SLUČAJ MEDIKOL - ANALIZA NATAŠE ŠKARIČIĆ

Je li moguće da je Hebrang iznenada postao pozitivac?

Andrija Hebrang i Darko Milinović - HDZ-ov sukob titana

Andrija Hebrang i Darko Milinović - HDZ-ov sukob titana

Izvor: Pixsell / Autor: Slavko Midžor

U završnom stadiju raspadanja HDZ je za hrvatsku javnost upriličio još jedan spektakl, aferu Medikol, nazvavši je pompozno najvećom aferom hrvatskog zdravstva, iako se odavno zna da veće afere od načina na koji stranka na vlasti upravlja zdravstvom nema, a da je Medikol samo detalj u tom kaosu

Radi se o priči u medijima staroj barem tri godine koju, međutim, nitko nije razmotrio dulje od tri sekunde, sve dok se – ovo je evidentno - Andrija Hebrang nije dosjetio da time može ugroziti Darka Milinovića: u suprotnome, nikada ovaj skandal ne bi rješavao preko medija, širenjem panike o mnoštvu bespotrebno ozračenih ljudi, nego bi ministra upozorio na potrebu za inspekcijskim nadzorom i tako mu dopustio da on i cijela stranka poantiraju na cijelom slučaju. Tu se nema što dodati.

Slučaj počinje ovako. Nakon nekoliko godina bezuspješnih pokušaja, bivši ugostitelj Ivan Rajković dobio je 2007. godine ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje za pregled pacijenata PET CT uređajem po nerealno visokoj cijeni (devet tisuća kuna), nerealno povoljnim uvjetima najma prostora za svoje poliklinike (mediji spominju da u Vinogradskoj bolnici plaća 500 kuna mjesečno) i potpuni monopol, te se u ove četiri godine toliko obogatio i ekspandirao da danas predstavlja značajan faktor na hrvatskom zdravstvenom tržištu. Rajković je vlasnik čak šest Medikolovih centara, od toga tri u Zagrebu i po jedan u Čakovcu, Rijeci i Splitu, a znamo li da je ozbiljnije počeo s poslom tek sredinom 2005. godine, kad se prvi put smjestio u centar Zagreba, jasno je da nešto ne štima - biznisu s tako ogromnim ulaganjima u najsuvremeniju medicinsku opremu, a tako skupom uslugom na malom i siromašnom tržištu, koji definitivno nije obiteljski (nitko u obitelji Rajković nije radiolog) i treba skupu radnu snagu, potrebno je pravo čudo da se u niti šest godina pretvori u tajkunsko carstvo.

Takvu vrst čuda u Hrvatskoj može stvoriti samo korupcija.

Danas se pokazuje da je Rajković preko HZZO-a od 2007. godine dobio oko 17 tisuća pacijenata, što iznosi vrtoglavih 153 milijuna kuna, pa je posve jasno da je ovaj privatnik sve nedostatke i prepreke u svom zahtjevnom poslovnom pothvatu jednostavno premostio 'usisavajući' ozbiljne novce iz javnog zdravstva.

Ronald Gorsic / CROPIX

Ronald Gorsic / CROPIX

Izvor: Cropix / Autor: Ronald Gorsic / CROPIX

Poliklinika Medikol

Da se radi o neracionalnom i nekontroliranom priljevu javnih financija u privatni sektor, svjedoči i činjenica da je ministar zdravstva Darko Milinović (kao) posve zatečen informacijama i da će tek sada posebno povjerenstvo istražiti je li HZZO plaćao preglede mimo medicinskih i opravdanih indikacija potrebnih za izlaganje ovako skupoj pretrazi. U uređenim sustavima ministar bi kao iz topa ispalio sve podatke, uključujući i rezultate redovitih kontrola poslovanja Medikola koje je HZZO radi plaćenih 153 milijuna kuna trebao redovno provoditi, a možemo se kladiti da nije.

Međutim, druga stvar je ovdje problem.

Prvo, moramo znati da je ovakvo koruptivno miješanje javnog i privatnog u zdravstvenom sustavu obrazac, a ne iznimka i da se Rajković samo poslužio na otvorenoj trpezi.

Kamen temeljac postavio je upravo Hebrang donijevši 1994. godine pravilnik koji je profesorima medicine omogućio usporedni rad u državnim i privatnim zdravstvenim ustanovama bez ikakve kontrole i pravila igre. Prvo, to je potpuno opustošilo javni sektor, pretvorivši ga munjevito u platformu za korupciju i preusmjeravanje pacijenata u privatni sektor, a drugo, liječnici su se toliko navikli na tu vrst komoditeta u radnim obavezama i načinu zarade da su kao klan postali eksteritorijalni, a u sustavu rade što god žele i odbijaju svaku naznaku uvođenja reda u vlastito poslovanje. Do danas, recimo, nijedan ministar ne može riješiti problem dvojne prakse, niti nelegalnog isplaćivanja osobnog dohotka liječnicima koji su u kumulativnom radnom odnosu.

Jedan od najvažnijih među takvima, prof. dr. Ivica Kostović, postavio je 1999. godine obrazac za ovo što se danas otkriva oko Medikola: u sklopu Medicinskog fakulteta u Zagrebu osnovala se kao javna ustanova tvrtka-kćer poliklinika Neuron, za koju se sredstvima Ministarstva znanosti (!) kupuje tada najskuplji uređaj za magnetnu rezonanciju u zemlji, iako taj uređaj uglavnom služi komercijalnim pregledima koje nitko ne kontrolira, jer je ustanova formalno nekomercijalna!

Ta je praksa funkcionirala godinama da bi, iste godine kada je Medikol sklopio ugovor s HZZO-om, Neuron postao središte još gore operacije: Ministarstvo znanosti tada, mimo odluke vlastitog povjerenstva, daje Neuronu 4,2 milijuna kuna za najjači MR u zemlji (snage tri tesle), iako u mišljenju povjerenstva stoji da će aparat biti iskorišten za znanost svega šest posto, dok cijeli iznos godišnje rate za operativni leasing (dva milijuna kuna) daje opet HZZO za dijagnostičke pretrage u Neuronu, tako da je cijela financijska konstrukcija zatvorena. Nitko nikada nije razjasnio kamo i kome odlazi nevjerojatna svota novaca za komercijalne preglede MR-om u toj ustanovi od 1999, pa ni famozni USKOK kojemu je cijela dokumentacija o tom slučaju dostavljena 2007. godine.

Ne zaboravimo da je u ovaj slučaj upetljana hrvatska medicinska elita, uključujući tadašnjeg ministra znanosti (Dragan Primorac, op. a.), a ne neki bivši ugostitelj.

Ronald Gorsic / CROPIX

Ronald Gorsic / CROPIX

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Hrvoje Dominic


Većeslav Bergman, bivši ravnatelj HZZO-a
Hebrangove desne ruke

Ugovore HZZO-a s Neuronom i Medikolom su 2007. godine odobrili tadašnji ministar zdravstva Neven Ljubičić i direktor HZZO-a Većeslav Bergman, obojica desne ruke Andrije Hebranga koji je danas naglasniji u harangi na Medikol i miješanje javnog i privatnog u zdravstvu.

S druge strane, kao napadnuti danas stoji aktualni ministar Darko Milinović koji je u sklopu svog divljanja zdravstvom odobrio prelijevanje HZZO-ovih sredstava u novih 356 privatnih ordinacija u Hrvatskoj, među ostalim i radioloških, dok je istodobno zbog uštede reducirao sredstva državnim bolnicama i izveo nesuvlislu operaciju smanjivanja broja zagrebačkih bolnica. Milinović je, vrijedi istaknuti, za pretrage PET scanom Medikolu godišnje davao 60-ak milijuna kuna, a trima dječjim bolnicama u Zagrebu (Kukuljevićeva, Goljak i Srebrenjak) jednako toliko – to je strašno!

Potpuno je jasno da su svi HDZ-ovi ministri godinama organizirali i usmjeravali zdravstvo prema privatnom interesu svojih zaštićenih skupina, Hebrang prema interesu medicinske elite kojoj je i sam pripadao, a Milinović prema interesu nešto sitnijih medicinskih poduzetnika koji su, dijelom zahvaljujući njemu, okrupnjeli.

Ako se zna da Hebrang i Milinović vode tihi rat još od 2006. godine, kada je Milinović u Saboru napao Hebranga zbog njegovih primjedbi o načinu kupnje CT uređaja u gospićkoj bolnici, te da je osovina Sanader - Milinović prvo izmarginalizirala Hebrangov utjecaj u zdravstvu, da bi danas Hebrang jačao unutar HDZ-a, a Milinović slabio, onda se s pravom može spekulirati o tome da je afera Medikol završna točka obračuna među ovom dvojicom, u trenutku dok cijela zemlja i stranka pucaju po šavovima. To, kao što smo rekli, postaje očigledno time što je Hebrang u bitku 'za javno dobro' krenuo preko medija, a posljedica je da se Milinović od početka brani, tvrdeći da će 'podnijeti ostavku utvrdi li se da su Hebrangove optužbe točne'.

Činjenica da je Hebrang – terminator javnog zdravstva – preko Medikola napao Milinovića, koji je to isto, samo drugim sredstvima, te da se to ima smatrati raščišćavanjem problema u zdravstvu, toliko je jadna i apsurdna da se teško može naći prave riječi.

Isto tako, USKOK koji zahvaljujući tom konfliktu istražuje priču u bitnim dijelovima poznatu i sumnjivu barem tri godine, a zanemaruje Neuron i sve ostale iste situacije u zdravstvu, još jednom pokazuje svoju instrumentaliziranost i nesamostalnost u istragama korupcije.

Dobro je da se Medikol rasvijetli, ali pozadinu i kontekst treba imati na umu, da se slučajno ne pomisli da se sve radi za dobrobit zdravstva i da je Andrija Hebrang postao pozitivac. U ovom slučaju, naročito je ružnu stvar napravio strašeći ljude da su bespotrebno izloženi zračenju i znajući da je to nemoguće raščistiti – na koncu, takvu je mogućnost kao stručnjak trebao spriječiti, umjesto čuvati za obračun s Milinovićem.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi