Sva je sreća da američki predsjednik Donald Trump neprestance politički djeluje te tako aktivira i hrvatske političke aktere jer bi se u protivnom hrvatska politika uglavnom referirala na sve vezano uz pjevača Marka Perkovića Thompsona. Doduše između Trumpa i Thompsona ima određenih poveznica. Obojica su trenutačno usmjerena na nekretnine. Prvi čovjek SAD-a i dalje traži način da, milom ili silom, dođe u posjed Grenlanda, dijela Kraljevine Danske, a prvi čovjek hrvatske koncertne scene nakon obavljenog inspekcijskog nalaza Državnog inspektorata mora u roku od 90 dana ukloniti bespravno izgrađene građevine, konkretno dva ilegalno sagrađena objekta u Čavoglavama.

Grenland kao danski autonomni teritorij te najveći otok na svijetu ima gotovo dva milijuna i 170 tisuća kilometara četvornih, a Thompsonovi objekti koje, sukladno zakonskim odredbama, mora srušiti veličine su 150, odnosno 50 metara četvornih. U pjevačevu slučaju teško može pomoći još glasnije pjevanje njegova hita 'Ako ne znaš što je bilo', kako je to nedavno sugerirao predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković nakon odluke Europske rukometne federacije o zabrani izvođenja Thompsonove pjesme. Državni inspektorat očito zna što je bilo.

Nitko ne zna što će biti

Međutim što bi moglo biti kada je posrijedi nova planetarna Trumpova inicijativa, u koju je uključena i Hrvatska. I koja je ključne hrvatske političke aktere kada je riječ o vanjskoj politici – predsjednika države Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića – potaknula s jedne strane na analizu, a s druge na potrebu da se konzultiraju o tome. Ako ni za što drugo, onda američki predsjednik zaslužuje medalju za mir kada su u pitanju prvi ljudi hrvatske politike jer ih dovodi u situaciju da o konkretnoj inicijativi, posredno ili neposredno, usuglase stavove ili da barem pozorno saslušaju jedan drugoga.

Koliko god se činila još jednom bučno najavljenom te mogućim učincima diskutabilnom akcijom šefa Bijele kuće, inicijativa vezana uz utemeljenje Odbora za mir (engl. Board of Peace) novi je element sve dinamičnije rekonfiguracije međunarodnih odnosa u ovom desetljeću. Reakcije na nju utječu i na zemlje potpisnice njezine Povelje, i na potencijalne potpisnice, i na zemlje koje su je odbile, i na zemlje koje o njoj tek trebaju donijeti odluke. Naravno, i na ostatak svijeta koji Trump nije ni pozvao. U prvom krugu poziva nisu tako ni Srbija, ni Bosna i Hercegovina, ni Danska.

Cijela Europa odbila, mi se još nećkamo

Hrvatska se uz većinu članica Europske unije, kao i sama Europska unija, našla na popisu pozvanih država, odnosno subjekata međunarodnih odnosa koje Trump vidi u ovoj organizaciji kao svojevrsnoj protuteži Ujedinjenim narodima. Paradoks je to da se Odbor za mir formirao temeljem upravo Rezolucije 2803 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, izglasane 17. studenoga 2025. godine kao prijelaznog međunarodnog tijela čija je zadaća upravljanje Pojasom Gaze nakon završetka dvogodišnjeg rata između Izraela i ove palestinske enklave na Sredozemnom moru, kojom je od unutarpalestinskog sukoba 2007. godine upravljao Hamas.

Odbor je, dakle, primarno utemeljen radi rješavanja oružanog sukoba u Gazi, ali ga je američki predsjednik samoinicijativno proširio na misiju održavanja mira diljem svijeta, kako to predviđa njegova Povelja potpisana 22. siječnja ove godine na marginama 56. Svjetskoga gospodarskog foruma u švicarskom Davosu. Trump je de facto doživotni predsjedatelj Odbora, a u Izvršnom odboru nalaze se osobe od njegova povjerenja, poput zeta Jareda Kushnera, poduzetnika Stevea Witkoffa, američkoga državnog tajnika Marca Rubija i bivšega britanskog premijera Tonyja Blaira – koji ipak nije postao visoki povjerenik za Gazu zbog protivljenja dijela arapskih zemalja, već je taj položaj pripao bugarskom političaru i diplomatu Nikolaju Mladenovu. Stoga ne čudi to da je Bugarska, uz Mađarsku, zasad jedina članica Europske unije koja je u Davosu potpisala Povelju Odbora za mir.

Carney naljutio Trumpa

Unatoč Trumpovoj pozivnici, članstvo su u Odboru za mir odbile, među ostalima, Francuska, Njemačka, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Španjolska, Švedska i Slovenija, a Kanadi je američki predsjednik povukao ranije upućenu pozivnicu zbog govora premijera Marka Carneyja u kojem je osudio primjenu sile i zakon jačega u međudržavnim odnosima. Rusija je reagirala pozitivno na Trumpovu inicijativu, ali još nije potpisala pristupanje Odboru. Kina je pak ostala suzdržana te su, uz SAD, među prvih dvadeset potpisnica Povelje zemlje poput Argentine, Armenije, Azerbajdžana, Kazahstana, Kosova, Pakistana, Saudijske Arabije, Turske, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Uzbekistana. Priključenje su najavile i Albanija, Bjelorusija, Egipat te Izrael.

Bez primjerice glavnine Europske unije i Kine, Odbor za mir (p)ostaje dominantno Trumpova vizija uređivanja globalnih odnosa, i to iz kuta američke hemisfere, što potvrđuje i logo nove organizacije na kojem se nalazi SAD sa susjednim zemljama, a sve je dizajnirano u omiljenoj boji američkog predsjednika – zlatnoj. Ovo su na neki način 'Trumpovi izabrani narodi' u odnosu na Ujedinjene narode s trenutačno 193 države članice te Vijeće sigurnosti, u kojem pravo veta imaju njegovih pet stalnih članica: SAD, Rusija, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. Odbor za mir krajnje je personalizirana inačica UN-a s Trumpom kao 'prvim među nejednakima' te svojevrstan elitni klub s obzirom na to da članstvo dulje od tri godine podrazumijeva uplatu od milijardu dolara po članici. Do tri je godine – besplatno.

Hoće li Odbor za mir politički nadživjeti Trumpa?

A upravo za tri godine treba završiti drugi Trumpov predsjednički mandat, jer u studenom 2028. održat će se američki predsjednički izbori. Hoće li Odbor za mir politički nadživjeti svoga tvorca, a on mu trajno može ostati na čelu. I, što je ključno, hoće li se u sljedeće tri godine Odbor etablirati kao organizacija koja će uistinu učinkovito uspostavljati održiv mir u mnogobrojnim konfliktnim zonama svijeta te pritom promicati stabilnost i vladavinu zakona? Američkom se predsjedniku mora priznati da ne stoji prekriženih ruku od prvog dana svoga drugog mandata, ali je jasno i to da je niz njegovih što provedenih, što povučenih odluka uglavnom obilježen generiranjem nestabilnosti, pa i nemira u međunarodnim političkim i ekonomskim odnosima.

Nakon, primjerice, Trumpovih vojnih intervencija u Iranu i Venezueli te i dalje neizvjesnog završetka ruske vojne invazije u Ukrajini, Odbor za mir ne djeluje ništa manje upitno od mogućnosti Ujedinjenih naroda da djeluju u skladu s vlastitom poveljom. Naime primarni je cilj UN-a 'održavati međunarodni mir i sigurnost i u tu svrhu: poduzimati djelotvorne kolektivne mjere radi sprečavanja i otklanjanja prijetnja miru i radi suzbijanja čina agresije ili drugih narušavanja mira te ostvarivati mirnim sredstvima i u skladu s načelima pravde i međunarodnog prava uređenje ili rješenje međunarodnih sporova ili situacija koje bi mogle dovesti do narušavanja mira'. Tako glasi prvi dio članka 1. Povelje UN-a, pri čemu ova univerzalna međunarodna organizacija, unatoč svim problemima i blokadama, i dalje predstavlja cijeli svijet.

Asinkrona Hrvatska

Odbor za mir nema namjeru predstavljati cijeli svijet nego temeljno predstavlja viziju i interese aktualnog stanara Bijele kuće, a on, nasuprot baš svim američkim predsjednicima od Drugoga svjetskog rata do danas, povlači svoju državu u zapadnu hemisferu ciljajući na američku hegemoniju upravo ondje. Rusija i Kina u takvoj bi rekonfiguraciji međunarodnih odnosa imale vlastite sfere hegemonije, a multilateralizam i počivanje međunarodnih odnosa na kakvom-takvom pravu i suradnji zamijenili su oligopoli najjačih svjetskih država te njihovo poimanje prava. Upravo suprotnu viziju svijeta promiču Europska unija i Kanada, država koja je ekspresno udaljena od Odbora za mir. I – što reći na poziv ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu za sudjelovanje u tom odboru, jer radi se o političaru odgovornom za najkrvaviji europski rat u 21. stoljeću.

Gdje je tu Hrvatska sa svojom asinkronom vanjskom politikom, a nju, što Ustav RH izrijekom normira, zajednički oblikuju i provode predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske? Hrvatska očito čeka stav Europske unije o ovom pitanju jer se kao mala zemlja skromnog utjecaja nalazi između čekića i nakovnja: članica je i Unije i NATO-a, a ne želi se zamjeriti ni Bruxellesu ni Washingtonu. Logično bi bilo da se prikloni većini članica Europske unije, ali možda netko kalkulira time da se nađe u Trumpovu odboru makar tri godine jer ionako ništa ne koštaju. Osim vjerodostojnosti. Stoga će Milanovićeva i Plenkovićeva odluka o Odboru za mir biti pravi ispit njihove političke i diplomatske vještine. Ili je lakše i dalje baviti se koncertima.