Zoran Milanović doista nema sreće. Ili točnije, ima sreće kao Mađari na autocesti. Evo nema ni tjedan dana kako je na vrata crkve na Markovu trgu zakucao svoje teze o filozofsko-etičkim kriterijama za pristupanje njegovu redu kadli je svom snagom kroz vrata projurio Radimir Čačić pa zakucao Milanovića, a teze raznio na Božje čestice.

A to smo mu upravo predvidjeli u prošlom blogu. Da je moralna distinkcija između slučajne i time ‘etički neutralne’ prometne nesreće Radimira Čačića i voljno, svjesno i s namjerom napisanog, dakle ‘etički opterećenog’ maila Mirele Holy, klizak politički teren. Da bi se dosljedno primjenjujući njegove teze, zbog neke bezazlene etičke gluposti (gledanje pornića na službenom laptopu) mogao okliznuti na još kojemu od svojih ministara. Pa makar koliko ovaj politički i stručno bio kvalitetan. Jer gledanje pornića je ‘voljni’, dakle ‘etički opterećen’ čin.

Ali čak ni na ovom blogu nismo se usudili zamisliti da će se ni tjedan dana poslije otkriti da je u takvoj ‘etički opterećenoj’ situaciji upravo njegov najdraži suradnik, prvi potpredsjednik Vlade, gospodar života i smrti, neba, zemlje i sutrašnjice, ‘etički neutralan’ Radimir Čačić. Upravo onaj zbog kojega su teze napisane i zakucane.

Jer nema toga pornosadržaja koji može biti toliko vulgaran koliko politički vulgaran može biti Čačić. Nema te ‘etički opterećene’ situacije u koju on nije spreman ući. Kako bi, u ovom slučaju na mjesto zamjenika Fonda za zaštitu okoliša, instalirao nekog svog stranačkog druga. Izvjesnog Josipa Jambrača, predsjednika županijske organizacije HNS-a Zagrebačke županije. Pa je od dr. Davora Škrleca, pomoćnika ministrice Mirele Holy i predsjednika Upravnog vijeća Fonda za zaštitu okoliša tražio da izmjeni Statut Fonda kako bi Jambrača mogao zaposliti kao zamjenika direktora. A kad je Škrlec to odbio, uslijedila je dernjava i jasna politička prijetnja:

'Znaš li ti tko sam ja? Ja sam prvi potpredsjednik Vlade i tvoje nije da misliš, nego da izvršavaš moje naredbe!’

Događaj od prije nekoliko mjeseci prepričao je Škrlec, a potvrdila ga je Holy. Bilo je tu navodno još nekih ružnih riječi koje potkrepljuju prijetnju, ali i ovo što je javno objavljeno dovoljno je teksta za uvodnu scenu ‘Kuma IV’. I Škrlec i Holy još su pojasnili da je to bila samo kulminacija višemjesečnih pritisaka na Ministarstvo da se zaposli Jambrač.

Epilog je poznat. Zoran Milanović je zbog onog maila nedavno smijenio Mirelu Holy, a za njom je iz ministarstva otišao i dr. Škrelec. Jedan od rijetkih sveučilišnih znanstvenika koji se primio političke funkcije. Također SDP-ovac. Upravo na današnjoj sjednici Vlada treba prihvatiti njegovu ostavku.

Pa ovom prilikom valja podsjetiti na jasan i nedvosmislen politički kriterij koji je Zoran Milanović postavio pri izricanju presude Mireli Holy:

‘Žao mi je, ali postavili smo određene standarde ponašanja kojih ćemo se držati. Ono što se dogodilo neosporno je – interveniralo se za osobu koja je povezana sa strankom. To ne radimo, to ne dopuštamo i nažalost cijena je ovakva.’

Hoće li takva cijena sad nažalost biti i za Radimira Čačića? Jer se prvi potpredsjednik Vlade savršeno uklopio u oba kriterija koja je na vrata Banskih dvora zakucao njegov nadređeni predsjednik Vlade. I politički s kojim je obrazložio smjenu Mirele Holy i etičko-filozofski s kojim je branio Čačića od prometne nesreće. Jer nesumnjivo je da je izricanje zahtjeva za izmjenu Statuta kako bi se zaposlilo stranačkog kolegu prilično voljan i dobro osmišljen, dakle, da citiramo ZM-a, ‘etički opterećen’ čin.

Nedvosmislena prijetnja koja je zatim uslijedila je pak Čačićev čin dobre volje da se nekomu zagorča život i posao.

Ili ćemo ovih dana čuti neku novu filozofsku misao o različitim etikama? Jer i u ovom slučaju postoje goleme etičke razlike.

Holy je intervenirala kako neka tajnica u HŽ-u ne bi dobila otkaz. Čačić je intervenirao kako bi netko dobio radno mjesto zamjenika direktora.

Tajnica je sa strankom povezana isključivo jer je povezana sa suprugom koji je član stranke. Čačić je intervenirao za stranačkog dužnosnika, predsjednika županijske organizacije HNS-a.

Holy je gotovo skrušeno zamolila, Čačić je otvoreno prijetio. Holy su motivirali prijateljski i ljudski razlozi, Čačića isključivo stranački i interesni.

Tajnica je kvalificirana za svoje radno mjesto, Čačićev pulen nije. Jambrač je strojarski tehničar bez dana iskustva u djelatnostima kojima se bavi Fond. Pa je zato trebalo mijenjati Statut. Kako bi se izbjegao javni natječaj.

Može li gore!? Može. To je Čačič već napravio u agenciji za naftu (HANDA). Promijenjen je Statut kako bi se otkazao ugovor dosadašnjem ravnatelja (što će nas koštati još jedne milijunske otpremnine) a na njegovo mjesto dovelo čelnika splitskog HNS-a, koji naravno takodjer nije ispunjavao uvjete.

Ali ako nekomu nije ni to dovoljno, etičkih razlika ima još.

Holy od svoje intervencije nije dobila ništa osim jednog ‘hvala’, Čačić sa svojom intervencijom želi steći kontrolu nad milijardu i dvjesto milijuna kuna godišnjeg prihoda Fonda za zaštitu okoliša.

Kao što je pokušao zagrabiti i u neke druge ministarske resore gdje se već vrte projekti od po nekoliko stotina milijuna kuna. Jer osim zamjene bandera, On svojih gotovih projekata još nema. Pa je sve izglednije da će se već najesen svojim rezultatima i investicijskim ciklusom prezentirati neki mlađi i mnogo neiskusniji ministri od kojih se to najmanje očekivalo (poljoprivreda, promet). On još uvijek neće imati ništa. A od Njega se najviše očekivalo.
Jer u Njegovoj glavi postoje samo impresivni megalomanski projekti poput vjetroelektrana na moru, Zagreba na Savi ili onoga što mu je oporučno ostavio HDZ. Koji je poznat po svojim brižljivo planiranim investicijama: hidroelektrane u pećinama i termoelektrane kakvih se ni Obrovac ne bi postidio.

Pa je Čačić malo nervozan. A Holy je bila smirena. Jer je čak i ta ‘pankerska aktivistica’ odradila razgovore s nekim stranim investitorima i zainteresirala ih za ulaganja u isplative ekološke projekte (Westinghouse). I čak pripremila izmjenu nekoliko zakona i pravilnika koji trebaju olakšati razvoj i pojednostaviti invisticije.
Dakle, razlike su goleme. Holy je upravo počela pokazivati rezultate svoga rada, Čačić je upravo počeo zapošljavati svoje partijske kolege. Pa bi u zemlji nezaposlenih Zoran Milanović na vrata svoje crkve mogao zakucati novi politički kriterij za spašavanje kardinala Čačića – zapošljavanje je naš prioritet i standard ponašanja.

Ili bi mogao primijeniti svoje etičke postulate. Jer ako filozofski razmislimo, Čačićev izljev gnjeva i prijetnja uopće nisu planirani i ‘etički opeterećeni’ voljni čin. To je više kao neka nenadana situacija na autocesti. Čačić se jednostavno nije nadao da će ga Škrlec odbiti. Pa mu je pala magla na oči. Sreća da ovaj nije bio pred njim nego na telefonu. Inače bi ga pregazio.

Ja se pak samo nadam da za nekoliko dana neću morati pisati blog o nekom Čačićevu mailu. Bilo bi to ipak previše. Previše čak i za Zorana Milanovića.

Ali kako je krenulo, nekako slutim da na nekom serveru već mjesecima čuči jedan mail... Pitam se samo koliko dugo će trebati dok ga netko ne zakuca na vrata Banskih dvora.