'Ne znam tko su sve glavni dioničari Varteksa, odnosno tko je iza skrbničkog računa. Naravno da je važno da se to zna u slučaju davanja potpora. Naime, država bi u svakom slučaju, prije nego što krene nešto ozbiljnije pomoći, trebala znati o čemu se tu radi. Ako ni zbog čega drugog, onda da odagna sumnje koje u javnosti pobuđuje sadašnje stanje', rekao je u ekskluzivnom razgovoru za tportal Borislav Škegro, bivši ministar financija i jedan od osnivača fonda Questus
'Varteks je formalno privatna tvrtka, što je činjenica, ali budući da je od velikog značaja za grad Varaždin s obzirom na veličinu, broj zaposlenih, tradiciju i drugo, može se govoriti o tzv. company townu, odnosno kompaniji koja dominira u jednom gradu. Ovaj termin, doduše, možda toliko na vrijedi za Varteks i Varaždin, ali zato sasvim sigurno vrijedi za Koprivnicu zbog Podravke. Zbog toga kada takve, uvjetno rečeno gradske tvrtke dođu u velike probleme, onda se tu mogu primjenjivati drukčija rješenja nego u nekoj drugoj manjoj i manje poznatoj privatnoj tvrtki. Međutim, što se tiče potpora tekstilnim poduzećima, vjerojatno će dobiti kratkoročne pomoći za restrukturiranje ili zbrinjavanje viškova, ako postoje, a vjerojatno u dijelu Varteksa postoje tehnološki viškovi. I to je praktički sve', upozorava Borislav Škegro, član novoosnovanog gospodarskog savjeta Vlade, u kojem još sjede ekonomisti Sandra Švaljek i Željko Lovrinčević
Umjetnost je, kako dodaje, održati kompaniju koja iz godine u godinu ima gubitke, u većem ili manjem obujmu.
'Problem je Varteksa, tvrtki o kojoj znam puno više nego o drugim jer sam u njoj radio dvije godine, taj što je fizičku produktivnost u konfekciji, dakle šivanju, dotjerao praktički do savršenstva i tu više nema velikog prostora. Tivar, proizvodnja tkanina, druga je stvar, jer je kapitalno intenzivna industrija. Doduše, bilo je tu prije desetak godina ulaganja, kupljeni su novi strojevi, ali problem Tivara je taj što je, uz neke druge stvari, preveliki za Varteksovu potrošnju štofova. To se godinama znalo pa se nije išlo u to jer su tu zaposlenici, grad i što će reći ljudi, pojašnjava Škegro koji se slaže da je Varteks na određeni način bio socijalna ustanova.
To što se kompanija održala, posljedica je bila nekih dobrih okolnosti koje su s godinama počele nestajati.
'Kada sam radio u Varteksu, a bilo je to 2001. i 2002, Varteksova bilanca je izgledala, grubo rečeno, ovako: Levis je napravio godišnje 25 milijuna kuna dobiti, konfekcija je bila na nuli, a Tivar je imao 25 milijuna kuna gubitka. Tako je cijeli Varteks bio na nuli. Veći problemi su počeli kada se u Novom Marofu prestajalo šivati za Levis, i to bez obzira na to što je novomarofski pogon godinama bio najbolji ili među najboljim u svijetu. Nažalost, u globaliziranom svijetu je surovo: ako netko može dobiti uslugu 20-30 posto jeftinije negdje drugdje, tamo će i otići. I gotovo', upozorava Škegro.
Usprkos svemu tome, mišljenja je da postoji budućnost za varaždinsku tvrtku, ali ne takvu kakva je danas.
'Neki dijelovi Varteksa sasvim sigurno imaju nekakvu budućnost. Jedan dio bi se morao specijalizirati za robne marke, drugi dio bi morao raditi u visokokvalitetnom lohnu, treći dio bi sasvim sigurno morao promijeniti djelatnost. Pa što god to bilo, ne znam, slikovito rečeno, umjesto šivanja npr. slaganje čipova… Ne smije se biti zarobljenik toga da je u Varteksu nekada radilo 11 tisuća ljudi i tome slično. Tako je nekada bilo i tako se nekada moglo, ali danas više ne ide, jer tržište to jednostavno više ne priznaje', smatra Škegro, dodajući da to govori načelno, budući da ne zna što se u kompaniji zbiva u zadnje vrijeme.
Na pitanje u kojoj mjeri je za stanje u kojem se našla kompanija odgovorna uprava, koja pak uglavnom proziva državu zbog izostanka adekvatnih potpora, bivši djelatnik varaždinskog tekstilnog poduzeća daje kratak odgovor.
'Po definiciji uprave su uvijek odgovorne za dobro i za zlo, pa tako i u takozvanim gradskim tvrtkama. Pitanje je, naravno, koliko su mogle više napraviti uz postojeća ograničenje o kojima sam pričao', zaključuje Škegro.
