvome krugu, na francuskim izborima izraženo je taktičko glasanje u drugome krugu, pri čemu birači često glasaju da bi spriječili neki ishod, podržali najsnažnijega kandidata unutar vlastitoga ideološkog tabora ili se pak pridružili pobjedniku (bandwagoning). Kohabitacija nije posve isključena, no ipak je relativno malo vjerojatna te može očekivati da će iduće nedjelje 19. lipnja Macron ipak zadržati svoju većinu u Nacionalnoj skupštini. Predviđanja o drugome krugu prilično su nezahvalna, no prema projekcijama francuskog Ipsosa objavljenima 10. lipnja, koalicija Zajedno bi naposljetku trebala imati od 275 do 315 mandata dok bi NUPES dobio od 155 do 190, Nacionalno okupljanje od 20 do 45 te koalicija predvođena Republikancima od 30 do 55. Treba napomenuti da je za većinu u Nacionalnoj skupštini potrebno 289 mandata, brojka koja se nalazi u sredini projiciranih rezultata za Macronovu koaliciju.

Pa ipak, rezultati ovih izbora daju naslutiti da je na pomolu povratak ljevice na Starome kontinentu te će u nadolazeće vrijeme, pogotovo uz očekivanje zaoštravanja rasta cijena i troškova života, socijalne i ekonomske teme nanovo promiješati karte stranačkoga natjecanja u Europi.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.