Posljednjih godina brojne hrvatske kompanije povukle su svoje dionice sa Zagrebačke burze. Dio malih dioničara tada je iskoristio priliku i prodao svoje udjele tijekom postupka povlačenja, no mnogi su ih odlučili zadržati, vjerujući da će im dugoročno donijeti veću vrijednost ili jednostavno nisu reagirali na vrijeme
Nakon prestanka trgovanja na burzi vlasnici takvih dionica često se suočavaju s problemom – njihovi vrijednosni papiri postaju nelikvidni, odnosno teško ih je prodati. To, međutim, ne znači da su bezvrijedni. Ako tvrtka uspješno posluje i ostvaruje dobit, postoje načini na koje vlasnici i dalje mogu unovčiti svoje dionice.
vezane vijesti
Privatna prodaja – najizravniji put do kupca
Najjednostavnija mogućnost je izravna prodaja drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Kupac može biti drugi mali dioničar, većinski vlasnik društva ili investitor zainteresiran za ulazak u vlasničku strukturu. Potencijalnog kupca moguće je pronaći kontaktiranjem sa samom tvrtkom, drugim dioničarima ili preko investitorskih zajednica i specijaliziranih foruma.
Kada se dogovore cijena i ostali uvjeti, sklapa se ugovor o kupoprodaji ili prijenosu dionica. Potpisi ugovornih strana moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika, nakon čega se dokument dostavlja Središnjem klirinškom depozitarnom društvu (SKDD) i ono provodi prijenos vlasništva.
Takva transakcija ima određene troškove: ovjera potpisa kod javnog bilježnika stoji oko 12,50 eura, a SKDD naplaćuje oko 27 eura za prijenos vlasništva. Zbog toga su prilikom manjih transakcija, primjerice do 5000 eura, izvanburzovni troškovi često viši nego pri prodaji na burzi, a u većim transakcijama njihov relativni udio postaje znatno manji.
Za usporedbu, prilikom burzovne trgovine plaća se brokerska provizija te se najčešće kreće između 0,3 i 0,5 posto vrijednosti transakcije.
Brokerske kuće mogu pronaći kupca
Iako dionice više nisu uvrštene na burzu, neke brokerske kuće, poput Hita vrijednosnica, Agram brokera, InterCapitala ili Fime, posreduju u njihovoj prodaji na izvanburzovnom (OTC) tržištu.
Vlasnici mogu brokerskoj kući dati nalog za prodaju, a broker će pokušati pronaći zainteresiranog kupca i povezati dvije strane. Takvu uslugu nude pojedine domaće investicijske kuće koje imaju iskustva s trgovanjem neuvrštenim vrijednosnim papirima.
Kada većinski vlasnik mora otkupiti dionice
Ako je društvo predmet preuzimanja ili je većinski vlasnik povećao svoj udio, manjinski dioničari mogu steći pravo na obvezni otkup svojih dionica.
Poseban slučaj je tzv. squeeze-out ili istiskivanje manjinskih dioničara. Kada jedan dioničar stekne više od 95 posto dionica društva, zakon mu omogućuje da preuzme i preostale dionice uz isplatu primjerene novčane naknade njihovim vlasnicima.
U takvim postupcima dioničari se unaprijed obavještavaju o korporativnoj akciji i načinu ostvarivanja svojih prava. Čak i ako je propušten neki rok tijekom postupka preuzimanja, u pojedinim slučajevima još uvijek postoji mogućnost ostvarivanja zakonom zajamčenih prava.
Što ako tvrtka ode u stečaj?
Najnepovoljniji scenarij za dioničare jest stečaj ili likvidacija društva. U tom slučaju dioničari dolaze na red za isplatu tek nakon što se podmire svi vjerovnici.
U praksi to često znači da za dioničare ne ostane ništa te njihove dionice postanu bezvrijedne. Ipak, ako nakon podmirenja obveza ostane dio imovine, i oni mogu ostvariti određenu isplatu.
Vrijedi pratiti poslovanje tvrtke
Vlasnici dionica koje više ne kotiraju na burzi ne bi trebali pasivno čekati razvoj događaja. Korisno je redovito pratiti poslovanje društva, vlasničke promjene i odluke glavne skupštine.
Dobro je izravno kontaktirati s upravom društva i raspitati se postoji li interes tvrtke ili većinskog vlasnika za otkup dionica radi konsolidacije vlasništva. Također, sudjelovanje na skupštinama dioničara može donijeti vrijedne informacije o mogućoj isplati dividende, planovima za preuzimanje ili eventualnom postupku istiskivanja manjinskih dioničara.
Činjenica da se dionicama više ne trguje na burzi ne znači da su izgubile svaku vrijednost. Njihova prodaja tada jest zahtjevnija i dulje traje nego u slučaju burzovnih dionica, ali mogućnosti i dalje postoje.
Ključ uspješnog unovčavanja je aktivan pristup – pratiti poslovanje društva, održavati kontakt s tvrtkom i, prema potrebi, potražiti pomoć brokera ili stručnjaka za tržište kapitala. Strpljenje i dobra informiranost često mogu biti presudni za uspješnu prodaju dionica koje su nestale s burzovnih ekrana.
