Od 1. siječnja sljedeće godine svi poduzetnici u sustavu PDV-a morat će poslovati putem elektroničkih računa. Tu obvezu će godinu dana kasnije morati ispuniti i svi ostali. Pripreme za ovu značajnu promjenu su već počele, a država je već polako uređuje sustav.

Jedan od prvih koraka je popis ovlaštenih informacijskih posrednika. Riječ je o tvrtkama koje su zadovoljile sve kriterije uvjetovane Zakonom o fiskalizaciji, kako bi mogle od poduzetnika zaprimati i prosljeđivati dalje e-račune te ujedno biti i njihov MPS, odnosno metapodatkovni sustav unutar kojeg su vidljivi podaci o primateljima, ali i arhiva svih računa u posljednjih šest godina.

No, što je više informacijskih posrednika, a trenutno ih je na popisu Porezne uprave 22, to je sve više problema, međusobnih optužbi i upiranja prstom na sve strane. Tako je poduzetnik Hrvoje Bujas opleo po FINA-i, ali i Hrvatskoj pošti zbog toga što imaju sustave koji odgovaraju potrebama fiskalizacije 2.0. FINA je navedena na popisu posrednika Porezne uprave, no Hrvatska pošta, niti njen servis Sveračun još uvijek nisu na popisu.

"Neka mi netko objasni, kako je moguće da u nametnutu fiskalizaciju 2.0, aktivno, jako i žestoko ulaze i Financijska agencija (FINA) i Hrvatska pošta; državna agencija koja nikome ne treba kraj banaka i nigdje ne postoji u EU i državna tvrtka za dostavu? Na tom 'porezu za budale', i na tržištu gdje postoji bar 10-ak respektabilnih privatnih tvrtki, ulaze i oni, kao doista nelojalna konkurencija, sa državnim novcem i bazama za koje je diskutabilno da li uopće smiju koristiti", tvrdi Bujas upućujući svoja pitanja Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN).

Nezadovoljstvo na rastućem tržištu

Kako se situacija na tržištu komplicira, tako se javlja sve više nezadovoljstva. Marko Emer je još 2012. godine osnovao tvrtku Elektronički računi, koja je u međuvremenu postala dio norveške korporacije Visma. Kaže kako je upravo on, uz Finu prvi počeo nuditi usluge kakve su sad propisane, još u doba kad o e-računima nitko nije razmišljao.

"Mi smo krajem 2012. a FINA od 2015. godine izgradili apsolutno povjerenje u tržište e-računa i u uslugu informacijskog posrednika. Je li FINA već tada trebala biti na tržištu ili neka druga državna firma - o tom potom", ustvrdio je Emer.

Uostalom Zakonom o fiskalizaciji, informacijski se posrednici definiraju kao je pravne ili fizičke osobe kojima je dodijeljen OIB i koji pružaju usluge izdavanja i primanja eRačuna te pratećih isprava drugima i fiskalizacije eRačuna, a može pružati usluge eIzvještavanja i/ili metapodatkovnih servisa drugima. Dakle, nigdje ne piše da tvrtka koja ima status informacijskih posrednika mora biti isključivo državna ili privatna, domaća ili inozemna. Bitno je samo da ima hrvatski OIB.

Inače, Emerova tvrtka, putem servisa mer, mjesečno već sada prenosi dva milijuna e-računa. Emer navodi da je procijenjena godišnja vrijednost svih računa koji prođu kroz njegove sustave veća od četiri milijarde eura. S obvezom uvođenja e-računa za ukupno 330.000 poslovnih subjekata, prema njegovim procjenama, broj e-računa bi se mogao povećati na 10 do 15 milijuna, a njihova vrijednost bi se mjerila u desecima milijardi eura.

Pogodovanje državnim tvrtkama?

Na društvenim mrežama i forumima, u grupama koje se bave računovodstvenim pitanjima nerijetke su optužbe da se donošenjem Zakona o fiskalizaciji i njegovih novih odredbi zapravo pogoduje pojedinim kompanijama. Ovdje treba podsjetiti da su e-računi obvezni u javnoj nabavi još od 2019. godine te da bi širenje takve usluge na praktički cijelo tržište podložno PDV-u, prema nekoj zdravoj poslovnoj logici, trebalo umanjiti šanse za pogodovanje. Mnogi ne misle tako, no Emer se ne slaže s njima.

"Svi računi će morati biti e-računi u cijeloj Europskoj uniji do 2030. godine. Hrvatska nije prva, ali nije ni zadnja, čak je u prvoj polovici. Obvezan e-račun se uvodi zbog kontinuiranog poreznog izvještavanja. To je praksa koja je dobra, koja će donijeti digitalizaciju hrvatskom gospodarstvu, natjerati srednje i veće tvrtke u smjeru kompletne digitalizacije, koja će učiniti gospodarstvo otpornim, kvalitetnim, brže prilagodljivim, modernim.

To su apsolutno svi benefiti koji nam trebaju, no njih nitko ne vidi. Moramo biti svjesni da obveza obuhvaća cijeli tržište, a gro tržišta je zapravo vrlo needucirano. Rekao bih da su tu informacijski posrednici, takoreći, kolateralni sretnici, jer, eto, mi smo u toj industriji pa će ta industrija sada narasti. I onda iz toga proizlazi pitanje pogoduje li se tu nekome", ustvrdio je Emer dodajući da većina posrednika uopće ne naplaćuje zaprimanje računa.

Važne stvari se prešućuju

On, uz to, upozorava na dvije znatno važnije stvari koje nadilaze rasprave na forumima. Prva se tiče toga da svi obveznici PDV-a do 1. siječnja putem sustava Porezne uprave moraju odabrati svog informacijskog posrednika za izdavanje i zaprimanje računa. Pritom za svaku od tih aktivnosti mogu odabrati različitog posrednika. Emer, naime, upozorava da je dosad to učinilo tek 46.000 obveznika PDV-a zbog čega strahuje da će u posljednjim danima ove i početkom sljedeće godine doći do zagušenja ne samo sustava, već i kapaciteta informacijskih posrednika.

Drugi su problem sami informacijski posrednici, odnosno jamstva koja su dužni položiti po pitanju poslovne i informacijske sigurnosti. Država je propisala način na koji se testiraju ti uvjeti, no mnogima je sporno to što se, primjerice, ugovaranje police profesionalne odgovornosti i cyber osiguranja, kojom bi se pokrila eventualna šteta uzrokovana curenjem, krađom ili neovlaštenim preusmjeravanjem podataka na drugog posrednika promjenom otvorenih kodova, što je isto jedna od mogućnosti, koja ujedno predstavlja i krađu intelektualnog vlasništva, niti ne spominje.

U zakonu jasno stoji da informacijski posrednici odgovaraju samo za ispravnost programskog rješenja, a porezni obveznici, odnosno tvrtke koje su dužne izdavati i primati e-račune su moraju voditi računa upravo o te dvije stvari. Pritom je država prepustila ugovaranje police profesionalne odgovornosti i cyber osiguranja dogovoru između tvrtki i informacijskih posrednika.

"Neki manje oprezni poduzetnici se uopće ne pitaju koliko je stabilan posrednik, gdje su serveri, kakva je arhiva i je li to informatički sigurno, već samo gledaju da su, recimo, prve dvije godine ugovorili za nula eura, a poslije će plaćati nešto sitno. Nakon dvije ili tri godine će ih izblokirati ransomware i hakeri će tražiti, recimo, 100.000 eura. Što će taj čovjek napraviti? Zatvorit će tvrtku", ustvrdio je Emer.

Cijelu raspravu oko toga što bi tvrtke do 1. siječnja trebale učiniti i pogoduje li se državi ili "privatnicima" u obvezi izdavanja, primanja i čuvanja e-računa, njihova fiskaliziranja i informiranja Porezne uprave u potpunosti pobija odgovor na pitanja brojnih korisnika koji su u e-Savjetovanju pitali zašto su uopće potrebni informatički posrednici. Zakonodavac im je, naime, odgovorio da "nisu potrebni. Porezni obveznik može samostalno obavljati razmjenu eRačuna, fiskalizaciju i eizvještavanje." Možda bi to i bilo izvedivo kad ne bi bilo skupo i informatički komplicirano.