Rat u Ukrajini nije zaustavio trgovinu ruskom naftom – samo ju je preusmjerio prema novim rutama i novim posrednicima. Dok su zapadne zemlje uvodile sankcije i javno govorile o smanjenju ovisnosti o ruskim energentima, trgovci naftom nastavili su pronalaziti načine za unosne poslove s Moskvom.

O tome je za WirtschaftsWoche govorio stručnjak za sirovine iz švicarske nevladine organizacije Public Eye Robert Bachmann, koji tvrdi da je cijeli sustav pun političkog licemjerja i dvostrukih standarda.

Prema njegovim riječima, prije ruske invazije na Ukrajinu čak trećina svjetske trgovine naftom prolazila je kroz Ženevu. Upravo su ondje smješteni veliki trgovci poput Vitola, Trafigure i Mercurije, ali i ruske kompanije poput Rosnjefta i Lukoila. Bachmann procjenjuje da se u trenutku početka rata između 50 i 60 posto ruske nafte trgovalo upravo preko Ženeve.

Kako funkcionira trgovina naftom?

Trgovci sirovinama povezuju proizvođače i kupce te organiziraju prijevoz, financiranje i carinske procedure. Njihova zarada ne temelji se samo na rastu cijena, nego prije svega na razlikama u cijenama između tržišta, kvaliteti sirovine i vremenu isporuke.

‘Poslovni model temelji se na volatilnosti cijena. Razlike između tržišta, kvalitete nafte i rokova isporuke ono su na čemu trgovci ostvaruju profit’, objasnio je Bachmann.

Riječ je o poslovima s golemim količinama i relativno malim maržama, zbog čega je potreban velik kapital i pristup kreditima.

‘To je posao koji traži mnogo gotovine i pristup financiranju. Upravo zato je Švicarska postala globalno središte trgovine sirovinama’, dodao je.

Nakon početka rata veliki međunarodni trgovci postupno su se povukli iz Rusije, dijelom i zbog reputacijskog rizika. Međutim, prazninu su vrlo brzo popunile nove tvrtke, često s netransparentnom vlasničkom strukturom.

Sankcije pune rupa

Europska unija zabranila je izravan uvoz ruske nafte morskim putem, ali su ostale brojne iznimke. Mađarska i Slovačka nastavile su dobivati rusku naftu, a određene količine i dalje su tekle cjevovodima. Istodobno su zemlje poput Indije i Turske nastavile prerađivati rusku naftu i potom naftne derivate izvoziti u Europu.

‘Ostavljeno je dovoljno rupa u sustavu da ruska nafta i dalje može završavati na europskom tržištu, samo preko posrednika’, upozorio je Bachmann.

Kasnije je uvedena i cjenovna granica za rusku naftu, pod snažnim pritiskom SAD-a. Cilj je bio ograničiti prihode Kremlja, ali istodobno održati rusku naftu na svjetskom tržištu kako ne bi došlo do novih energetskih šokova.

Bachmann upozorava da se situacija dodatno zakomplicirala zbog napetosti na Bliskom istoku i blokade Hormuškog tjesnaca, što je smanjilo globalnu ponudu nafte i ponovno povećalo vrijednost ruskog izvoza.

Dubai postao novo središte trgovine

Nakon uvođenja sankcija mnogi trgovci napustili su Ženevu i preselili se u Dubai. Ujedinjeni Arapski Emirati nisu uvodili sankcije Rusiji, pa su ondje naftni poslovi mogli nesmetano funkcionirati, uz dodatne porezne pogodnosti.

Posebnu ulogu imao je emirat Fujairah, gdje se ruska nafta miješala s naftom iz drugih država. Taj proces, poznat kao blending, uobičajen je u industriji, ali se često koristio i za prikrivanje pravog podrijetla nafte.

‘Rusko podrijetlo nafte često se prikrivalo transferima s broda na brod ili miješanjem s naftom iz drugih država’, rekao je Bachmann.

Prema njegovim riječima, upravo je Dubai nakon 2022. postao jedno od ključnih čvorišta nove trgovinske mreže za rusku naftu.

'Nije ilegalno, ali je nemoralno'

Ruski proizvođači nakon sankcija imali su problem s financiranjem jer su banke i osiguravatelji odbijali sudjelovati u poslovima. Zato su se pojavili novi posrednici iz Dubaija koji su preuzimali trgovinu bez klasičnih financijskih jamstava.

Bachmann smatra da su takvi poslovi možda legalni, ali ih naziva duboko nemoralnima.

‘Trgovci sirovinama ostvarili su goleme profite zahvaljujući ruskom ratu protiv Ukrajine. Tvrde da su samo logističari i da njihov posao nema veze s politikom, ali trgovina naftom oduvijek je izrazito politički posao’, rekao je.

Dodaje da cijena nafte uvijek uključuje geopolitički rizik te da aktualni sukobi ponovno donose milijarde ruskom državnom proračunu.

'Cijeli sustav je licemjeran'

Na pitanje je li cijeli sustav licemjeran, s obzirom na to da Zapad javno osuđuje Rusiju dok istodobno ruska nafta i dalje završava na tržištu, Bachmann nije birao riječi.

‘Apsolutno. Cijeli sustav je licemjeran i pun dvostrukih standarda’, rekao je.

Prema njegovim riječima, problem nije samo trgovina ruskom naftom, nego i činjenica da ogromni profiti završavaju u poreznim oazama poput Švicarske, dok zemlje bogate resursima često ostaju pogođene korupcijom, ratovima i siromaštvom.

‘Zarade dolaze iz nestabilnosti, ratova i geopolitičkih kriza. Što je više nesigurnosti, to su veći profiti trgovaca’, upozorio je Bachmann.

Zbog toga Public Eye traži veću transparentnost u trgovini sirovinama i strožu kontrolu nad industrijom koja, kako tvrde, ostvaruje ogromne profite upravo zahvaljujući krizama i sukobima.

Iako je Europa u međuvremenu znatno smanjila ovisnost o ruskoj nafti te se više oslanja na Norvešku, SAD i druge dobavljače, Bachmann ističe da ruska nafta i dalje pronalazi put do svjetskog tržišta – preko Kine, Indije, Turske, ali dijelom i Europe.