KOMENTAR ANTE MIKIĆA

Europski dan sjećanja ili novih podjela

  • Autor: Anto Mikić
  • Zadnja izmjena 03.09.2012 14:11
  • Objavljeno 03.09.2012 u 14:11
Obilježavanje Spomendana na žrtve totalitarnih režima na grobištu Sep u Gornjem Hrašćanu

Obilježavanje Spomendana na žrtve totalitarnih režima na grobištu Sep u Gornjem Hrašćanu

Izvor: Pixsell / Autor: Vjeran Žganec Rogulja

Je li moguće zamisliti Hrvatsku u kojoj dostojanstveni spomendani žrtvama neće biti političko, nego civilizacijsko pitanje? I koja će jednodušno osuditi zločin(e), a svim žrtvama iz svoje bliže i malo dalje prošlosti moći odati dužnu počast i potražiti grob, bez obzira na sve stranačke, nacionalne, vjerske i svjetonazorske razlike?

Jučerašnjim (ne)obilježavanjem Europskoga dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima Hrvatska je još je jednom, po tko zna koji put, pokazala nesposobnost ispravnog suočavanja sa svojom prošlošću. Umjesto da nam, po onoj staroj latinskoj izreci, naša vlastita povijest napokon postane ‘učiteljicom života’, ona nam je i dalje svojevrsni 'kamen smutnje' kojeg nikako da (se) riješimo! Možda bi, stvarno, i bilo najbolje kad bismo, kako se to često zna čuti, tu svoju nesretnu povijest prepustili povjesničarima, a svi se mi napokon prihvatili izgradnje neke ‘svjetlije budućnosti’. No to, naprosto, tako ne ide i neće ići! Jer kao i u slučaju nekih trauma iz čovjekove osobne prošlosti - koje ne nestaju samo zato što ih se pokušava zaboraviti - tako ni nacionalne traume ne mogu biti prevladane sve dok se društvo u kojem su se nekoć dogodile s njima hrabro i odlučno ne suoči. I to, što je možda i najvažnije, ne zbog ‘bolje prošlosti’, nego upravo zbog budućnosti.

Patrik Macek/PIXSELL

Patrik Macek/PIXSELL

Izvor: Pixsell / Autor: Patrik Macek/PIXSELL

Politička predstava

Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima bio je izvrsna prilika da Hrvatska, u tome smislu, napravi barem korak u pravome smjeru. Nadahnut jednom rezolucijom Vijeća Europe – institucije s velikim iskustvom u jačanju demokracije i zaštite ljudskih prava u Europi, a predložio ga je i ustanovio Europski parlament, odnosno Europska unija – kojoj i Hrvatska tako dugo i ustrajno (da li i iskreno?) želi pristupiti; prihvaćen u onim europskim zemljama koje su, baš poput Hrvatske, i same imale tu nesreću da iz prve ruke osjete posljedice obaju najvećih totalitarizama 20. stoljeća – nacizma i komunizma – taj je spomendan školski primjer onoga ‘europskog duha’ što su ga utemeljitelji zajednice europskih naroda imali pred očima kad su krenuli izgrađivati tu ujedinjenu Europu. No jesmo li mi u Hrvatskoj jučer imali priliku osjetiti taj duh, ili barem dašak, istinskog poštivanja žrtava i iskrenog zalaganja za izgradnju međusobnog pomirenja i povjerenja?

Ili je i taj, prošle godine konsenzusom prihvaćeni spomendan, već jučer – kao i toliko toga prije njega u ovoj našoj zemlji - pao kao žrtva politikanstva i nezrelosti hrvatskih političkih struktura. Za to je, dakako, najodgovornija vlast, pa krenimo najprije s njom. Kako ga je obilježila naša vlada? Nikako. Izuzmemo li, dakako, 'propedeutički uvod iz povijesti' koji je, sad bi se već moglo slobodno ustvrditi – u svome prepoznatljivom stilu – na početku redovite Vladine sjednice izrekao njen predsjednik Zoran Milanović. I što nam je (i, još važnije, što je preživjelim žrtvama totalitarističkih režima) u toj svojoj propedeutici Milanović poručio? Koju je poruku uputio? Pa da Vlada taj spomendan neće obilježiti jer bi to, kako je pojasnio, bila ‘politička predstava’! I još nešto: da on ne želi sudjelovati u stvaranju podjela među građanima! No nije li i takav nonšalantni pristup doprinos stvaranju podjela: između onih koji su (kako ćemo kasnije vidjeti) posvuda po Hrvatskoj taj spomendan obilježili i njegove vlade koja to ne želi učiniti? I je li veća predstava mirno i dostojanstveno položiti vijenac na nekom simboličnom mjestu stradanja (kakvih u Hrvatskoj, nažalost, posvuda ima) ili barem uputiti neku suvislu službenu poruku ili je to obilježavanje državnih, zakonom ustanovljenih spomendana držanjem neslužbenih ‘propedeutičkih uvoda iz povijesti’?

Nije se, nadalje, jučer ‘proslavio’ ni Sabor čije je predsjedništvo, da stvar bude gora, prije samo nekoliko mjeseci, nakon što je ukinulo pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, po svom predsjedniku Borisu Špremu najavilo da će se u Hrvatskoj ubuduće aktivnije obilježavati Europski dan sjećanja. No ne samo da se to nije dogodilo, nego Sabor nije pripremio ama baš nikakav program obilježavanja toga spomena, a trenutno predsjedajući Josip Leko, na upite novinara, mogao je tek poručiti da će se ‘netko’ (upravo je tu formulaciju upotrijebio) iz Sabora očitovati priopćenjem. To priopćenje, koje će na kraju potpisati on sam, kao i prigodna poruka predsjednika Ive Josipovića, bilo je sve što je Republika Hrvatska, na nacionalnoj razini, za taj novoustanovljeni spomendan bila spremna poduzeti.

Patrik Macek/PIXSELL

Patrik Macek/PIXSELL

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Admir Buljubašić

Komemoracija u Daksi

Da Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, umjesto dostojanstvene komemoracije žrtvama i doprinosa izgradnji pomirenja, poprimi dodatni politički naboj, pobrinuo se i oporbeni HDZ. Ove su se godine tako, puno odlučnije i predanije negoli prošle (dok su još bili na vlasti), na svim stranačkim razinama rasporedili po brojnim hrvatskim stratištima – od Jasenovca do Dakse. No počesto su poruke koje su odonud upućivali bile više adresirane ‘komunistima i Jugoslavenima na vlasti’, negoli samim žrtvama. Ako bi im se kao olakšavajuću okolnost i moglo uzeti to da im je, kao oporbenoj stranci nekoliko mjeseci pred lokalne izbore, teško odoljeti prigodi da svojim političkim konkurentima ne upute pokoju (od vladajućih tako dobro serviranu) loptu u prazan gol, ipak bi ih trebalo podsjetiti da komemoracije žrtvama baš i nisu najprimjerenija mjesta stranačkoga prepucavanja. Tim više što su i u svojim redovima imali i imaju nemali broj onih koji su i sami bili dijelom aparata komunističkoga režima koji tako zdušno osuđuju.

Skromna, ali narodna komemoracija

No za razliku od svoga (kako vladajućeg, tako i oporbenog) vrha, ona je ‘obična’ Hrvatska, kako se čini, jučerašnji Dan sjećanja obilježila baš u onome duhu u kojem je taj europski spomendan i zamišljen: mirno i dostojanstveno, uz pokoji vijenac i zapaljenu svijeću nad pretpostavljenim (no najčešće još uvijek neistraženim) grobištima ili barem u mislima na nekog svog davno nestalog oca ili djeda. Začudo, tu dolje, ‘na terenu’, različite stranačke i svjetonazorske boje nisu bile preprekom ni za poneku zajedničku komemoraciju. Tako su se, primjerice, kod grobišta u polju Sep kod Gornjeg Hrašćana zajednički našli međimurski župan i čelni čovjek županijskoga SDP-a Ivan Perhoč (koji u svom životopisu ne skriva početak političke karijere ‘u onom režimu’), članovi Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, Matice hrvatske i dvojica lokalnih župnika. A ispred bolnice u Novom Marofu, u dvorištu nekadašnjeg dvorca grofova Erdödyja u kojem je 1945. bio sabirni logor za mnoge koji će potom nestati, zajednički je komemorativni program okupio gradonačelnika Darka Hrenića (HNS), zamjenicu župana Blanku Glavicu-Jačmenica (SDP), predsjednika ogranka Udruge Hrvatski domobran Ivana Štefeca (HSU) i varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka. Kojemu je, da bi slika bila još potpunija, i samome u mjesecu travnju te 1945. u Vukovaru nestao otac i grob mu do danas nije pronađen. Svima njima, kako se čini, jučerašnje komemoracije nisu bile ni ‘politička predstava’ ni povod za međusobna nadmetanja.

Je li, na kraju, moguće zamisliti Hrvatsku koja će jednodušno osuditi sve zločine i zločinačke režime, budno pazeći da se slični više nikad ne dogode, a svim žrtvama iz svoje bliže i malo dalje prošlosti moći odati počast i potražiti grob, bez obzira na sve stranačke, nacionalne, vjerske i svjetonazorske razlike? Je li moguće zamisliti jedan ovakav spomendan koji neće biti političko, nego civilizacijsko pitanje? Ako se, kao građani jedne te iste zemlje, nismo u stanju složiti barem oko toga, kakvu to onda uopće budućnost možemo zajedno graditi?

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi