Vijest o uhićenju hrvatskog ekonomista Vuka Vukovića u SAD-u zbog sumnje na prijevaru s vrijednosnim papirima izazvala je iznenađenje u hrvatskoj javnosti. Ne samo zbog uhićenja, već i zato što je o tome javnost obavijestila - HANFA

Upravo je HANFA objavila da su nadležna tijela u Sjedinjenim Državama uhitila Vukovića, osnivača društva Oraclum Capital LLC te glavnog izvršnog i investicijskog direktora fonda ORCA BASON, zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela prijevare s vrijednosnim papirima i prijevare putem elektroničkih komunikacija.

Iako je Vuković uhićen, ispitan i pušten na slobodu, uz mjeru da se ne smije udaljavati iz New Yorka, ono što je u javnosti izazvalo veliko zanimanje sama su djela koja mu se stavljaju na teret.

Za pojašnjenje tih pojmova, ali i samog slučaja zamolili smo pravnog stručnjaka Aleksandra Maršavelskog, izvanrednog profesora na Katedri za kazneno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, s velikim međunarodnim iskustvom jer je magistrirao pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta Yale, pa poznaje i američki pravni sustav.

Prije svega, zanimalo nas je što u američkom pravnom sustavu znači securities fraud (prijevara s vrijednosnim papirima, op.a.), a što wire fraud (prijevara putem elektroničkih komunikacija, op.a.), za što se tereti Vukovića.

Blockburger test

'U američkom pravu securities fraud (prijevara s vrijednosnim papirima) kazneno je djelo usmjereno protiv integriteta tržišta kapitala, a obuhvaća obmanu, manipulaciju, lažno prikazivanje ili prikrivanje materijalnih činjenica u vezi s kupnjom ili prodajom vrijednosnih papira. U ovom slučaju optužbe se odnose na slanje neistinitih izvještaja o prinosima i vrijednosti imovine ulagačima. S druge strane, wire fraud (elektronička prijevara) mnogo je šire koncipirano kazneno djelo. Za njega tužiteljstvo mora dokazati postojanje sheme za prijevaru te korištenje međudržavnih elektroničkih telekomunikacija (što uključuje e-mail, internet i telefon) u svrhu ostvarivanja te prijevare', pojašnjava prof. Maršavelski.

Znači, radi se o istom činjeničnom ponašanju, ali se ono kvalificira kroz dva kaznena djela. Kako to?

'Iako američki ustav zabranjuje dvostruko kažnjavanje za isto djelo, u pravosudnoj praksi raširena je primjena pravila poznatog kao Blockburger test. Prema tom pravnom standardu, isto činjenično ponašanje može biti osnova za dva odvojena kaznena djela ako svaki od tih propisa zahtijeva dokazivanje barem jednog elementa koji onaj drugi ne zahtijeva. Da bi se dokazao wire fraud, nužno je korištenje elektroničke komunikacije (što nije element prijevare s vrijednosnim papirima), a securities fraud nužno zahtijeva vezu s vrijednosnim papirima (što nije element za elektroničku prijevaru). Zbog toga američki tužitelji mogu kumulirati optužbe i tako pritišću okrivljenike da priznaju jedno od kaznenih djela kako bi se nagodili za manju kaznu i izbjegli suđenje pred porotom. Suđenja pred porotom koja gledamo u američkim filmovima odavno su rijetkost jer se svi radije nagode', ističe naš sugovornik.

Zasad je u slučaju Vuković riječ o kaznenoj prijavi (engl. criminal complaint), što je, ističe prof. Maršavelski, inicijalni instrument temeljen na relativno niskom standardu dokazivanja, ali je dovoljan za uhićenje.

'Pravno gledano, to je izuzetno važno i predstavlja srž temeljnih ljudskih prava u kaznenom postupku. Sve što stoji u tom dokumentu isključivo su navodi i optužbe tužiteljstva. Sukladno američkom pravu, kao i našem, osumnjičenik uživa potpunu presumpciju nevinosti sve dok i ako se njegova krivnja ne dokaže izvan svake razumne sumnje pred sudom', naglašava profesor.

Zasad se zna da je Vuković nakon ispitivanja pušten na slobodu uz zabranu napuštanja New Yorka. Što to točno znači za nastavak slučaja?

'Kada federalni sudac odlučuje o pritvoru, dužan je izreći najmanje restriktivne mjere koje će osigurati da optuženik ne pobjegne i da ne predstavlja opasnost. Puštanje uz jamčevinu od 200.000 dolara i zabranu napuštanja južnog okruga New Yorka rutinska je mjera opreza, naročito za osumnjičenike koji imaju čvrste međunarodne veze i strano državljanstvo. Time se prevenira situacija u kojoj bi osumnjičenik napustio SAD i tako otežao ili onemogućio nastavak postupka, a obično uključuje i oduzimanje putovnice', pojašnjava profesor Maršavelski.

Možemo li to preslikati na naš pravni sustav?

'Kada bismo ovo preslikali u hrvatski Kazneni zakon, prema javno dostupnim činjenicama, najsrodnije kvalifikacije bila bi kaznena djela zlouporabe tržišta kapitala (čl. 260.) i prijevare u gospodarskom poslovanju (članak 246. KZ-a). Budući da se radi o višemilijunskim iznosima, radilo bi se o kvalificiranom (težem) obliku tih djela jer je nastupila znatna imovinska šteta, odnosno imovinska šteta velikih razmjera, za što je kod nas zapriječena kazna zatvora od jedne do osam (za čl. 260.), odnosno do deset godina (za čl. 246.)', ističe naš sugovornik.

S obzirom na to da Vukoviću prijeti kazna i do 20 godina zatvora, zanimalo nas je kakve su šanse da se to i dogodi. Što kaže praksa, a što teorija?

'Teorijske, zakonom maksimalno zapriječene kazne od po 20 godina za ova djela često zvuče drakonski, no praksa federalnih sudova bitno je drugačija. Stvarne kazne određuju se matematičkim izračunom prema smjernicama za odmjeravanje kazne (engl. sentencing guidelines), gdje ključnu ulogu igra iznos prouzročene imovinske štete. Statistički podaci Američke komisije za odmjeravanje kazni pokazuju da za gospodarski kriminalitet prosječna izrečena kazna u SAD-u danas iznosi približno dvije godine, ali su zato novčane kazne jako visoke. One se smanjuju ako okrivljenik nije ranije osuđivan i ako rano sklopi sporazum o priznanju krivnje', ističe profesor Maršavelski.

Loptica je, kako bi se laički reklo, sad na strani tužitelja te moraju pronaći dokaze za ono što je navedeno u kaznenoj prijavi.

'Tužiteljstvo ima teret dokazati namjeru prijevare ulagača. Zatim moraju dokazati element materijalnosti, odnosno da su prikazani lažni podaci o prinosima bili od ključne važnosti za donošenje odluka investitora. Također se mora dokazati da se o podacima komuniciralo međudržavnim kanalima i da je to bilo u vezi s prodajom vrijednosnih papira. Pritom je dovoljno dokazati da je okrivljenik s namjerom sudjelovao u distribuciji neistinitih izjava, čak i ako ih sam nije izradio, kako bi bio proglašen krivim za prijevaru', napominje naš sugovornik.

Zanimalo nas je i to mogu li hrvatski ulagači zasebno tražiti povrat novca ili naknadu štete, osobito jer su neki ulagali značajna sredstva u spomenute fondove.

'Mogu, ali upozorio bih da je put pokretanja samostalne građanske parnice u SAD-u iznimno težak, skup i neizvjestan. Ne bih se usudio iznijeti neku konkretnu prognozu o tome jer pitanje naknade štete nije dio moje uže specijalnosti', naglasio je na kraju profesor Maršavelski.