Ključna pitanja su – hoće li i kada Kina vojnim putem htjeti spojiti ili vratiti, ovisno o interpretaciji, Tajvan matici, hoće li Amerikanci biti spremni braniti Tajvance te što će Rusija napraviti ako krene zapovijed iz Pekinga. Krenimo redom.

Saveznici i partneri

Savezništva na Tihome oceanu, odnosno, šire gledano, u indopacifičkoj regiji, kombinaciji su naslijeđa Hladnog rata te sve snažnijeg rivalstva Washingtona i Pekinga u posljednja dva desetljeća.

Sjedinjene Države izgradile su niz okvira za suradnju, od kojih su neka izrazito dugotrajna te podrazumijevaju blisku vojnu suradnju. Odnosi se to na suradnju Filipina i Amerike, a ona se temelji na sporazumu o međusobnoj obrani iz 1951. godine. Pored toga, postoji sustav kolektivne obrane Japana, Južne Koreje i Sjedinjenih Država, čija je zadnja iteracija potvrđena u Camp Davidu 2023. godine.

Pored toga, postoji stari sporazum ANZUS (Australija, Novi Zeland i Sjedinjene Države), također iz 1951. godine, no odnosi Novoga Zelanda i Amerike zategnuti su od 1980-ih godina zbog novozelandske oštre protunuklearne politike. Godine 2021. stvoren je AUKUS, vojni savez Britanaca, Australaca i Amerikanaca. Naposljetku, sigurnosnu arhitekturu upotpunjuje Quad, četvorka koju čine Australija, Indija, Japan i Sjedinjene Države, s time da Delhi koristi ovaj format da bi držao kineske pretenzije na odstojanju, ali se drži politike vojne neutralnosti te se ne želi svrstavati uz zapadne saveznike. Na sastanke Quada ponekad su pozvani i Južna Koreja, Vijetnam te Novi Zeland.

Članice ASEAN-a, poput Vijetnama i Malezije, žele, baš poput Indije, držati Kineze na odstojanju, no nisu spremne na prebliske odnose s Amerikancima.

Napeti poluotok

Na Korejskom poluotoku uvijek je nadasve 'veselo'. Izolirani sjever je polugladan, no uvijek spreman na vojne provokacije i lansiranje što većih balističkih raketa kojima svima demonstriraju svoje nuklearne sposobnosti. Sjevernokorejski vojnici ratuju po Ukrajini, a bez kineske pomoći cijeli režim bi se odavno urušio. Na jugu laviraju između želje za mirnim ujedinjenjem (Demokratska stranka, lijevi centar) i dizanja ruku od ikakve suradnje s komunističkom braćom preko 38. paralele (Konzervativna stranka, desni centar).

Nedavno smijenjeni predsjednik, koji je pokušao uvesti izvanredno stanje te provocirati napetosti sa sjeverom, ustvari je bježao od kaznene odgovornosti za svoje i suprugine koruptivne radnje. Bilo kako bilo, Južna Koreja je jedna od najjačih ekonomija svijeta, a u slučaju najgorega, može se nadati izravnoj američkoj pomoći. Trenutno izdvajaju 2,32 posto BDP-a za obranu, više od NATO-ovog dosadašnjeg cilja, no Amerikanci su i svojim azijskim saveznicima sugerirali da bi to trebali dići na pet posto.

Otoci u struji

Kinezi grade umjetne otoke nasipavanjem ili 'dorađuju' postojeće otočiće i hridi kako bi povećali teritorijalno more i ojačali svoje zahtjeve u Južnokineskom moru. Tu se posebice ističe otočje Spratly, na koje pravo polažu Kina, Tajvan, Filipini, Vijetnam, Malezija, Brunej i Malezija. Premda su otoci nenaseljeni te nemaju gotovo ikakvog plodnog tla, važni su zbog ribarstva, prirodnog plina te obilnih naslaga guana (ptičji izmet i lešine), izvora za gnojiva na bazi dušika i fosfata.

Osim teritorijalnih prijepora u Južnokineskom moru, postoji spor Japana, Kine i Tajvana oko otočja koje se nalazi između Okinawe i Tajvana, a naziva se otoci Senkaku na japanskom, odnosno Diaoyu (kineski naziv) ili Tiaoyutai (tajvanski naziv). Inače, Japanci su polako, ali sigurno napustili politiku nenaoružavanja te su počeli pokazivati mišiće. Japan od 2011. čak ima i prekomorsku bazu u dalekom Džibutiju da bi se učinkovito borio protiv tamošnje piraterije (Adenski zaljev).

Carstvo sredine

Premda je Kina godinama slijedila politiku mirnog, miroljubivog i mirnodopskog uspona, u posljednje vrijeme sve više zamaha uzima takozvana diplomacija vučjeg ratnika, a koju karakterizira puno agresivniji i odlučniji pristup. Kineski brodovi i zrakoplovi sve češće testiraju živce svojih susjeda. Peking pokušava dezinformacijskim kampanjama na društvenim mrežama unijeti nemir među saveznike, posebice u slučaju Australije i Filipina, te ih tako odvrgnuti od Washingtona. Pored toga, strateškim kreditiranjem i ulaganjem širi svoj utjecaj diljem Azije. Međutim krunski dragulj je Tajvan, tj. ideja o 'povratku matici'.

Kineski vođa Xi Jinping kao poseban cilj vidi povratak Tajvana uoči stote godišnje osnutka Narodnooslobodilačke vojske (PLA), tj. kineskih oružanih snaga. PLA će slaviti svojih sto godina prvog kolovoza 2027. godine, a upravo ta godina je zadnja unutar takozvanog Davidsonova prozora, vremenskog okvira koji je američki admiral Phil Davidson opisao kao vrijeme u kojem će Kina u mornaričkom i svakom drugom vojnom smislu biti dovoljno spremna vojno zauzeti Tajvan.

Strah od 'mandarinizacije' Tajvana

Ne treba očekivati da će Kina doista vojno napasti Tajvan, no relativno je vjerojatna vojna pomorska blokada, kojom bi se uvjetovalo pristajanje Tajvanaca na hongkonški model 'jedna zemlja, dva sustava', premda bi to dugoročno, dakako, značilo 'mandarinizaciju' Tajvana i polako, ali sigurno preuzimanje svih ključnih institucija od propartijskih snaga.

Japanci i Korejci spremni su poštivati svoje vojne obveze prema Amerikancima, a Australci, premda u savezništvu s Amerikom, moraju balansirati odnose s Pekingom zbog prevažnih gospodarskih veza, tj. trgovinske razmjene koja iznosi čak 174 milijarde eura. Premda se Tajvance smatra izrazito bliskima Americi, ona službeno slijedi politiku 'jedne Kine' te nema pravne obveze prema Taipeiju. Pa ipak, teško je očekivati da bi Amerikanci nijemo promatrali blokadu ili invaziju ovog otoka, ključnog za industriju mikročipova.

Idućeg ljeta, 2026. godine, održava se pak Svjetsko nogometno prvenstvo u Kanadi, Sjedinjenim Državama i Meksiku, na kojem neće sudjelovati ni Kina ni Tajvan, što također daje dobru priliku za neprilike na Pacifiku.