Glavni razlog zašto svijet nije upao u energetsku krizu izazvanu napadom SAD-a i Izraela na Iran i blokadom Hormuškog tjesnaca, nije u zalihama koje su naftne tvrtke diljem svijeta prikupile ili u alternativnim načinima prijevoza, već leži nešto istočnije.

Stanje na naftnom tržištu, po tiho, već mjesecima održava Kina. Pad kineskog uvoza učinkovito je zaštitio cijene nafte od rasta, ističu u svojoj bilješki analitičari JPMorgana. Dodaju kako je učinkovito zatvaranje Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi oko 20% svjetske nafte, stvorilo najveći energetski poremećaj u globalnoj povijesti. No, kinesko oslanjanje na strateške rezerve nafte, s ukupnim zalihama koje dosežu 1,4 milijarde barela, pomoglo je u smirivanju onoga što bi mogla biti kriza još većih razmjera.

Kina je u posljednjih pet godina uvozila oko 11 milijuna barela dnevno, a u svibnju je uvozila oko 7,8 milijuna barela dnevno, što je najniža razina u posljednjih gotovo deset godina. Smanjenje uvoza Kine čini oko 74% smanjenja globalne trgovine sirovom naftom u svijetu, prema bilješci JPMorgana.

'Kako sukob ulazi u svoj četvrti mjesec, ističe se jedan događaj: cijene su postale izrazito mirne', napisali su analitičari JPMorgana.

I analitičari Societe Generalea u svojoj bilješci ističu Kinu kao 'ključnu silu u rebalansiranju tržišta'.

Stanje nije održivo

Međutim, sve se češće može čuti kako bi sposobnost Kine da pomogne u održavanju niskih cijena nafte mogla biti ograničena.

Kako piše Fortune, Michal Meidan, voditelj istraživanja kineske energetike pri Oxfordskom institutu za energetske studije, u nedavnom je izvješću primijetio da kineski dionici očito ispravno pogađaju koliko im je energije potrebno za održavanje gospodarskih operacija.

To je vjerojatno posljedica energetske krize iz 2021. godine kad se Kina suočila s globalnom nestašicom ugljena, zbog čega su brojne kineske tvrtke izgubile milijune zbog povećanja cijena energije. Kina je zato posljednjih godina ulagala u elektrifikaciju, ali i stvarala rezerve nafte i ugljena.

No, te se rezerve trenutačno prazne pa je Meidan doveo u pitanje kako i kada će kineski dionici donositi odluke o upravljanju strateškim rezervama nafte u zemlji.

'Koliko nisko bi mogao pasti uvoz (i rad rafinerija) prije nego što Kina mora značajnije iskoristiti svoje zalihe ili nastaviti kupovati sirovu naftu čak i po višim cijenama?', napisao je Meidan u izvješću. 'Što to znači za opskrbu proizvodima i u kojoj mjeri pretvaranje ugljena u kemikalije može nadoknaditi gubitak kemikalija na bazi nafte? I što potiče te odluke?'

No, analitičari upozoravaju da troškovi energije neće ostati niski ako se sukob nastavi.

'Tržište će zahtijevati više cijene kako bi se vratila ravnoteža', ističu i dodaju: 'Strateške rezerve morat će se obnoviti, zalihe vjerojatno neće ostati zadovoljavajuće bez povećane ponude, a nova proizvodnja zahtijeva veće prinose za napredak.'

S obzirom na to da se prekid sukoba i normalizacija prometa kroz Hormuz još ne nazire, čini se da nam predstoji rast cijena nafte. Samo je pitanje kada.