Uzmimo za primjer hotelski tuš koji jednostavno ne služi onako kao što bi trebao. Naime, čini se da su hoteli previdjeli kako zbunjujući trend polaganog nestajanja tuš vrata sada natapa podove kupaonica i soba, ukoliko su soba i kupaonica spojeni, što je danas čest slučaj u suvremenim, posebno butik hotelima. Takvo nešto nije samo nepraktično i opasno po gosta, već bi vjerojatno moglo dovesti i do strukturalnih problema ili plijesni.

Osim toga, frustrira goste (recimo, kad se vratite oprati zube i pritom smočite noge) i postaje uzrok opasnosti (za svakoga u određenoj dobi, onoga tko nije potpuno sposoban ili je, recimo, popio koju previše).

I dok su tuševi u hotelskim kupaonicama nekada imali zavjese, klizna staklena vrata ili vrata koja se otvaraju prema van, ono što hotelski gosti sada često zatiču jest tuš sa samo poluzakrivljenim staklom ili glava tuša i odvod koji su potpuno otvoreni prema ostatku sobe.

Sve je počelo pojavom takozvanih lifestyle hotela, čiji se dizajn temelji na elegantnim linijama i minimalizmu. Nadalje, zavjese za tuširanje, koje danas nalazimo još tek u nerenoviranim i jeftinijim apartmanima i hotelima, djeluju znatno neuglednije negoli nešto ugrađeno. No, utjecaj se proteže i dalje u prošlost. Naime, trend potječe iz Europe iz davnih 80-ih, gdje su kupaonice u povijesnim nekretninama obično male i nemaju mjesta za pokretna vrata, tako da djelomično staklo na šarkama bolje služi svrsi.

Poluvrata (ili njihovo potpuno odsustvo) služe za mnogo stvari, od kojih je najvažnija ušteda prostora. Mnogi, naime, pokušavaju dizajnirati hotelske sobe ograničenog prostora. Problem predstavlja zakretanje vrata tuš kabine, jer se ona, iz sigurnosnih razloga (ako netko padne u tušu), moraju otvarati prema van. Osim toga, manja vrata daju iluziju veće prostorije i čine ju nešto svjetlijom.

Fizička barijera, koliko god mala bila, također eliminira potrebu za tuš zavjesama, što ujedno poboljšava higijenu. Naime, za razliku od stakla, te zavjese lako hvataju bakterije, dok vrata tuša bez okvira nude manje šanse za nakupljanje plijesni, a i lakše se čiste.

Upravo stoga je nedostatak vrata savršena stvar za hotele i njihovo osoblje. Ali što je s gostima, koji se kližu po cijeloj sobi? Postoji (ili bi trebalo biti) puno malih dizajnerskih trikova koji ih štite, kažu stručnjaci. Hoteli teže ublažiti rizike nudeći neklizajuće površine u tušu, frotirske kupaonske prostirke za izlazak iz tuša, rukohvate ili tuševe bez pragova koji izbjegavaju potrebu za prekoračivanje. Dodatno, nastoje izravnati pod tuša i sobe, ali tako da onaj u tušu ima blagi pad prema odvodu.

Ipak, hotelijeri znaju da mnogi gosti baš i ne mare za izgled ili doživljaj tuševa bez vrata, jer su njihove žalbe upravama hotela brojne (najčešće se radi o gostima iz SAD-a). Naime, mnogim se gostima ne sviđa koncept otvorene kupaonice, jer nedostaje privatnosti, posebno kad je u nju uključen i toalet, što takve hotelske kupaonice čini pogodnima samo za jednu osobu.

No, ne očekujte da će te pritužbe čuti dizajneri, jer sve govori da će se takve kupaonice  podulje zadržati u novijim hotelima. S druge strane, klasičniji hotelski lanci s tradicionalnijom estetikom, vjerojatno će se vratiti dobrim starim vratima.

Starija generacija mnogo više voli tuš vrata. Ako ste u toj kategoriji, u dobrom ste društvu, jer se s vama slažu i stručnjaci. Mnogi od njih, premda su mlađi, u srcu se osjećaju kao 70-godišnjaci i vole vrata na tušu, naravno ukoliko su u skladu sa stilom ostatka sobe.