Koliko je teško pobijediti tržište, pokazuje i primjer Vuka Vukovića, hrvatskog ekonomista koji svoj matematički model za predviđanje ishoda političkih izbora nije uspio pretvoriti u jednako uspješnu investicijsku strategiju. Slična je sudbina zadesila brojne fondove koji su pokušavali agresivnim strategijama sustavno nadmašiti tržišni prosjek.

Ipak, postoji nekolicina investicijskih kuća i fondova koji su uspjeli ostvariti iznimne prinose u duljim razdobljima. Njihove se strategije pritom znatno razlikuju – od trgovanja koje se oslanja na goleme količine podataka i računalne algoritme do ulaganja temeljenog na makroekonomskim prognozama.

Među najpoznatijim primjerima izdvajaju se Renaissance Technologies, Bridgewater Associates i Citadel.

Renaissance Technologies - kada matematika preuzme trgovanje

Medallion Fund investicijske tvrtke Renaissance Technologies smatra se jednim od najuspješnijih investicijskih fondova u povijesti. Od pokretanja u ožujku 1988. godine ostvarivao je prosječni godišnji prinos od oko 40 posto nakon naknada, a prije naknada prinos je iznosio oko 66 posto godišnje.

Za usporedbu, S&P 500 je u istom razdoblju ostvarivao višestruko nižu prosječnu godišnju stopu prinosa.

Jedna od posebnosti Medalliona jest to što nije riječ o fondu koji pokušava beskonačno povećavati imovinu pod upravljanjem. Kapital je namjerno ograničen na relativno skromnu razinu za fond takve reputacije, a višak dobiti distribuira se ulagačima. Razlog je jednostavan: strategija koja funkcionira s manjim iznosima ne mora nužno funkcionirati i kada bi fond upravljao desecima ili stotinama milijardi dolara.

Njezin temelj čine matematički modeli i računalni algoritmi koji analiziraju goleme količine povijesnih i tržišnih podataka. Za razliku od tradicionalnih investitora koji pokušavaju procijeniti buduću vrijednost neke kompanije, kvantitativni modeli traže male i kratkotrajne nepravilnosti u cijenama dionica, valuta i roba.

Ključ je pritom u brzini i broju transakcija. Modeli mogu generirati velik broj trgovina u vrlo kratkom vremenu, pri čemu nije potrebno da svaka pojedinačna transakcija bude uspješna. Ako strategija dugoročno ima malu, ali statistički stabilnu prednost, velik broj ponavljanja može tu prednost pretvoriti u značajan rezultat.

Upravo je takav pristup jedan od razloga zbog kojih se Medallion smatra jednim od najpoznatijih primjera uspješne primjene matematike i računalne tehnologije u financijama.

Bridgewater - klađenje na veliku ekonomsku sliku

Dok Renaissance traži male obrasce u tržišnim podacima, Bridgewater Associates pristupa tržištu iz potpuno drukčijeg kuta.

Investicijska kuća koju je osnovao Ray Dalio poznata je po svom globalnom makro pristupu. Njezina strategija Pure Alpha pokušava zaraditi predviđanjem kretanja velikih tržišnih kategorija – od valuta i obveznica do dioničkih indeksa – na temelju promjena kamatnih stopa, inflacije, gospodarskog rasta i drugih makroekonomskih pokazatelja.

Umjesto pitanja hoće li, primjerice, određena kompanija ostvariti veću dobit, Bridgewater promatra širu sliku: kamo ide gospodarstvo, kako se mijenja monetarna politika i što bi se zbog toga moglo dogoditi različitim vrstama imovine.

Jedan od temelja takvog pristupa je diversifikacija s obzirom na različite klase imovine i ekonomske scenarije. Ideja je izgraditi portfelj koji nije ovisan o jednom ishodu – primjerice snažnom gospodarskom rastu – nego može funkcionirati u različitim uvjetima, uključujući inflaciju, recesiju ili stagflaciju.

Bridgewater je posljednjih godina dodatno ulagao u automatizaciju i umjetnu inteligenciju te svojim projektom AIA Labs razvija sustave koje u kompaniji opisuju kao svojevrsnog – umjetnog investitora.

Ideja nije samo koristiti umjetnu inteligenciju za pronalaženje statističkih obrazaca u podacima, već je cilj razviti sustave koji mogu modelirati ekonomske odnose i investicijsko odlučivanje, ali uz mnogo veću brzinu i kapacitet obrade podataka nego što ih može imati ljudski analitičar.

Citadel - više strategija, jedan cilj

Ako je Renaissance primjer kvantitativnog pristupa, a Bridgewater globalnog makro ulaganja, Citadel predstavlja treći model: kombinaciju različitih investicijskih strategija u jednoj kompaniji.

Citadel, investicijska kompanija koju je osnovao Ken Griffin, posljednjih godina jedan je od najpoznatijih predstavnika moderne, tehnološki napredne hedge fond industrije. U 2022. godini Citadel Wellington ostvario je rekordnu dobit od oko 16 milijardi dolara za ulagače, prema procjenama industrijskih izvora.

Za razliku od fonda koji se oslanja na jednu dominantnu investicijsku ideju, Citadel okuplja više timova i strategija, a one uključuju fundamentalno ulaganje u dionice, kvantitativno i trgovanje obveznicama te drugim instrumentima s fiksnim prinosom, robama i energentima.

Takav model omogućuje kompaniji da usmjerava kapital prema strategijama koje u određenom trenutku imaju najbolje prilike, no to istodobno zahtijeva vrlo sofisticiran sustav upravljanja rizikom.

Citadel velik dio tog procesa temelji na tehnologiji te njegovi sustavi prate desetke tisuća financijskih instrumenata i kontinuirano analiziraju izloženost portfelja različitim tržišnim šokovima.

Kompanija koristi i velik broj stres-testova kojima simulira potencijalne scenarije – od gospodarskih i geopolitičkih kriza do naglih poremećaja na financijskim tržištima. Cilj je utvrditi kako bi se portfelj ponašao u situacijama koje se možda još nisu dogodile, ali bi mogle imati ozbiljne posljedice.

U hedge fond industriji, naime, nije dovoljno znati kako zaraditi kada stvari idu prema planu. Jednako je važno znati koliko se može izgubiti kada plan zakaže.

Ni najbolji fondovi nisu nepobjedivi

Povijest hedge fondova istodobno pokazuje koliko su visoki prinosi često povezani s visokim rizicima.

Jedan od najpoznatijih primjera je Long-Term Capital Management (LTCM), fond koji je okupio neke od najbriljantnijih financijskih stručnjaka svoga vremena, uključujući dobitnike Nobelove nagrade za ekonomiju. Nakon nekoliko vrlo uspješnih godina, 1998. se našao u ozbiljnim problemima jer su tržišni poremećaji povezani s ruskom financijskom krizom krenuli protiv njegovih pozicija.

Zbog visoke razine financijske poluge i velikih izloženosti gubici su se brzo povećavali, a situacija je postala toliko ozbiljna da je američka središnja banka koordinirala intervenciju velikih financijskih institucija kako bi se spriječilo nekontrolirano rasplitanje pozicija fonda i mogući širi poremećaji na financijskim tržištima.

Pouka LTCM-a i sličnih slučajeva jednostavna je: čak ni izvanredni povijesni rezultati nisu jamstvo budućih prinosa.

Što iz svega toga može naučiti prosječan ulagač?

Priče o Medallionu, Bridgewateru i Citadelu mogu zvučati kao dokaz da se tržište može sustavno 'pobijediti'. No iza njihovih rezultata stoje deseci godina razvoja modela, milijarde dolara kapitala, vrhunski matematičari i programeri, sofisticirana infrastruktura te sustavi upravljanja rizikom koji su nedostupni prosječnom ulagaču.

Pritom treba imati na umu i važnu činjenicu: uspjeh određene strategije u prošlosti ne znači da će ona jednako funkcionirati i u budućnosti. Tržišta se mijenjaju, konkurencija kopira uspješne metode, a strategije mogu izgubiti svoju prednost.

Zato iznimni rezultati najvećih hedge fondova nisu toliko jednostavan recept za brzo bogaćenje koliko ilustracija toga da je teško ostvarivati natprosječne prinose tijekom duljeg razdoblja.

U svijetu ulaganja možda je upravo upravljanje rizikom najvažniji dio priče. Jer nije dovoljno znati kako zaraditi kada sve ide prema planu – potrebno je preživjeti i trenutak u kojem tržište učini upravo ono suprotno.