Poznati britanski trgovački lanac Tesco, s godišnjim prihodima od 57 milijardi funti (cca 500 milijardi kuna) i oko sedam tisuća lokacija u nekoliko država diljem svijeta ovih dana objavio je da razmatra prodaju svojeg poslovanja u Tajlandu i Maleziji. Činjenica da jedan od najvećih svjetskih trgovačkih lanaca razmišlja o povlačenju s tržišta na kojem ima više od dvije tisuće trgovina podsjetila je na brojne izazove koje maloprodajni lanci imaju prilikom poslovanja u inozemstvu.

Avantura širenja poslovanja izvan matičnog tržišta svakako ima svoje prednosti. Brz rast pojedinih ekonomija prilika je na koju većini trgovaca porastu zazubice. Takva tržišta često brzo trebaju zadovoljiti novonastalu potražnju, a u taj vakuum relativno agilno mogu uskočiti strani lanci koji imaju dugogodišnje iskustvo, ekspertizu u otvaranju novih lokacija, trgovini, organizaciji dobavljačkih lanaca i odnosima s potrošačima. Uz to nerijetko ide investicijski financijski potencijal velikih kompanija kojim lokalni, manji i nerazvijeni trgovci ne raspolažu.

Širenje na inozemnim tržištima kompanijama daje i bolju šansu da prebrode eventualne teške trenutke u matičnim državama. Dođe li na domaćem tržištu do pada prihoda, dobri poslovni i financijski rezultati u inozemstvu mogu pomoći trgovcima da prežive privremene poteškoće. Prema podacima iz redovitog godišnjeg izvještaja koje sastavlja konzultantska kuća Deloitte, od 250 najvećih svjetskih trgovačkih lanaca njih dvije trećine uz matično tržište posluje na barem još jednom inozemnom. U prosjeku veliki trgovački lanci posluju na desetak stranih tržišta, a na njima ostvaruju oko četvrtine svojih ukupnih prihoda. Ukupni godišnji prihodi 250 najvećih maloprodajnih lanaca kreću se u razini od oko 4,5 bilijuna dolara.

No širenje u inozemstvu uz koristi ima svoje zapreke. Brojni su primjeri toga da su u borbi s lokalnom konkurencijom i običajima stradali i najveći lanci koji redovito imaju najviše resursa na raspolaganju. Walmart, najveći svjetski trgovački lanac s godišnjim prihodima od pola bilijuna dolara, ima oko 11,4 tisuće prodajnih lokacija, od čega je više od polovice izvan matičnog tržišta. Najveći dio nalazi ih se u Latinskoj Americi te u Velikoj Britaniji (gdje posluje pod brendom ASDA).

Iako Walmartu na tim tržištima ide dobro, i on je imao svoje slavne promašaje. Pokušaji širenja u Njemačkoj i Južnoj Koreji, primjerice, završili su neslavno. Američka je korporacija lani za 16 milijardi dolara preuzela većinski vlasnički udio u indijskom internetskom trgovcu Flipkartu kako bi iskoristila priliku na tamošnjem rastućem tržištu. No Walmart se u toj želji namjerio na konkurentski Amazon.com koji također želi povećati svoj udio u Indiji.

Kina se također pokazuje kao vrlo tvrd orah iako bi iskustvo američkog diskontnog lanca Costco, Walmartova oštrog konkurenta u Sjedinjenim Američkim Državama, moglo ukazati na drukčiju situaciju. Costco je ljetos otvorio svoju prvu trgovinu u Šangaju, a navala kupaca bila je tolika da su voditelji poslovnice jednostavno bili prisiljeni privremeno je zatvoriti.

S druge strane, francuski Carrefour, čiji se godišnji prihodi kreću u razini od 85 milijardi eura, ljetos je najavio da će prodati 80 posto vlasništva u svojoj podružnici u Kini koja upravlja s više od 200 trgovina. Carrefour na matičnom francuskom tržištu ima nešto više od pet tisuća dućana, a ukupno u tridesetak zemalja upravlja s njih više od 12 tisuća.

S izazovnog kineskog tržišta svojedobno su se povukli i trgovci elektronikom - američki Best Buy i njemački Media Markt. Slično je prošao i Home Depot, američki lanac trgovina alatom i drugim potrepštinama za 'uradi sam' majstore. Media Markt lani se povukao i s ruskog tržišta, na kojem je imao četrdesetak prodajnih lokacija.

Svi ovi primjeri pokazuju da je širenje i poslovanje maloprodajnih lanaca na inozemnim tržištima nerijetko prilično zahtjevno i da odluke o povlačenju mogu doći i nakon što se uloži puno truda u razvoj lokalne mreže. Tesco se, uz moguće povlačenje iz jugoistočne Azije, u posljednjih desetak godina povukao s američkog, francuskog, turskog, japanskog i južnokorejskog tržišta, a svoje neprofitabilno poslovanje u Kini spojio je s tamošnjom državnom kompanijom. Izvan Britanije, tako, britanski lanac sada drži trgovine samo još u Irskoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj i Mađarskoj.

Izazove širenja na strana tržišta, na kraju, vrlo dobro ilustrira i ovih dana objavljena priča iz domaće Fortenove. Bivšem Agrokoru slovenska je regulatorna agencija prije nekoliko dana privremeno oduzela vlasnička prava iz dionica koje ima u Mercatoru d.d. U srcu priče nalazi se neprijavljena koncentracija koja je nastala prilikom preuzimanja manje slovenske kompanije 2016. godine. Agrokor tada nije prijavio stjecanje, što je bio dužan prema pravilima, zbog čega mu je odrezana kazna od gotovo 54 milijuna eura. Agrokor se žalio na visinu kazne, no slovenska je agencija usprkos nepravomoćnosti odluke Fortenovi oduzela dionice.

Koliko god se možda može činiti da su neke kulture ili potrošačke navike i običaji među pojedinim državama slični, razlike mogu isplivati tek kad se pogleda ispod površine. Walmartov izlet u Njemačku je dobar primjer jer se radi o tržištima koja se svrstavaju u istu grupu razvijenih zapadnih ekonomija, no ta je avantura ipak završila neslavno.

Jednako tako je izazovno i intenzivnije širenje nekih njemačkih diskontnih maloprodajnih lanaca, poput Lidla ili Aldija, na američko tržište posljednjih godina i iako im neki predviđaju uspjeh, drugi tvrde da su razlike u potrošačkim navikama ipak prevelike. Teško je, potvrđuju takve priče, pobjeći od stare istine da visoka potencijalna zarada dolazi samo s visokim rizikom.